Depresija pogađa otprilike jednu od šest osoba. Narodnih lijekova i poluistina o ovoj bolesti ima u izobilju. To dodatno otežava život osobe koja od depresije pati. Zbog toga je važno znati razlikovati zablude od činjenica.
1. “Depresija se može pobijediti radom”
Jedna od uobičajenih zabluda o depresiji jeste da uranjanje u posao ili hobi osobu može “izvući” iz depresije. Kod nekog blažeg oblika bezvoljnosti i tuge, ovo zaista može pomoći. U slučaju depresije, to je potpuno neosnovana tvrdnja. Naprotiv, pretjerana posvećenost poslu upravo može biti jedan od pokazatelja kliničke depresije, posebno kod muškaraca.
2. “Depresija nije prava bolest”
Depresija je ozbiljna bolest. Na primjer, ona predstavlja glavni uzrok invaliditeta kod odraslih osoba u SAD-u. Ipak, i dalje se često brka sa običnom tugom. Da se radi o stvarnoj bolesti, dokazuju brojna istraživanja. Ukratko, kod osoba koje pate od depresije, određeni centri u mozgu funkcioniraju drugačije nego kod zdravih ljudi – posebno oni za regulaciju raspoloženja.
3. “Depresija nije ništa drugo nego samosažaljenje”
U današnjoj kulturi, na cijeni su ideje kao što su mentalna snaga i snaga volje. Ambicija, upornost, otpornost, snalažljivost, to je ono što se traži. Ako se osoba ne uklapa u te okvire, ako posrne, smatra se gubitnikom. Ali, ljudi koji pate od kliničke depresije nisu lijeni niti se samosažalijevaju. Depresiju ne mogu otjerati “snagom volje”. Depresija je bolest, u medicinskom smislu – to je zdravstveni problem vezan za promjene u mozgu. Nasreću, uz odgovarajući tretman, može se uspješno liječiti.
4. “Depresija je ženska bolest”
Statistički gledajući, od depresije pati dvostruko više žena, nego muškaraca. Zbog čega? Jedno od objašnjenja su velike hormonalne promjene u životu žene, poput menzesa, poroda i menopauze. Istraživanja pokazuju da smanjeni nivoi estrogena kod žena imaju veze s pojavom anksioznosti i depresije.
Što se muškaraca tiče, situacija može biti i gora. Naime, kada muškarac pati od depresije, to može promaknuti njegovim najbližim osobama, doktorima, kao i njemu samome. Postoje najmanje dvije pretpostavke zašto je to tako. Kao prvo, kod muškaraca se depresija nerijetko manifestira kroz nemir, frustriranost, ljutnju i bijes, a većini ljudi ne padne na pamet da i to mogu biti simptomi depresije. Kao drugo, muškarci su uglavnom puno manje skloni otvoreno pričati o svojim emocijama – smatraju da će drugi to doživjeti kao znak slabosti.
5. “Deprimirani ljudi puno plaču”
Ne mora značiti. Depresija se kod nekih ljudi ne javlja kroz plakanje, čak ni kroz tugu. Umjesto toga, osoba se može osjećati isprazno, rezignirano, beskorisno. I kada nisu u pitanju neki dramatični simptomi, depresija koja se ne dijagnosticira i ne liječi, sprječava osobu da živi normalnim životom – u gotovo svim aspektima.
6. “Depresija nastupa odjednom”
Depresija se prikrada postepeno. To dodatno otežava dijagnosticiranje. “Loš dan” se može pretvoriti u rutinu, pa osoba počne izbjegavati školu, posao i društvene događaje. Postoji više tipova depresije, odnosno više depresivnih poremećaja. Jedan od njih je i distimija, dakle oblik depresije, koji može godinama, gotovo neprimjetno, potkopavati vašu karijeru i odnose s drugim ljudima. Drugi oblici depresije također ne moraju biti lako uočljivi. Depresija se nerijetko skriva iza alkoholizma i narkomanije, kao i iza nekih drugih nezdravih oblika ponašanja.
7. “Lijekovi se moraju uzimati doživotno”
Medikamenti mogu biti samo jedan od “alata” u borbi protiv depresije. Traženje pomoći u toj borbi ne mora nužno značiti da će vam doktor preporučiti lijekove, iako lijekovi mogu biti vrlo efikasni, posebno u kombinaciji s razgovorom i drugim tehnikama. Čak i ako trebate uzimati antidepresive, to ne znači da ih morate uzimati doživotno. Vaš doktor će vam pomoći u odluci kada je pravo vrijeme za prestanak uzimanja lijekova.
8. “Depresija se prenosi s generacije na generaciju”
Ako je neko od vaših predaka bolovao od depresije, postoji šansa da ćete oboliti i vi. Ali i ne morate. Osoba koja ima genetske predispozicije za razvijanje depresije, jednostavno treba na vrijeme prepoznati eventualne simptome. Ukoliko se simptomi pojave, potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere: smanjiti stres, povećati fizičku aktivnost te što prije potražiti profesionalnu pomoć.
9. “Depresija dolazi s godinama”
Većina ljudi se suočava s izazovima starenja bez da razviju depresiju. Ali ako se ona pojavi, lako se previdi. Naime, stariji ljudi mogu sakrivati svoju tugu ili imati drugačije, manje određene simptome: hrana više nije tako ukusna, bolovi se pogoršavaju, mijenja se ritam spavanja. Kod starijih osoba, zdravstveni problemi mogu potaknuti razvoj depresije. S druge strane, depresija može usporiti oporavak nakon infarkta ili poslije operacije.
10. “Demencija, a ne depresija”
Kod starijih ljudi, depresija može biti glavni uzrok zbunjenosti i problema s memorijom. Njegovatelji i doktori mogu pogriješiti, pa smatrati da su ovi problemi rezultat demencije ili slabljenja memorije zbog starosti. Pravilna dijagnoza i liječenje većini starijih osoba vrati bistrinu uma. U poznim godinama, ljudi se često nose sa gubicima, raznim bolestima i velikim životnim promjenama, tako da pojava depresije nije rijetkost.
11. “Razgovor samo pogoršava stvari”
Nekada se ljudima savjetovalo da ne pričaju o problemima, pošto na taj način ostaju zarobljeni u njima. Danas postoje dokazi kako su razgovori sa stručnom osobom itekako korisni. Različiti oblici psihoterapije mogu pomoći u liječenju depresije, pored ostalog, rješavanjem negativnih misaonih obrazaca, nesvjesnih osjećaja ili problema u vezi. Prvi korak je uvijek razgovor sa stručnjakom za mentalno zdravlje.
12. “Nema koristi od pozitivnog razmišljanja”
Stari savjet da se trebamo fokusirati na ono pozitivno, sada je sastavni dio prakse koja može olakšati depresiju. Radi se o kognitivno-bihevioralnoj terapiji (KBT). Unutar KBT-a, ljudi uče nove načine razmišljanja i ponašanja. Pogrešno, negativno razmišljanje se identificira i zamjenjuje se jednim ispravnijim, umjerenijim načinom ili načinima razmišljanja o sebi i o svijetu. Bilo da se koristi bez uzimanja lijekova ili sa njima, kognitivno-bihevioralna terapija se pokazala efikasnom za mnoge ljude.
13. “Normalno je da su tinejdžeri nesretni”
Iako tinejdžeri mogu biti hiroviti i svađalački raspoloženi, prolongirana tuga ili razdražljivost nisu normalne. Ako takvo loše raspoloženje potraje duže od 10-15 dana, to može biti znak depresije. U prosjeku, depresija se razvija kod jednog od jedanaest tinejdžera. Drugi znakovi depresije u tinejdžerskoj dobi mogu biti: stalna tuga i razdražljivost – čak i s prijateljima, gubitak interesa i nemogućnost uživanja u omiljenim aktivnostima, kao i nagli pad ocjena u školi.
14. “Fizička aktivnost ne pomaže”
Istraživanja pokazuju da redovno, umjereno vježbanje može pomoći u ublažavanju simptoma depresije. Kod nekih ljudi, koji pate od blage do umjerene depresije, vježbanje može biti učinkovito poput lijekova. Vježbanje u grupi ili sa dobrim prijateljem dodaje i taj element društvene podrške, što također podiže raspoloženje.
15. “Tuga je depresija”
Neki događaji u životu mogu izazvati tugu ili razočaranje, ali da se ne izrode u kliničku depresiju. Tugovanje je normalno nakon smrti bliske osobe, razvoda, gubitka posla ili dijagnoze neke teške bolesti. Jedan od znakova koji ukazuju da bi se zaista moglo raditi o depresiji: tuga je prisutna svaki dan i traje većinu dana. Kada ljudi samo prolaze kroz neko teško razdoblje, a ne radi se o depresiji, onda ih je uglavnom moguće odvratiti od tog problema i razveseliti na neko određeno vrijeme.
16. “Nada u bolje dane je uzaludna”
Kada su duboko u depresiji, ljudi mogu misliti kako nema nade u bolji život. Nema mjesta za optimizam. Međutim, ova beznadnost je sastavni dio bolesti, a ne stvarnost. Ona nije realna. Uz pravi tretman, pozitivno razmišljanje postepeno zamjenjuje negativne misli. Spavanje i apetit se poboljšavaju kako se i raspoloženje podiže. A ljudi koji su išli na razgovore sa stručnom osobom, opremljeni su boljim vještinama suočavanja sa stresom, sastavnim dijelom života svih nas.
