Ideja nije nova
Virtualna stvarnost ili virtualna realnost (VR), kao ideja, nije nova. Nadopunjavanje stvarnosti ili njena zamjena nekom drugom stvarnošću, odavno je predmet ljudske mašte.
Ukoliko na virtualnu stvarnost gledamo strogo kao na stvaranje iluzije da se nalazimo negdje drugo, onda su dobar primjer za to panoramske slike i murali, u Europi posebno popularni krajem 18. i početkom 19. stoljeća. Ove slike vam potpuno ispune vidno polje, pa se osjećate uronjeni u scenu, kao da ste i fizički prisutni prikazanim događajima.
Stanley Weinbaum je 1935. godine objavio priču “Pygmalionove naočale” (Pygmalion’s Spectacles), u kojoj je zamislio uređaj, upravo naočale, koje će proizvoditi holograme, ali i stimulirati čula okusa, mirisa i dodira, kako bi korisnik imao što potpuni doživljaj onoga što gleda. Time je Weinbaum možda najpotpunije anticipirao ono što danas poimamo pod virtualnom stvarnošću.
Uronjenost u virtualnu stvarnost
Kada čitamo knjigu ili gledamo film, često odlutamo u taj neki drugi svijet. Međutim, za razliku od umjetnosti, VR tehnologija se ne obraća našem intelektu i mašti, nego prventveno našoj percepciji: cilj je zavarati čula, odnosno mozak, kako bismo zaista imali osjećaj da se tamo nalazimo. Što potpuniji doživljaj, to bolje.
Sadržaj tu gotovo da i nije bitan, bar nije primaran. Ključna riječ je: imerzija, odnosno uronjenost. Osnovna ambicija VR tehnologije je upravo potpuna, totalna uronjenost (engl. total immersion), a misli se na uronjenost ili stopljenost sa umjetnim, digitalnim okruženjem, gdje se pokušava postići maksimalan doživljaj te alternativne, virtualne stvarnosti.
Virtualna stvarnost: osnovni tipovi
Virtuelna stvarnost se može podijeliti u tri osnovne vrste:
Neimerzivne (non-immersive) simulacije
Stimuliraju se samo neka od čula (npr. vid, sluh, dodir), tako da je korisnik svjestan svoje okoline i izvan simulacije. Za ovakvu vrstu iskustva dovoljni su veliki monitori visoke rezolucije.
Poluimerzivne (semi-immersive) simulacije
Ova vrsta VR iskustva je imerzivnija, tj. korisnik je uronjeniji u umjetno okruženje, iako i dalje ne u potpunosti.
Potpuno imerzivne simulacije
Tehnološki najzahtjevnije, ovakve vrste simulacija ciljaju na sva osjetila korisnika, kako bi iskustvo bilo potpuno. Pored ostalog, to podrazumijeva nošenje HMD-a (posebnih naočala, odnosno kacige) i detektore pokreta.
Virtualna stvarnost: primjena
Stručnjaci smatraju kako će virtualna stvarnost uskoro postati stvar svakodnevnice. Drugim riječima, promijenit će dosadašnji način korištenja tehnologije, pa tako utjecati i na ostale aspekte naših života.
U VR tehnologiju se puno ulaže i ona se razvija velikom brzinom. Već se koristi u mnogim područjima, a o budućim upotrebama možemo samo nagađati. Pored zabave (npr. filmovi, igrice), VR tehnologija se pokazala posebno korisnom u edukaciji, medicini (i kod dijagnoze i kod oporavka), arhitekturi, proizvodnji automobila i drugih motornih vozila, istraživanju svemira (npr. kada je upravljanje robotima u pitanju).
Virtualna stvarnost se upotrebljava i u psihoterapiji. Naime, može se koristiti kao alat za meditaciju, tj. za smanjivanje stresa, ali i kod liječenja fobija, pošto predstavlja vrlo uvjerljiv i siguran način za terapiju izlaganjem.
