Nesvakidašnji prizor na mjesnom groblju
Godina je 1985. Ponovo se okupila manja grupa ljudi na groblju u Pechbusqueu. Neki od tih ljudi nose forenzička odijela. Postavljen je i specijalni šator.
U toku je ekshumacija tijela Kalinke Bamberski. Sahranjena je prije tri godine, a ovaj postupak je pokrenut na inzistiranje njenog oca.
Mučno otkriće
Skidajući masku, iz šatora izlazi patolog. Pokretom glave daje znak Bamberskom da trebaju popričati nasamo.
-Gospodine Bamberski, uzorke ćemo poslati na dodatnu analizu, samo… Imamo problem.
Bamberski je drhtao od uzbuđenja, upijajući svaku riječ.
-Ovo Vam neće biti lako čuti. Ali, kako da kažem… Nedostaju genitalije. Nema! Kompletan reproduktivni sistem je odstranjen. Žao mi je.
Jedan od prisutnih policajaca je pritrčao i pomogao Bamberskom da se održi na nogama.
-Kako… Kako je to moguće? – Bamberski je jedva hvatao zrak.
Bamberski: još jedna potvrda
Patolog zamišljeno otpuhuje i sliježe ramenima: – Iskreno rečeno, to ni meni nije najjasnije. Kao što i sami dobro znate, obdukcija je napravljena u Njemačkoj. U izvještaju se ništa ne spominje… Ne znam, mora da je došlo do neke greške u komunikaciji između forenzičkih laboratorija tamo kod njih…
Bamberskom je trebalo nekoliko trenutaka da se sabere, a onda je shvatio: nije u pitanju nikakva greška. Radi se o namjernom prikrivanju teškog zločina – ne samo ubojstva, već i silovanja!
Život na Bodenskom jezeru
Bodensko jezero (njem. Bodensee, franc. Lac de Constance, tal. Lago di Costanza, engl. Lake Constance) je jedno od najvećih slatkovodnih jezera u Europi. Prostire se između obala Njemačke, Švicarske i Austrije. Ova destinacija je omiljeno ljetovalište mnogih domaćih, ali i stranih turista.
Na istočnoj obali Bodenskog jezera, na njemačkoj strani, nalazi se Lindau. To je glavni grad istoimenog distrikta (Landkreis), a pripada Bavarskoj. Stari dio grada (Altstadt) je smješten na otoku u Bodenskom jezeru. Otok ima površinu od 0.68 km2. Sa ostatkom grada i države je povezan cestovnim, kao i željezničkim mostom.
Nakon Maroka, Krombach se vraća upravo u Lindau, gdje radi kao doktor interne medicine. Od druge supruge se razvodi gotovo odmah po povratku, 1974. godine, a 1977. godine ženi Danielle Gonnin, prethodno Danielle Gonnin-Bamberski. Par godina kasnije, s njima dolaze živjeti i Daniellina djeca iz prvog braka, Kalinka i Nicolas Bamberski.
Stiže ljetni raspust
Godine 1982., Kalinka je pohađala srednju školu na francuskom jeziku u Freiburgu, pitoresknom univerzitetskom gradu u pokrajini Baden-Württemberg, koja graniči s Bavarskom.
Freiburg je od Lindaua udaljen nekih 170 kilometara, pa je Kalinka tamo živjela u internatu, a u Lindau bi dolazila vikendom. Sada je ljetni raspust i provest će ga u Lindauu, zajedno s bratom, majkom i dr. Krombachom.
Nažalost, to će biti i posljednje ljeto u njenom kratkom životu.
Kalinka nije bila sretna
Kasnije će se ustanoviti da Kalinka Bamberski nije bila sretna svojim novim životom u Njemačkoj. Iako lijepa, vedra i komunikativna, treba uzeti u obzir da je Kalinki bilo 14 godina (rođena 5.8.1967.), a poznato je da su tinejdžerske godine “osjetljivo doba”.
Zatim, ona i brat su preživjeli nekoliko šokova, odnosno nekoliko velikih životnih promjena u relativno kratkom vremenskom razmaku: nakon Maroka, gdje su odrasli, išli u školu/vrtić i imali prijatelje, odlaze u Francusku. Majka počinje raditi, i to u udaljenoj Nici. Otac ubrzo otkriva da ona ima ljubavnika – zbog toga u njihovog kući sigurno nije nedostajalo ni svađe ni drame.
Majka se nakon toga seli u Njemačku i tamo se udaje za drugog čovjeka. Oni ostaju živjeti s ocem, majku viđaju samo povremeno. Nekoliko godina kasnije, otac im govori da se njih troje ponovo sele u Maroko. Samo što su se preselili, moraju nazad u Francusku, ali ovaj put je majka dobila skrbništvo i oni, djeca, odsad će živjeti u Njemačkoj, s Danielle i njenim novim mužem.
Zato ne treba čuditi što je Kalinka toliko patila u tim novim životnim okolnostima. Kao da sve to nije bilo dovoljno, slabo je govorila njemački jezik. Život u Francuskoj joj je jako nedostajao.
Izrazila je želju da se vrati kod oca. Tamo će nastaviti školovanje od početka iduće školske godine. Danielle je na kraju pristala, a Bamberski je bio oduševljen. Dogovorili su se: kada završi ljetni raspust, Kalinka se vraća u Pechbusque.
Tog istog ljeta, nekoliko dana kasnije, zazvonit će telefon u Pechbusqueu. Javit će se Bamberski i primiti najgoru vijest…
Posljednji dan u životu Kalinke Bamberski
Lindau, petak, 09.07. 1982. godine. U Bodenskom jezeru puno kupača. Na plaži se ljudi sunčaju, neki i roštiljaju. Vesela graja, dječji smijeh i zvukovi pljuskanja vode. Kalinka Bamberski je također cijeli dan provela na jezeru, plivajući i jedreći na dasci.
Kući se vratila oko 17:00 sati. Po riječima njene majke i očuha, bila je umorna i žalila se da se ne osjeća najbolje. U pola osam, Danielle, Krombach, Kalinka i Nicolas su sjeli za stol i zajedno večerali. Kalinka se rano povukla u svoju spavaću sobu.
Tamo je u krevetu čitala knjigu. Oko 22:00 je došla u kuhinju da se napije vode, pa se vratila u sobu. Oko ponoći, njen očuh, dr. Krombach, došao je do nje, zamolivši je da ugasi svjetlo i da spava.
Kobno jutro
Iduće jutro, nešto prije 10 sati, dr. Krombach se spremio za jahanje. Ovaj četrdesetsedmogodišnjak je bio zaljubljenik u konje i vikendom je volio jahati po obližnjim planinama. Prije nego što će izaći iz kuće, zaputio se prema Kalinkinoj sobi, da je probudi.
Po njegovom svjedočenju, ona nije reagirala na pozive. Ležala je u krevetu, na desnom boku, potpuno nepomično. Već je bila nastupila mrtvačka ukočenost (rigor mortis).
Krombach će nešto kasnije patologu ispričati kako je svoju pastorku svejedno pokušao oživjeti injekcijom Coramina, direktno u srce. Osim Coramina, koji je stimulans centralnog nervnog sistema, dao još je još dva stimulansa u noge – po injekciju Novodigala i Isoptina.
Naravno, ništa od toga nije pomoglo. Kalinka Bamberski je bila mrtva već satima. Autopsija će pokazati da je smrt nastupila između 3 i 4 ujutro.
30 godina kasnije…
-Policija, otvaraj!
Stariji muškarac je poslušno otvorio vrata. Iako je djelovao pomalo zbunjeno, nije pružao nikakav otpor pri uhićenju. Dio tima je ostao pretraživati hotelsku sobu, a dvojica njihovih kolega će osumnjičenog odvesti u stanicu na ispitivanje.
Nakon što su mu na ruke stavili lisice, pri izlasku iz sobe, jedan od policajaca se obraća osumnjičenom:
-Idemo, gospodine Bamberski, samo polako…