“Joj, da bar mogu poslati nekog drugog da to obavi umjesto mene”. Svi smo to pomislili barem nekoliko puta u životu. Dr. Jun Rekimoto, profesor na Univerzitetu u Tokiju, razvio je “ljudski Uber”, uređaj koji bi mogao tu želju pretvoriti u stvarnost.
Prisutnost na daljinu
Postoje mnogi teleprisutni sistemi, poput autonomnih robota, koji omogućavaju da budemo “prisutni” na određenoj lokaciji, iako se tu fizički ne nalazimo. Međutim, u tom slučaju se javljaju i određeni problemi. Naime, iako je takav sistem autonoman (samostalan), svaki put kada se pojavi kvar na robotu ili bilo kakav drugi problem, neophodna je ljudska intervencija.
Ljudski Uber: čovjek umjesto robota
U želji da se ovi nedostaci poprave, Rekimoto je došao na ideju da odsutnog korisnika ne predstavlja robot (displej na robotu), nego displej na drugom ljudskom biću. ChameleonMask (kameleon maska) ili “ljudski Uber” je teleprisutni sistem koji prikazuje lice odsutnog korisnika na “licu” (zaslonu iPod-a) prisutnog korisnika.
Hodajuća marioneta
Da bi potvrdili ovu hipotezu, Rekimoto i njegov tim su razvili sistem koji ima dva komunikacijska kanala: javni i privatni.
Javni kanal služi za komunikaciju između upravitelja (odsutnog korisnika) i drugih ljudi koji su prisutni na istoj lokaciji kao i surogat (osoba koja nosi “masku”, odnosno uređaj).
Privatni kanal je predviđen za komunikaciju između upravitelja i surogata, a preko njega upravitelj surogatu daje upute kuda se treba kretati i kako da gestikulira u interakciji s drugim ljudima na toj lokaciji.
Iznenađujuće prirodno iskustvo?
Istraživački tim je do sada napravio dva probna testa. Rekimoto je iskustvo komuniciranja preko ChameleonMask-a ocijenio kao “iznenađujuće prirodno”. Drugim riječima, ljudi su mogli normalno komunicirati sa odsutnim korisnikom.
Dakle, pažnju im nije odvlačilo to što:
- ispred njih stoji treća osoba;
- osoba na glavi nosi kacigu i specijalne naočale;
- lice joj prekriva veliki ekran na kojem uživo vide odsutnog korisnik;
- razgovaraju (samo) sa odsutnim korisnikom, dok surogat tu služi jedino kao živo postolje za uređaj, utjelovljenje osobe koja joj daje direkcije kako da se ponaša i čije lice nosi na displeju ispred svog lica.
Kada odsutni korisnik, Upravitelj, osobi ili osobama kaže: “Ne znam”, a onda brzo, preko privatnog kanala, surogatu poruči: “Sad slegni ramenima”, to već zvuči kao dobar uvod u neku komediju…
Uber i/ili Skype
Iako ga je sam autor nazvao ljudskim Uberom, što je dobar marketinški potez, ovaj uređaj zapravo spada u videotelefoniju, poput Skype-a i Face Time-a.
Osoba, po mogućnosti konstitucijom slična vama, u vašoj ili sličnoj odjeći, odlazi na određenu lokaciju. Vi preko uređaja pričate s određenim ljudima, oni vas i vide na ekranu, a osoba/surogat se ponaša, hoda i gestikulira u skladu s vašim uputama, koje joj diskretno dajete preko privatnog kanala.
Blesava predviđanja i potencijalna korist
Mnogi su ovu tehnologiju već zamislili kao mogućnost da ne moramo izlaziti iz “topline svoga doma” kad nam se to ne da. Putem aplikacije izaberemo odgovarajućeg kandidata, platimo, a ta osoba nosi uređaj i obavlja zadatke umjesto nas. Na primjer, ide umjesto nas na posao i na sastanke. Mi za to vrijeme sjedimo kod kuće za laptopom, sve nadziremo preko kamere na uređaju i upravljamo cijelim procesom…
S druge strane, teleprisutni roboti se već uvelike upotrebljavaju u raznim područjima, od konferencijskih sistema, preko istraživanja svemira, do medicine. Zaista nije teško zamisliti prednosti ljudskog bića u odnosu na robota, posebno kada se radi o kompleksnim i suptilnim zadacima, poput interakcije s drugim ljudima.
Za slabo pokretne i nepokretne ljude ova priča ima posebnu težinu. Možda ne u ovom prototipnom izdanju, ali tehnologija poput ChameleonMask bi se mogla upotrebljavati i u psihoterapijske svrhe.
