Afrička bik-žaba (Pyxicephalus adspersus) jedna je od najvećih žaba u Africi, ali i na cijelom svijetu. Kod nas je nazivaju i afrička bikovska žaba, bull-žaba i žaba-bik.
Ova vrsta žabe je zanimljiva iz više razloga. Na primjer, kod većine vodozemaca, ženka je veća od mužjaka. U slučaju bik-žabe, mužjak je veći od ženke – i to dvostruko veći. Usput, mužjaci su poznati kao super-tate, o čemu će biti riječi nešto kasnije u tekstu.
Ljudi afričke bikovske žabe drže kao ljubimce, ali ih u Africi love i radi hrane. Na pojedinim područjima su ih gotovo istrijebili.
Gdje živi bik-žaba?
Afrička bik-žaba uglavnom živi na prostranim travnjacima male nadmorske visine u subsaharskim dijelovima Afrike. Nalazimo je u zemljama kao što su Angola, Bocvana, Kenija, Malavi, Mozambik, Namibija, Južna Afrika, Esvatini (Svaziland), Tanzanija, Zambija, Zimbabve…
Koju vrstu staništa preferira?
Afrička bik-žaba je jedan od najprilagodljivijih vodozemaca na planeti. U stanju je podnijeti neke od najsurovijih afričkih sredina. Ove žabe mogu boraviti u staništima koja budu potpuno suha godinama i gdje temperatura doseže preko 40 °C. Također će preživjeti i kada se temperatura spusti ispod nule.
Kada vanjski uvjeti nisu povoljni, afrička-bik žaba se ukopava i pod zemljom miruje, čekajući neke bolje dane. Pojavom kišne sezone, žabe izlaze iz svojih skloništa i okupiraju novonastale lokve i jezerca.
Šta jede afrička bik-žaba?
Ove žabe su mesožderi i pojest će skoro svaku životinju koja može stati u njihova ogromna usta. Tako se na njihovom meniju mogu naći razni insekti, druge vrste žaba, zmije i gušteri, manji sisavci, čak i neke vrste ptica.
Afrička bik-žaba ne samo da izgleda proždrljivo i opasno, već je i pravi kanibal. Ne ustručava se pojesti ni pripadnika iste vrste. Naime, čim se završi proces metamorfoze, tj. kada jedinka dobije izgled prave žabe, nije rijetkost da joj prvi obrok bude upravo srodnik iz istog legla, dakle brat ili sestra.
Kolike su afričke bikovske žabe?
Mužjaci mogu biti dugački preko 20 centimetara i teški više od kilograma. Kod većine drugih žaba, ženke su veće od mužjaka, ali u slučaju afričke bik-žabe, mužjak je značajno veći od ženke.
Kako se razmnožavaju?
U vrijeme parenja, mužjaci se okupljaju u velikom broju. Međutim, u tim grupama vlada sve, samo ne mir i sklad. Afričke bik-žabe se guraju, naganjaju, grizu jedni druge… Veći mužjaci mogu i pojesti one manje.
Oni najsnažniji će se progurati prema sredini, zauzeti neko malo područje i s tog mjesta dozivati ženke. Zov je dubok i svako glasanje traje oko sekundu. Kada čuju poziv, roneći i usput izbjegavajući manje mužjake, ženke će se zaputiti prema njemu. Nakon što izrone među većim mužjacima, uslijedit će kraći period “zavođenja”, a zatim dolazi do parenja.
Parenje se odvija tako što mužjak u plićaku obuhvati ženku s leđa (amplexus), ženka ispušta jaja (može ih biti i preko 4 000), koja mužjak zatim oplodi. Interesantno je što mužjaci bik-žabe pokazuju neviđenu roditeljsku skrb, koja je vrlo rijetka među vodozemcima.
Naime, mužjak će paziti na jaja te ih braniti od eventualnih napadača. Ta skrb će trajati i nakon što se punoglavci izlegu, sve do kraja procesa metamorfoze, odnosno dok i sami ne stasaju u žabe. To traje oko 20 dana.
Ako se ta mala lokva, u kojoj se nalazi potomstvo, krene isušivati, ovaj super-tata će prokopati kanal do veće vodene površine u blizini, pa na taj način omogućiti punoglavcima prolaz do sigurnijeg staništa.
Inače, punoglavci će se hraniti jedni drugima, manjim ribama i raznim beskralježnjacima. A ni neobično odgovorno očinstvo ne dolazi bez cijene. Odraslom mužjaku je potrebno mnogo energije. On brižno čuva svoje potomstvo, ali, kada ogladni, bez prezanja će dio njih i pojesti!
Afrička bik-žaba: preživljavanje
Afričke bikovske žabe su zanimljive i po načinu na koji preživljavaju sušne periode. One ovise o kišnim sezonama, pa su ostatak vremena uglavnom neaktivne. Naime, kako bi izbjegle isušivanje (dehidraciju), većinu svog života provode mirujući pod zemljom.
Odrasle jedinke se zakopavaju u tlo koristeći specijalne nazubljene izrasline na stražnjim nogama. Mlađe žabe još uvijek nemaju tu “alatku”, pa se moraju pouzdati u pronalaženje rupe koju je iskopala neka druga životinja.
Kako bi se afrička bik-žaba dodatno zaštitila, dolazi do odvajanja nekoliko slojeva površinskih stanica kože. Na taj način se oko tijela formira čvrsta ovojnica (kokon). Dok su pod zemljom, sve funkcije njihovog tijela usporavaju ili se potpuno zaustave. To stanje mirovanja može trajati godinu dana, ali i duže.
Kada nastupi kišna sezona, afričke bikovske žabe će sjediti djelomično i dalje zakopane u blatu. Tako prerušene i štedeći energiju, čekat će da pored njihovih usta naiđe neka manja, nesretna životinja.
Je li afrička bik-žaba ugrožena vrsta?
Pripadnicima roda Pyxicephalus nije dodijeljen nikakav poseban status zaštite. Međutim, u pojedinim područjima gdje ove žabe žive, ljudske aktivnosti su ih dovele do ruba izumiranja.
