Godine 1914., 28.06., na Vidovdan, Gavrilo Princip je izveo Sarajevski atentat. Ubio je austrougarskog nadvojvodu Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sophie, vojvotkinju od Hohenberga.
Sarajevski atentat se smatra ključnim događajem koji je doveo do izbijanja Prvog svjetskog rata (1914.-1918.). Pojedini elementi događaja iz tog vremena kao da su iz neke crne komedije, ali s tragičnim i dalekosežnim posljedicama. Nas u ovom tekstu prvenstveno zanima jedna ljudska strana cijele priče.
Posljedice Prvog svjetskog rata
Da bismo bolje shvatili situaciju oko onoga što nazivamo “Sarajevski atentat”, potrebno je napraviti neki uvod i sagledati jednu širu sliku. Krenimo od samog kraja: od posljedica Prvoga svjetskoga rata.
Prvi svjetski rat je počeo 28.07.1914., a trajao je do 11.11.1918. godine. Vodio se između dva velika i suprostavljena saveza: Centralnih sila (Njemačko carstvo, Austro-Ugarska, Kraljevina Italija, kasnije i Osmansko carstvo te Bugarska) i Antante (Velika Britanija, Rusko carstvo, poslije i mnoge druge zemlje, uključujući Sjedinjene Američke Države).
U tom ratu, kojeg nazivaju i Veliki rat, stradalo je oko 40 miliona ljudi, od čega je pola smrtnih slučajeva. Opet, pola od ukupnog broja poginulih su civili – njih oko 10 miliona. Na više područja je počinjen genocid, uključujući genocid koji je počinilo Njemačko Carstvo nad afričkim plemenima Herero, Nama i San.
Mnoga europska sela i gradovi su sravnjeni sa zemljom, uništene su pruge i ceste, a njive i šume zatrovane bojnim otrovima i čahurama.
Zbog ratnih troškova i propale ekonomije, Europom je zavladalo siromaštvo. Došlo je do masovnih migracija stanovništva. Ljudi su bili očajni. S obzirom na to da je u bitkama poginuo veliki broj mladih muškaraca, natalitet je bio drastično smanjen.
Jedna od rijetkih pozitivnih stvari: u nedostatku muškaraca, koji su bili na bojištima, žene su za vrijeme rata morale obavljati poslove koji su se do rata smatrali isključivo “muškim” zanimanjima – preuzimale su uloge konduktera, policajaca, poštara, radnika u tvornicama… Time je otvoren put izjednačavanju prava žena i muškaraca u društvu.
Prvi svjetski rat i pandemija
Zanimljivo je spomenuti i pandemiju koja je harala svijetom po završetku rata. Naravno, radi se o zloglasnoj španskoj/španjolskoj gripi. Zbog globalnih razmjera zaraze, danas je često uspoređuju s trenutnom pandemijom koronavirusa (izaziva bolest COVID-19): i tada su se morale nositi maske, zatvorene su mnoge ustanove, ograničena ili potpuno zabranjena javna okupljanja…
Međutim, ova ranija je bila mnogo smrtonosnija: trajala je od 1918. do 1920., a odnijela je mnoge živote. Virusom H1N1 je bila zaražena jedna trećina tadašnje svjetske populacije, a procjenjuje se da je umrlo od 50 do 100 miliona ljudi. Dakle, ova pandemija je u par godina odnijela više života nego sam Prvi svjetski rat.
Gavrilo Princip izazvao i Drugi svjetski rat?
Posljedice Prvog svjetskog rata su bile nesagledive na globalnom planu: propala su čak četiri carstva (rusko, njemačko, austrougarsko i otomansko). Stvorene su mnoge nove države (npr. Ukrajina, Finska, Čehoslovačka…), a nad zemljama na Bliskom Istoku kontrolu preuzimaju Velika Britanija i Francuska. Prvi svjetski rat je otvorio put Americi da postane velesila. Došlo je do formiranja SSSR-a, ali kasnije i do uspona Hitlera na vlast.
Drugim riječima, u Prvom svjetskom ratu su položeni temelji za – Drugi svjetski rat, još razorniji od ovog prethodnog, koji će nastupiti samo dvadesetak godina kasnije.
I sve to… Jer je jedan siromašni mladić od 19 godina, inače iz sela Obljaj kod Bosanskog Grahova, u Sarajevu upucao austrougarskog prestolonasljednika? U to nije lako povjerovati. Naprotiv, tektonske promjene u europskoj i svjetskoj politici su se nazirale mnogo prije Sarajevskog atentata.
Sarajevski atentat: politička situacija na Balkanu
U to vrijeme, snaga Osmanskog carstva je već bila znatno oslabljena. Kontrole nad balkanskim zemljama sada su se željeli dočepati Rusi. Naravno, europske sile ni u ludilu nisu željele na svom kućnom pragu imati moćno Rusko Carstvo. Zato je 1878. godine sazvan kongres u Berlinu, koji je predvodio Otto von Bismarck.
Tada je potpisan Berlinski ugovor, kojim je, pored ostalog, dogovoreno da Srbija, Crna Gora i Rumunjska budu priznate kao samostalne, suverene zemlje, a upravu nad Bosnom i Hercegovinom preuzima Austro-Ugarska (iako je formalnu vlast zadržalo Osmansko Carstvo).
Austro-Ugarska će preuzeti potpunu kontrolu nad Bosnom i Hercegovinom nešto kasnije, 1908. godine. To će izazvati velike društvene varnice (tzv. Bosanska kriza, Aneksijska ili Aneksiona kriza). Godinu dana kasnije, Osmansko Carstvo će od Austro-Ugarske za Bosnu primiti izdašnu novčanu naknadu.
Situacija u Srbiji
Četiri godine nakon Berlinskog ugovora, 1882., sada već samostalna kneževina Srbija sebe proglašava kraljevinom (isto su napravile i Rumunjska i Crna Gora), pa postaje Kraljevina Srbija, što će biti sve do 1918. godine, odnosno do kraja Prvog svjetskog rata.
Prva dva kralja iz tog perioda, Milan i Aleksandar Obrenović, bili su naklonjeni Austro-Ugarskoj, s kojom su njegovali dobre odnose. Međutim, kao i u drugim europskim zemljama, u Srbiji je također jačala nacionalna svijest, a sve se više širila ideja panslavenstva.
U tim krugovima, Austro-Ugarska je doživljavana kao strani okupator, a Rusko Carstvo – prijateljski nastrojenom braćom Slavenima.
Beograd: Majski prevrat
Jedne ljetne noći 1913. godine, grupa pobunjenih oficira je provalila u Kraljevski dvor na Dedinju u Beogradu. Vodila se teška bitka između njih i kraljevske straže. Urotničku grupu je predvodio kapetan Dragutin Dimitrijević, poznat kao Apis (bik iz egipatske mitologije, a zbog Dimitrijevićeve snage i energije).
Apisovi urotnici su nadjačali stražu. Kralj Aleksandar I Obrenović je upucan trideset puta, a kraljica Draga osamnaest. Kraljevski par su nakon toga svukli i raskomadali sabljama, a dijelove njihovih tijela pobacali kroz prozor, na dvorište. To je trebala biti poruka svim lojalistima, kako im ne bi palo na pamet usprotiviti se novom uređenju.
Ovaj coup d’etat, odnosno državni udar, naziva se Majski prevrat. Za novog kralja je postavljen Petar I Karađorđević. Petar I je bio ideološki mnogo bliži Rusima, a za razliku od kralja Aleksandra, prilično neprijateljski raspoložen prema Austro-Ugarskoj.
Majski prevrat će rezultirati velikim napetostima i lokalnim ratovima. Dragutin Dimitrijević Apis ima sve veću moć u Kraljevini Srbiji. Postaje šef Obaveštajnog odeljenja srpskog Generalštaba te neformalni vođa zloglasne tajne organizacije “Ujedinjenje ili smrt”, poznatije kao Crna ruka.
Nastavlja se na sljedećoj stranici.