Gavrilo Princip
Gavrilo Princip je rođen 25.07.1894. godine u selu Obljaj, udaljenom oko 3 kilometra od Bosanskog Grahova. Majka Marija i otac Petar su ukupno imali devetoro djece, od kojih je preživjelo samo njih troje – ostala djeca su umrla u ranoj dobi.
Principovi su živjeli u siromaštvu, a poput srednjovjekovnih kmetova, trećinu prihoda od poljoprivrede morali su davati vlasniku zemljišta. Petar Princip je dodatno zarađivao prevozeći putnike i poštu preko planina između sjeverozapadne Bosne i Dalmacije.
Gavrilo sa trinaest godina seli u Sarajevo i tamo nastavlja školovanje, a jedno vrijeme se školuje i u Tuzli. Uzdržava ga njegov stariji brat Jovan, koji također živi u Sarajevu (naselje Hadžići). Jovin sin, Slobodan Princip zvani “Seljo”, kasnije će se boriti u partizanima i posthumno biti proglašen narodnim herojem.
Godine 1911., Gavrilo Princip postaje član Mlade Bosne. Kao što i samo ime govori, članovi Mlade Bosne su uglavnom bili omladinci, srednjoškolci, koji su se tajno sastajali i zanosili se idejama o oslobađanju Bosne i Hercegovine od Austro-Ugarske i stvaranju zajedničke jugoslavenske države.
Hladan tuš
Princip je bio uzoran đak i volio je čitati. Ali, otkako se učlanio u Mladu Bosnu, sve su ga više zanimala ideološka pitanja, a sve se manje bavio školskim obavezama. Godinu dana kasnije, 1912., izbačen je iz gimnazije zbog demonstriranja protiv austrougarske vlasti. Ubrzo nakon toga, on napušta Sarajevo i danima pješači do Beograda – to je oko 300 kilometara puta.
Bez prebijene pare, u Beogradu se druži s tamošnjim nacionalistima i izražava želju da se priključi gerilskim odredima koji su se na području Makedonije borili protiv Osmanlija. Iz tog razloga je direktno kontaktirao i majora Vojislava Tankosića, istaknutog člana Crne ruke.
Međutim, mladi i nadobudni Gavrilo doživljava hladan tuš: major Tankosić mu govori da je jednostavno preslab da bi ga uzeli u razmatranje – suviše je nježne građe i krhkog zdravlja. Nije teško pretpostaviti kakav je to bio udarac na Gavrilov mladenački ego. Ponižen, vratio se u Sarajevo, gdje je s bratom Jovom živio od sječe drva po okolnim šumama.
Gavrilo uči pucati
Međutim, Gavrilo Princip se nije dao obeshrabriti. Na kraju krajeva, to je bilo njegovo najsnažnije uvjerenje i najveća želja: da bude revolucionar, da u životu postigne nešto veliko i značajno. Nastavio je često odlaziti u Beograd. Vrijeme je provodio s istomišljenicima, pa je jedne prilike upoznao kapetana Živojina Žiku Rafajlovića, jednog od osnivača Srpskog četničkog pokreta. Taj pokret je bio usko povezan sa Crnom rukom.
Rafajlović “sređuje” Gavrilu da upiše kamp za obuku u Vranju, na jugu Srbije, gdje su korištenju oružja podučavali njega, kao i još petnaest drugih članova Mlade Bosne.
Lako je zamisliti koliko je mladom Gavrilu Principu značio poziv u taj kamp. Omladinci često, bar u nekom periodu svoga života, maštaju o tome da prođu neki trening za komandose, specijalce, da se nauče boriti (a kako bi prevladali vlastite nesigurnosti i strahove).
Do tog momenta, Gavrilov revolucionarizam se svodio na beskrajne rasprave, čitanje nacionalnih epova i na silnu frustriranost bez nekog određenog cilja. Sada, njegov san poprima konkretnije oblike.
Ferdinand i Sophie: zabranjena ljubav
Sophie Chotek (Hotek) je rođena 1.3.1868. godine u Stuttgartu, kao četvrta kćer bohemijskih (čeških) aristokrata: grofa Bohuslava i grofice Wilhelmine. Pretpostavlja se da su se Sophie i Franz Ferdinand upoznali na jednom balu u Pragu, 1894. godine. Međutim, svoju su vezu dugo krili.
Sophie je bila grofovska kći, iz plemićke kuće, samo – nedovoljno plemićke. Jednostavno, njen društveni status nije bio dovoljno visok da bi se mogla “tek tako” udati za jednog Habsburgovca. Članovi ove moćne dinastije su se na taj način trebali povezivati samo s pripadnicima drugih vladarskih dinastija, odnosno s osobama sličnog staleža (nerijetko i među bliskim krvnim srodnicima), a u svrhu stvaranja saveza s drugim europskim silama, tj. zbog jačanja samog carstva.
Situacija se za Sophie i Franza Ferdinanda ubrzo dodatno zakomplicirala. Naime, 1889. godine, car Franz Joseph I. (Franjo Josip), austrougarski vladar i Ferdinandov stric, prima strašne vijesti: njegov sin jedinac, princ Rudolph, pronađen je mrtav u carskoj lovačkoj kući, selo Mayerling, oko 26 kilometara jugozapadno od Beča. Sve je upućivalo na to da je tridesetogodišnji princ prvo ubio svoju sedamnaestogodišnju ljubavnicu, barunicu Mariju Vetseru, a potom je pucao u sebe. Razlozi ubojstva i suicida do danas nisu poznati.
S obzirom na smrt princa Rudolpha, sljedeći u redu na krunu je bio nadvojvoda Karl Ludwig, mlađi brat cara Franza Josepha i Ferdinandov otac. Međutim, sedam godina kasnije, umire i Karl Ludwig – od tifusa. To je značilo da sada nasljednik postaje Franz Ferdinand, što nosi i veliku odgovornost.
Odnos između cara i njegovog nećaka nikada nije bio sjajan. Ali, kada je Franz Joseph čuo da Ferdinand, sada kao nasljednik, planira oženiti Sophie, koja je bila “obična” grofica, konzervativni car je bio ogorčen i oštro se protivio tom braku. Nije mogao shvatiti kako neko može vlastite interese pretpostaviti pravilima i interesima monarhije.
Visoka cijena braka
Car je na kraju popustio, pa su se Sophie i Ferdinand vjenčali 01.07.1900. godine u Reichstadtu, današnji Zákupy, Češka Republika. Dobili su troje djece: princezu Sophie od Hohenberga (1901.–1990.), vojvodu Maximilijana od Hohenberga (1902.–1962.) te princa Ernsta od Hohenberga (1904.–1954.). Danas imaju brojne potomke po cijelom svijetu.
Međutim, carevo odobrenje za brak Ferdinanda i Sophie nije došlo bez visoke cijene: nejednak društveni status Ferdinanda i Sophie mora i biti i formalno nejednak – on će ostati nasljednik, ona će dobiti odgovarajuću titulu, ali nikada neće biti carica ni kraljica. To mora biti morganatski brak, odnosno, njihova djeca ne mogu biti nasljednici. Također, Sophie ne smije biti uz Ferdinanda na primanjima i svečanostima, itd.
Ako je ovo bio pokušaj cara Franza Josepha da zastraši svog nećaka Ferdinanda i odvrati ga od braka sa Sophie, on u tome nije uspio. Ferdinand je sve to prihvatio bez razmišljanja. Četrnaest godina nakon vjenčanja, 1914., Sophie i Ferdinand će zajedno umrijeti u Sarajevu – upucat će ih mladi i ostrašćeni Gavrilo Princip.
Nastavlja se na sljedećoj stranici.