Pablo Picasso je, bez sumnje, jedan od najpoznatijih umjetnika ikada. Postoji dokumentarni film iz 1956. godine, u kojem možete gledati Picassa kako slika na posebnom, prozirnom platnu, te tako vidjeti pojedine etape nastanka njegovih djela.
Većina tih slika, koje su nastale isključivo za potrebe snimanja, na njegov zahtjev su kasnije uništene. Tako je ovaj dokumentarac i jedini dokaz o njihovom postojanju. O tom filmu ćemo nešto kasnije u tekstu, gdje ga možete i pogledati. Prije toga, neke zanimljivosti iz Picassovog bogatog života.
Picasso: pušio i kao beba
Picasso je rođen 25.10.1881. godine u Španjolskoj, grad Málaga. Porod je bio veoma težak, a maleni Pablo nije pokazivao nikakve znakove života. Primalja je zaključila kako se radi o mrtvorođenčetu, pa je bebu položila na stol, okrenula se i svoju brigu posvetila izmučenoj majci.
U sobi je bio prisutan i Picassov stric, inače po struci doktor, koji je u tom momentu pušio cigaru. U današnje vrijeme je to neprihvatljivo, ali to je tada bila sasvim normalna pojava. Uglavnom, stric je bebi, u posljednjem pokušaju da je oživi, u nosnice upuhnuo veliki oblak duhanskog dima. To je aktiviralo bebina pluća i mali Pablo je napokon počeo plakati – oživio je.
Teško da je bilo ko od prisutnih te večeri mogao i sanjati da će to krhko novorođenče na kraju doživjeti 91 godinu i postati jedan od najznačajnijih umjetnika svoga vremena.
Picasso: majčino, ne očevo prezime
Pablov otac se zvao Jose Ruiz y Blasco, a majka Maria Picasso y Lopez. Picasso je kasnije preuzeo majčino prezime jer je smatrao da bolje zvuči i da će tako, kao umjetnik, biti prepoznatljiviji.
Inače, puno (krsno) ime Pabla Picassa glasi: Pablo Diego José Francisco de Paula Juan Nepomuceno María de los Remedios Cipriano de la Santísima Trinidad Martyr Patricio Clito Ruíz y Picasso. Nije šala.
Picasso kao čudo od djeteta
Smatra se da je Picasso svoju prvu sliku napravio sa 9 godina. Ta slika je poznata kao Le picador, a prikazuje čovjeka na konju i publiku u areni za borbu bikova. Svoju prvu “akademsku” sliku je naslikao kada mu je bilo 15 godina: Premiére Communion, na kojoj je prikazao prvu pričest svoje sestre.
Otac ga učio slikati
Prva riječ koju je Picasso izgovorio kao dijete bila je “piz”, skraćeno od lápiz, što na španjolskom jeziku znači “olovka”. Njegov otac je bio akademski slikar i nastavnik likovne umjetnosti, pa je sina podučavao od njegove 7 godine.
Ruiz se nije mogao načuditi talentu svoga sina. I to do te mjere, da se zarekao kako on sam više neće slikati, jer više nema smisla, pošto ga je vlastito dijete nadmašilo. Picassu je bilo 13 godina.
Već je tada pohađao akademiju u Barceloni, a kasnije, sa 16 godina, i onu u Madridu. Međutim, nikada nije diplomirao. Umjesto toga, odlučio je sreću okušati u Parizu, kao slobodni umjetnik.
Picasso kao kriminalac?
Iako je i ranije boravio u Parizu, Picasso se tamo konačno nastanio 1904. godine. Sedam godina kasnije, 1911., bio je priveden u policiju na saslušanje. Razlog: zajedno sa prijateljem, pjesnikom Guillaumom Apollinairom, osumnjičen je za krađu Mona Lise!
Naime, jedna od najpoznatijih slika na svijetu, slavno da Vincijevo djelo, Mona Lisa, bila je ukradena iz Louvra. Interesantno je da je ovu sliku proslavila upravo ta krađa, koja je francusku i svjetsku javnost podigla na noge.
A zašto je baš Picasso bio osumnjičen? Zato što su on i Apollinaire ranije imali posla sa jednim tipom sumnjivog morala, koji se zvao Vincenzo Peruggia. Ispostavit će se da je upravo Peruggia, kao bivši uposlenik muzeja, ukrao Mona Lisu. Kada je policija ispitala slučaj do kraja, Picasso i Apollinaire su oslobođeni svih optužbi.
Usput, smatra se da je upravo Apollinaire skovao izraze “kubizam”, “nadrealizam” (surrealizam) i “orfizam” ili “orfički kubizam”.
Picassov ljubavni život i potomci
Koliko je poznato, Picasso je imao četvoro djece sa tri različite žene. Sa balerinom Olgom Khokhlovom imao je sina Paula, rođenog 1917. godine. Model Marie-Thérèse Walter mu je rodila kćer po imenu Maya, rođenu 1935. Sa slikaricom Françoise Gilot je dobio Clauda 1947. i Palomu 1949. godine (njemu je tada bilo 68).
Iako je na početku svoje karijere Picasso bio teški siromah, kasnije se obogatio i svojim potomcima ostavio ogromno nasljedstvo, čija se ukupna vrijednost mjeri u milijardama.
Što se tiče Picassovog odnosa prema ženama, jedni su ga smatrali šarmantnim genijem, a drugi narcisoidnim sadistom, koji je jedino bio zaljubljen sam u sebe i u svoju umjetnost. Neki misle i da se toliko užasavao starosti, bolesti i smrti, pa je zato bio u stalnoj potrazi za mlađim ljubavnicama i muzama.
Marina Picasso, njegova unuka, u svojoj knjizi “Djed” (orig. Grand-père), objavljenoj 2001. godine, velikog je slikara prikazala u vrlo negativnom svjetlu: kao nekog ko je svojim bližnjima “pio krv”, a tom krvlju, slikovito govoreći, potpisivao svoja djela. Drugim riječima, svi oko njega su morali patiti zbog njegove umjetnosti.
Kako god, mnogi od njih zaista nisu dobro završili. Marinin brat Pablito, Picassov unuk, ubio se popivši varikinu (izbjeljivač). Bile su mu 24 godine. Njihov otac, Paulo, Picassov sin, patio je od depresije i umro od alkoholizma. Paulova majka, a Picassova prva žena Olga, često je završavala na psihijatriji. Marie-Thérèse Walter, Picassova mlada ljubavnica, s kojom je imao kćer, kasnije se objesila. Jacqueline Roque, Picassova druga žena, pucala je sebi u glavu, desetak godina nakon njegove smrti. Poznata je i njegova dugogodišnja veza sa Dorom Maar, mladom i perspektivnom umjetnicom (inače, Dorin otac, Josip Marković, bio je arhitekt iz Hrvatske). Dorina veza s Picassom također je bila turbulentna. Ona je kasnije doživjela slom živaca, povukla se na selo i posvetila se vjeri.
Zašto je Picasso tako slavan?
Picasso je bio najdominantniji i najutjecajniji umjetnik prve polovine dvadesetog stoljeća. Pored Georgesa Braqua, smatra se utemeljiteljem i glavnim predstavnikom kubizma, najsnažnijeg umjetničkog pokreta toga vremena. Picasso je razvio tehniku kolaža i prvi je primijenio na slikama. Osim na kubizam, snažno je utjecao i na simbolizam te na nadrealizam.
Jedna od njegovih najpoznatijih slika, Guernica (1937.), svrstava se među najsnažnije izražene političke i antiratne stavove Picassa, ali i općenito. Picasso je o bombardiranju ovog baskijskog gradića, na sjeveru Španjolske, saznao iz novina. Navodno, kada ga jedan nacistički oficir za sliku pitao: “A jeste Vi ovo napravili?”, Picasso mu je odgovorio: “Ne, nego vi.”
Picasso je sebe prvenstveno vidio kao slikara, ali su i njegove skulpture ostavile veliki trag. Osim toga, bavio se i grafikom, keramikom, čak je napisao dvije drame i preko 300 pjesama.
Ne treba zanemariti ni činjenicu koliko je Picasso zapravio bio plodan umjetnik: od 91 godine života, koliko je biološki doživio, 78 godina je radio i stvarao, i to prilično intenzivno. Rezultat je oko 147 800 umjetničkih djela, od čega je oko 13 500 slika, a ostalo su grafike, ilustracije, skulpture, itd.
Zanimljivo je spomenuti da je Picasso dizajnirao i plakat za najskuplji i najgledaniji jugoslavenski film, Bitka na Neretvi Veljka Bulajića, iz 1969. godine. Navodno, za plakat nije htio nikakav honorar, već je samo tražio da mu se pošalje kutija najboljih vina iz Jugoslavije.
Film Picassova misterija, Misterija Picasso ili Picassova tajna
Henri-Georges Clouzot, poznati francuski režiser (kojeg su zvali “francuski Hitchcock”), zajedno s Picassom je 1956. godine snimio neobičan dokumentarni film. Clouzot je želio kamerom zabilježiti kreativni proces jednog slikara, odnosno slavnog Pabla Picassa, s kojim je inače bio prijatelj.
Iz tog razloga, korištena je posebna vrsta prozirnog “platna”, na kojem je Picasso crtao i slikao, kao i, za to doba, inovativna tehnologija obrade samog videa, koja prikazuje pojedine faze nastajanja slike. Ovaj minimalistički film je ujedno i film – o nastajanju filma.
Za muziku je bio zadužen Georges Auric, pripadnik pariške grupe avangardnih kompozitora pod nazivom Les Six. Direktor fotografije, Claude Renoir, inače je unuk slavnog slikara Augusta Renoira. Ovaj dokumentarac je posebno cijenjen među ljubiteljima umjetnosti, a svojedobno je osvojio i nagradu na filmskom festivalu u Cannesu.
→ Taj film možete besplatno pogledati ovdje.
Valja spomenuti kako je ovaj Clouzotov dokumentarac nesumnjivo inspiriran jednim ranijim dokumentarnim filmom, iz 1949. godine, kojeg je režirao Belgijanac Paul Haesaerts. Taj film, Posjeta Picassu (orig. Bezoek aan Picasso), prvi je pokušaj da se kamerom “uhvati” Picassov kreativni proces, dok ovaj slika po staklu, u svom studiju u Vallaurisu.
Picasso: smrt u vili
Picasso je umro od srčanog udara, 8.4.1973. godine. Imao je 91 godinu, a nalazio se u svojoj vili na jugu Francuske, u Provansi, selo Vauvenargues. Na tom imanju je i sahranjen. Interesantna je priča o tome zašto je Picasso kupio baš tu vilu (zapravo, dvorac) i baš na tom mjestu.
Na tom brdu, posljednjem Picassovom počivalištu, u blizini rijeke Cose, prvo je bila smještena rimska utvrda. Kasnije je to postao srednjovjekovni dvorac. Idućih nekoliko stotina godina, u njemu su stolovali razni vladari tog područja i živjeli mnogi aristokrati i uglednici. Godine 1958., kupio ga je Picasso, i to samo nekoliko dana nakon što je saznao za prodaju i što ga je obišao.
Naravno, nije potreban neki poseban razlog da kupite tako atraktivnu, historijski vrijednu nekretninu u prelijepoj Provansi. Posebno ako ste bogati kao što je tada bio Picasso. Međutim, treba i ovo uzeti u obzir: radi se o mjestu koje se nalazi u podnožju planine Sainte-Victoire (Montagne Sainte-Victoire), koja je bila neiscrpan izvor inspiracije za Paula Cézanna.
Picasso je za života izjavljivao kako je njegov jedini i pravi uzor upravo Paul Cézanne, veliki slikar koji je predstavljao most između impresionizma i kubizma. Navodno je Picasso, nakon što je kupio ovu vilu, Château de Vauvenargues, rekao svom agentu: “Eto, kupio sam Cézannove planine.”
Koliko je istinski cijenio Cézanna, govori i anegdota da on sam nikada nije ni pokušao naslikati Mont Sainte-Victoire. Kada bi i slikao taj pejzaž, Picasso je uvijek birao suprotnu stranu, prema selu, ali ne i planinu…