Kenneth Barish, profesor psihologije sa Erill-Cornell Medical College-a, navodi kako svako djete povremeno doživi emocionalnu povredu. Kod kuće, u školi i na igralištu, sva djeca se susretnu sa razočaranjima, frustracijom i neuspjehom, kriticizmom i neodobravanjem, odbacivanjem od strane vršnjaka. Znamo da i u svakoj obitelji postoje momenti ljutnje i nesporazuma. Kako naučiti dijete da se s takvim stvarima nosi?
Emocionalne povrede
Kada dijete odrasta u zdravoj sredini, sposobno je nositi se sa emocionalnim povredama. Sama ili uz našu podršku, većina djece se od njih lako oporavi. Emocionalne povrede su zapravo veoma slične tjelesnim povredama: potrebno ih je tretirati, jer se u protivnom šire, odnosno, ukoliko se rane ne liječe na vrijeme, stanje se pogorša.
Uloga roditelja
Roditelji trebaju znati prepoznati ove emocionalne povrede te znati pružiti podršku djetetu u stanjima obeshrabrenosti i ljutnje. Često je jedino potrebno djetetu dati do znanja da ste primijetili njegovu ili njenu frustraciju, to samo po sebi može biti dovoljno za početak procesa oporavka.
Važne lekcije
Djeca uče važne lekcije tokom oporavka od emocionalnih povreda. Oni uče da, iako nije uvijek lako, momenti anksioznosti, tuge i ljutnje se mogu popraviti i da su prolazni. Razočaranja, u sebe i u druge, sastavni su dio života, da ljutnja i osjećaj nepravde neće trajati zauvijek.
Put ka emocionalnoj zrelosti
Ovo su krucijalni momenti u emocionalnom životu djeteta, kada odrasli, kojima se djeca dive, budu u mogućnosti pomoći da tužno, tjeskobno ili ljutito dijete spozna kako se neće zauvijek osjećati tako, kada pomognemo djetetu, koje je razočarano ili obeshrabreno, da vrati nadu u bolje sutra. U tim prilikama, kod djeteta izgrađujemo i jačamo mehanizme za suočavanje sa razočarenjem i nelagodom, gradimo temelj za optimizam i otpornost.
Momenti oporavka
Na taj način se otvara put prema emocionalnoj zrelosti. U momentima oporavka, dijete razvija umjereniji, bolji odnos prema frustracijama i razočarenjima u životu, mijenja svoj dotadašnji sve-ili-ništa pristup. Kao rezultat, počinju bolje kontrolirati vlastite emocije, postaju fleksibilniji, manje zahtjevni i konstruktivnije pristupaju emocionalnim problemima. Trenuci oporavka također mogu smanjiti razinu stresa kod djeteta.
Deset minuta prije spavanja
Pošto su ovi momenti toliko važni za emocionalno zdravlje djeteta, Barish preporučuje da roditelji svakodnevno odvoje određeno vrijeme (na primjer, deset minuta prije spavanja) i provedu ga u razgovoru s djecom, kako bi se riješile sve eventualne nejasnoće, problemi i nesporazumi. Velika je šansa da će ovo biti deset najvažnijih minuta u djetetovom danu.
Dijete pitati, a ne pretpostavljati
U ovim kratkim svakodnevnim razgovorima, djecu trebamo pitati postoji li nešto o čemu žele razgovarati – možda o nekom problemu u školi ili sa prijateljima, nešto što oni nama zamjeraju ili o nečemu što ih brine vezano za idući dan.
Bez kritike i ljutnje
Kada se pojavi sukob u našem odnosu s djetetom, od iznimne je važnosti da mi preuzmemo inicijativu u rješavanju problema. Trebamo se svjesno potruditi, suzdržati se od kritika i osuda, kako bismo čuli drugu stranu priče. Rasprava, neslaganje i rješavanje problema mogu doći kasnije. Pogotovo, ne budite ljuti. To nije lako postići, osobito kada su djeca razdražena, zahtjevna ili kada uporno za sve okrivljuju druge.
Ne dajte se obeshrabriti
Često nećemo znati šta reći i kako odgovoriti na njihova pitanja. To nas ne treba obeshrabriti – napor koji uložimo kako bismo uspostavili komunikaciju je sam po sebi značajan. Ukoliko budemo pažljivo slušali, moguće je da uočimo istinu u njihovoj strani priče, možda nešto što smo ranije previdjeli, a njima je zasmetalo.
I mi smo prolazili kroz isto
Djetetu također možemo dati do znanja da smo svjesni kako se osjeća, pošto smo i mi prolazili kroz isto. I mi smo se znali osramotiti, doživjeli smo frustracije i razočaranja. Na primjer, možemo reći: “Znam, stvarno je grozno kada ti druga djeca ne daju da se s njima igraš… I ja sam se osjećala isto tako kada bi mi se to dogodilo.” Većina djece će na ovakve izjave reagirati zaprepašteno: “I tebi se to desilo?!” Željet će čuti više o tome. Onda im možemo pomoći da svoje razočaranje stave u perspektivu, možemo ih podsjetiti (kada budu spremni da to čuju) na sve što su dobro obavili i što će moći obaviti te da svi ponekad imamo loših perioda i neuspjeha.
Neka znaju da u vama imaju potporu
Trebamo im dati do znanja da smo mi na njih ponosni zbog njihovog uloženog truda, bez obzira na to jesu li u nečemu uspjeli ili ne. Osjećaj koji dijete ima kada zna da su roditelji na njega ponosni, vjerovatno je najdublja i najdugotrajnija emocionalna potpora koju možemo pružiti djetetu – to postaje sidro koje ga drži u trenucima anksioznosti i nesigurnosti.
Slušanje je ključ
Pažljivo slušanje je ključ komunikacije s djetetom. Barish ističe kako ne postoji važnija roditeljska “vještina” od mogućnosti da redovno i pažljivo saslušate dijete te da je to najbitnije za emocionalno zdravlje djece i njihov kasniji uspjeh u životu.
