Svi se kroz život susrećemo sa stresnim situacijama. One mogu biti neke male neugodnosti, poput neslaganja s kolegom na poslu, ali i one ozbiljnije, kao što je teška bolest voljene osobe. Kako i zašto naše tijelo reagira na stres?
Stres je neizbježan
Bez obzira na izvor, stres nam tijelo preplavljuje hormonima. Srce jače kuca, disanje se ubrzava, zjenice šire, dlanovi znoje, mišići napinju… Takva reakcija se može javiti i kada trebamo obaviti neki važan razgovor, polagati ispit, držati prezentaciju, itd.
Slično će biti ako nas nešto preplaši, npr. neka iznenadna buka ili ako osjetimo zemljotres. U svakom slučaju, postoje razni izvori stresa i neke od njih jednostavno je nemoguće izbjeći.
Stresna reakcija ili odgovor
Reakcija tijela na stresore, odnosno na izvore stresa, naziva se stresni odgovor (engl. stress response). S evolucijskog aspekta, takva reakcija je našim precima predstavljala razliku između života i smrti.
U slučaju iznenadne poplave ili napada divlje životinje, mora se djelovati munjevito. Greškama tu mjesta nema. Zato se energija u tijelu hitno preusmjerava prema onim sistemima i funkcijama koje su neophodne za trenutno spašavanje vlastitog života. Sve ostalo se privremeno zaustavlja.
Stres i distribucija energije
U stanju stresa, izoštravaju se vid i sluh. Periferni krvni sudovi se sužavaju, a prednost se daje većim mišićima, posebno u rukama i nogama. Krv se usmjerava prema njima, ubrzano im prenoseći glukozu i kisik, što i jeste cilj intenzivnijeg disanja i snažnijeg rada srca.
Tijelo se priprema na opasnost. Potrebno je više energije nego inače, a to dovodi do pregrijavanja. Zato se više znojimo kada smo pod stresom.
S druge strane, imunološki, probavni i neki drugi sistemi se drastično usporavaju. Jednostavno, nisu neophodni za suočavanje s momentalnom opasnošću. To vrijedi i za više funkcije mozga, uključujući memoriju.
Borba-bijeg-smrzavanje
Ovakva urođena fiziološka reakcija na stresore se naziva i borba-ili-bijeg odgovor (engl. fight-or-flight response). Ponekad se označava kao 3F ili F3: borba-bijeg-smrzavanje (od engleskog: fight-flight-freeze). Svi smo se, barem jedanput, našli u tom stanju šoka, kada se jednostavno “smrznemo” i nismo u stanju adekvatno reagirati.
Posljedice dugoročnog stresa
Dakle, kada prepoznamo opasnost, a to je na nivou nesvjesnog, automatski se aktivira stresna reakcija, odnosno odgovor tijela na izvor stresa. Ta se reakcija sastoji od užurbanog preusmjeravanja energije tamo gdje je ona najpotrebnija za momentalno preživljavanje.
Ovo znači i da će svi drugi mehanizmi u našem tijelu morati usporiti, odnosno pauzirati s radom. Pored ostalih, to su probava, imunitet i više funkcije mozga (rasuđivanje, razmišljanje, pamćenje…).
Ako se često nalazimo u stanju stresa, to onda podrazumijeva da su nam:
– srce i krvne žile stalno pod povećanim naporom;
– probava usporena;
– imunološki sistem značajno oslabljen;
itd.
Zato ne treba čuditi što dugoročan stres, pored ostalog, može rezultirati:
- povišenim krvnim tlakom;
- bolestima srca;
- migrenama;
- nesanicom;
- raznim probavnim tegobama;
- problemima s kožom;
- naglim promjenama raspoloženja;
- anksioznim, depresivnim i drugim mentalnim poremećajima.
Osim toga, često se o stresu priča kao o jednom od glavnih uzroka malignih oboljenja, odnosno raka.
Stresni odgovor… nepotreban?
Stresni odgovor je normalna i izuzetno korisna reakcija u opasnim situacijama. Ona je ljude u dalekoj prošlosti spašavala od teških ozljeda i sigurne smrti. Naši su preci bili konstantno izloženi silama prirode, napadima divljih životinja i međusobnim borbama.
Današnji način života je bitno drugačiji. Veoma se rijetko susrećemo s takvim opasnostima – ako ikako. U tom smislu, mnogo smo zaštićeniji. Postavlja se pitanje: je li nam danas potreban stresni odgovor?
Možemo li živjeti bez stresa?
Pravo pitanje bi bilo: želimo li živjeti bez stresa? Da možemo birati, pa stresni odgovor ostaviti samo za situacije gdje nam je život u neposrednoj opasnosti, to bi bilo idealno.
Međutim, činjenica je da imamo taj urođeni obrambeni mehanizam, automatsku reakciju tijela koja se aktivira čim naš vegetativni živčani/nervni sistem procijeni da smo ugroženi. S obzirom na važnost njegove funkcije, a to je očuvanje života, ovom mehanizmu nije bitno da li nas proganja medvjed ili samo kasnimo na posao.
Stres može pomoći, ali nas i uništiti
S jedne strane, stres, odnosno stresna reakcija ili odgovor, itekako nam je potreban i danas. U slučaju da izbije požar ili nas najuri pas, tada baš i ne bi valjalo da smo… pjesnički raspoloženi. Naprotiv, potrebno nam je to ubrzano lupanje srca, dodatni kisik i glukoza u mišićima, izoštrena čula i brze reakcije. Ako kasnimo na autobus ili trebamo održati prezentaciju, određena količina stresa nam samo može pomoći.
S druge strane, stresni odgovor se pokrene svaki put kada naš sistem procijeni da smo ugroženi. Iako se danas vrlo rijetko suočavamo sa situacijama u kojima se moramo fizički boriti za život, moderni način života je također pun izazova – ali izazova druge vrste. Oni ipak mogu aktivirati stresni odgovor, koji je u tim situacijama nepotreban i predstavlja neku vrstu lažnog alarma. Ako se to dešava često i stanje stresa potraje, onda je naše zdravlje direktno ugroženo.
Dakle, stres je neizbježan i koristan, ali može biti i izuzetno opasan. Kako pomiriti ove dvije suprotnosti?
Stres: nekad i sad
Nekada davno, problemi su bili konkretniji, a društvo puno jednostavnije. Danas živimo u vremenu brzih promjena i apstraktnih problema. Pretrpani smo informacijama.
Osim toga, međuljudski odnosi poprimaju oblik onih poslovnih (površnost, nedostatak empatije, usmjerenost na cilj i korist, itd.), a društvo vrši snažan pritisak na pojedinca, tjerajući ga na stalno prilagođavanje novim okvirima, uglavnom ne uvažavajući individualnost.
U tako kompleksnoj realnosti, stresora i stresa ne nedostaje. Unatoč brzini doba u kojem živimo, urođeni odgovor našeg tijela na izvore stresa je ostao isti kao i kod praljudi: opasnost – pokreni reakciju. Problem je što ta reakcija, ako se često aktivira i dugo traje, ugrožava cjelokupno zdravlje. Jednostavno, to nije normalno stanje i trebalo bi služiti samo u iznimnim situacijama.
Niti možemo promijeniti “duh vremena”, niti isključiti ovaj automatski odgovor na razne stresore. Ipak, moguće je razviti jedan zdraviji odnos prema stresu.
Kako se nositi sa stresom?
Kao prvo, samo razumijevanje prirode naše reakcije na stres, što je i svrha ovog teksta, već je napredak. Kada idući put osjetite paniku, nervozu, bijes, očaj, tjeskobu…, podsjetite se da to ne mora biti “do vas” ili “do situacije”, već da je moguće kako u pozadini leži urođena, automatska reakcija koja vam samo pokušava spasiti život. Druga je stvar što ta reakcija, taj prastari mehanizam, zbog važnosti uloge koju obavlja, ne razlikuje neposrednu fizičku opasnost od izazova koje nameće moderni način života.
Također, vrlo je važna prevencija. Nemoguće izbjeći sve izvore stresa koji nas okružuju. Međutim, možemo se potruditi i uvesti neke pozitivne promjene u svoj životni stil. Pored ostalog, to znači posvetiti više pažnje održavanju mentalne higijene.
Razne tehnike relaksacije, kao što su progresivna mišićna relaksacija, vježbe disanja, meditacija i joga, ne samo da nam mogu pomoći kada smo pod stresom, nego će nam stvoriti neku vrstu otpornosti na sve nadolazeće stresove. Kao i u većini drugih slučajeva, najvažnija je redovna praksa.
