Gavrilo Princip neposredno nakon atentata
Dok je Lojka panično odguravao automobil nazad prema Appelovoj obali (na mjenjaču Duplog Phaetona nije bilo opcije za rikverc), kako bi što prije stigli do Potiorekove rezidencije, Gavrilo je pištolj uperio sebi u glavu.
U namjeri da ubije i sebe su ga spriječili okupljeni prolaznici, koji su ga uhvatili, oduzeli mu oružje i počeli ga tući. Gavrilo je pao na pod. Navodno, u jednom trenutku je uspio iz džepa uzeti bočicu s cijanidom i popiti ga. Međutim, kao i u Čabrinovićevom slučaju, otrov je bio star – nije ga ubio, ali mu je od njega pozlilo i dobio je strašne bolove. Od razjarene rulje ga je morala spašavati policija, od koje je također dobio batine, a zatim je priveden.
Sarajevski atentat: suđenje
Osim Mehmedbašića, koji je preko Crne Gore uspio pobjeći u Srbiju, svi atentatori su bili pohvatani, uključujući i neke od pomagača.
Prvih nekoliko dana, Čabrinović i Princip su stojički podnosili policijsko ispitivanje, ne otkrivajući ostale atentatore niti veze s Crnom rukom. Međutim, kada je uhvaćen Danilo Ilić prilikom rutinske istrage, prepao se i “propjevao” – nadao se da će odavanjem informacija izbjeći smrtnu kaznu.
Naime, svi su bili optuženi za veleizdaju, a maksimalna kazna za taj zločin je bila smrt. Po tadašnjem zakonu, ta kazna je vrijedila samo za one koji nisu bili mlađi od dvadeset godina. Prisjetimo se, Iliću su bile 23 godine, ali su ostala šestorica imala manje od dvadeset: Princip 19, Čubrilović 17, Popović 18…
Suđenje je održano u Sarajevu. Trajalo je od 12. do 23.10.1914. godine. Nekoliko dana kasnije, 28.10., izrečene su presude i kazne.
| Optuženik | Kazna |
|---|---|
| Gavrilo Princip | 20 godina |
| Nedjelko Čabrinović | 20 godina |
| Trifun Grabež | 20 godina |
| Vaso Čubrilović | 16 godina |
| Cvjetko Popović | 13 godina |
| Lazar Đukić | 10 godina |
| Danilo Ilić | smrt vješanjem (pogubljen 03.02.1915.) |
| Veljko Čubrilović | smrt vješanjem (pogubljen 03.02.1915.) |
| Neđo Kerović | smrt vješanjem; kazna promijenjena u 20 godina robije |
| Mihajlo Jovanović | smrt vješanjem (pogubljen 03.02.1915.) |
| Jakov Milović | smrt vješanjem; kazna promijenjena u doživotni zatvor |
| Mitar Kerović | doživotni zatvor |
| Ivo Kranjcević | 10 godina |
| Branko Zagorac | 3 godine |
| Marko Perin | 3 godine |
| Cvijan Stjepanović | 7 godina |
| 9 optuženika | oslobođeni |
Muhamed Mehmedbašić, koji je izbjegao to suđenje u Sarajevu, kasnije biti osuđen u sklopu Solunskog procesa u Grčkoj, zajedno s Apisom i drugim pripadnicima Crne ruke, 1917. godine. Bit će kažnjen na 15 godina robije. Nakon par godina će biti pušten jer je rat završen i okolnosti promijenjene.
Austrija tereti Srbiju: Julski ultimatum
Sarajevski atentat je dodatno zaoštrio ionako loše odnose između Austro-Ugarske i Kraljevine Srbije. Austrijske vlasti nisu mogle povjerovati da bi neiskusni bosanskohercegovački omladinci bili u stanju sami organizirati i izvršiti takav jedan napad. Za njih, Austrijance, nije bilo dileme da je naređenje, kao i oružje, moralo doći iz Srbije.
Nakon atentata, izbili su veliki neredi – prvo u Sarajevu, a potom su se proširili na cijelu Bosnu i Hercegovinu, kao i na Hrvatsku te na Sloveniju. Kao reakcija na Sarajevski atentat, došlo je raspirivanja mržnje te do nasilja nad pravoslavnim stanovništvom od strane njihovih sugrađana.
Pljačke i maltretiranja su prerasle u pravi pogrom. Smatra se da je iza svega stajala austrougarska vlast na čelu sa Oskarom Potiorekom. To samo pokazuje da, kao i uvijek, najviše strada običan svijet, nevini ljudi koji nemaju veze s politikom.
Sarajevski atentat je izazvao i ono što se naziva Julska kriza ili Julski ultimatum. Austrija je 23.07.1914. godine uputila Srbiji spisak zahtjeva. Srbija je prihvatila sve, osim jednog: da austrijski inspektori dođu u Srbiju kako bi dodatno ispitali okolnosti Sarajevskog atentata. To je doživljeno kao napad na samostalnost Kraljevine Srbije i među tamošnjim nacionalistima predstavljalo još samo jedan dokaz hegemonističkih tendencija Austro-Ugarske.
Uskoro, cijeli svijet u ratu
S druge strane, Austrija je ovo odbijanje interpretirala kao priznanje umiješanosti u Sarajevski atentat i prekinula je sve diplomatske veze sa Srbijom. Obje zemlje su već počele s mobilizacijom, a samo nekoliko dana kasnije, 28.07., Austro-Ugarska proglašava rat Kraljevini Srbiji.
Rusija staje u zaštitu Srbije, a dan iza toga, Njemačka proglašava rat Rusiji. Britanija i Francuska (koje su bile s Ruskim Carstvom u paktu) ulaze u rat protiv Njemačke, uključuju se i Novi Zeland, Australija, Indija, Japan, SAD… Borbe su se vodile i u Africi. Ovaj sukob globalnih razmjera, s epicentrom u Europi, potrajat će duge četiri godine.
Nastavlja se na sljedećoj stranici.