Svi bismo željeli imati bolje pamćenje. Bilo da smo studenti, zaposlenici ili penzioneri, svjesni smo koliko je važno imati pouzdanu memoriju.
Kada ne uspijevamo savladati neko novo gradivo, zaboravimo ključ ili neki važan datum, često ćemo pomisliti kako smo glupi, a mnogi će kriviti i “godine”. Međutim, nismo glupi i godine igraju ulogu, ali na jedan drugi način nego što to možda mislimo.
Za bolje pamćenje, probudimo dijete u sebi
Tony Buzan (1942. – 2019.), engleski autor i savjetnik za obrazovanje, bio je i ostao jedan od najvećih autoriteta u oblasti poboljšavanja pamćenja, učenja i kreativnosti.
Kao mladić, jednog dana je putovao metroom, koji je, iz nekog razloga, neobično ubrzao. Ispred njega su stajale majka i djevojčica od nekih pet godina. Djevojčica se u jednom momentu uzbuđeno obratila majci: “Mama, mama, idemo tako brzo, da ćemo moći vidjeti šta će se desiti sutra i to ispričati tati!”
Buzan je bio oduševljen kreativnošću djevojčice. Ali, na njegovo zaprepaštenje, majka je kćerku udarila po glavi, uz prijekor: “Ne pričaj gluposti! Miruj i ponašaj se normalno!”
Buzan smatra da se svi rađamo kao znanstvenici i umjetnici. Ako, na primjer, djetetu od dvije-tri godine damo list papira, ono će taj papir razgledati, gužvati, pokušati pocijepati, stavljati u usta, lupati njime po stolu, itd. Za Buzana, to nije ništa drugo, nego naučno-umjetničko istraživanje: dijete ispituje kakva je tekstura tog predmeta, kakvog je okusa, proizvodi li zvuk…
Djeca su prirodno znatiželjna i kreativna. Upijaju kao spužve i brzo uče upravo jer su potpuno otvorena prema svijetu. Koriste sva čula, njihova mašta je bez granica i kočnica, zanima ih sve šta se oko njih nalazi.
Nažalost, roditelji često guše tu prirodnu dječju genijalnost, kao što su to njima činili i njihovi roditelji. Društvo od nas traži da budemo poslušni, predvidljivi, upotrebljivi.
Buzan je često isticao kako, ako želimo imati bolje pamćenje i općenito razviti svoj puni potencijal, potrebno je da probudimo dijete u sebi, da oslobodimo svoju znatiželju i kreativnost. Taj pristup bismo trebali primjenjivati bez obzira na to koju od tehnika za bolje pamćenje koristimo.
Mnemotehnike: vještine za bolje pamćenje
Mnemotehnike ili mnemonici su metode koje nam omogućavaju da nešto lakše zapamtimo. Riječ “mnemotehnika” dolazi od grčkog mνήμη (mnếmê – pamćenje, memorija) i έχνη (tékhnē – tehnika, vještina).
Koliko su stari Grci cijenili mogućnost pamćenja, dokazuje i činjenica da su božici pamćenja dodijelili važno mjesto: bila je jedna od Titanida (sestara Titana), kćerka Geje i Urana, a majka devet muza, koje je začela sa Zeusom.
Također, postoje spisi koje, među ostalim rijekama u Hadu, navode Letu i upravo Mnemozinu. Oni koji bi se napili vode iz Lete, sve su zaboravljali. Međutim, ako bi se napili iz Mnemozine, sjećali bi se svog prošlog života.
Rimljani su od Grka preuzeli ljubav prema metodama pamćenja. Nastavili su ih njegovati i razvijati. One su od posebne važnosti bile za glumce, pjesnike, filozofe, senatore i druge govornike.
U današnje vrijeme, kada se sve više toga automatizira, izgleda kako je važnije da znamo dobro guglati, nego dobro pamtiti. Ali, to ima svoju cijenu. Memorija je poput mišića: što je manje upotrebljavamo, više ćemo biti “van forme”. S druge strane, što je više vježbamo, bit će sve bolja.
Upravo je u tome razlog zašto nam se čini da s godinama slabije pamtimo. Kao prvo, većina ljudi starenjem sve manje uči i nedovoljno vježba memoriju. Kao drugo, što smo stariji, manje ćemo koristiti svoju kreativnost, koja je ključna za dobro pamćenje.
Dakle, u velikom broju slučajeva se ne radi o značajnijem opadanju kognitivnih sposobnosti uslijed starenja, već o zanemarivanju vlastitog potencijala. Kao što smo naveli, vrlo slična stvar je s fizičkom aktivnošću.
Zanimljivo je spomenuti kako istraživanja pokazuju da učenje novih stvari smanjuje rizik od pojave Alzheimerove bolesti i drugih neurodegenerativnih poremećaja koji dovode do demencije.
U nastavku ćemo navesti neke od uobičajenih tehnika koje će nam povećati mogućnost pamćenja.
Besplatno preuzmite infografiku “Savjeti i tehnike za bolje pamćenje” (1586×1122):
Melodija, ritam i rima
Muzika je univerzalni ljudski jezik. Ona nam se obraća prirodnije i brže nego tekst ili brojevi. Iz tog razloga nam može poslužiti kao neka vrsta medija preko kojeg ćemo bolje usvojiti željene informacije.
Dakle, ono što trebamo zapamtiti, jednostavno uglazbimo: možemo izmisliti neku melodiju ili koristiti postojeću. Ne morate imati sluha ni biti muzički obrazovani. U sebi ili naglas pjevušite materiju koju učite, a možete je i samo izgovarati u ritmu. Važno je samo da postoji neki ritam.
Gdje je to moguće, pravljenje rime je također dobar alat za bolje pamćenje. Recimo, neko dovitljiv je drugi Newtonov zakon (temeljni zakon gibanja: F=ma) izrazio kao: “Mala moja, primi na znanje, sila masi daje ubrzanje!” Ako bismo tim stihovima dodali i ritam (u vidu neke rap pjesme) ili čak i melodiju, informacija bi se još bolje primila.
Usitnjavanje i grupiranje
Uvijek ćemo bolje nešto zapamtiti ako “usitnimo” gradivo, pa onda te dijelove sortiramo i povežemo.
To radimo i intuitivno. Ako moramo zapamtiti broj telefona, npr. 88469231, uglavnom ćemo ga razdvojiti na dvije ili tri cifre, kao i odvojiti pozivni broj: 88 469 221.
Ili, recimo da u prodavnici trebamo kupiti sljedeće: krekere, celer, banane, limun, baterije, jogurt, blitvu, maline, jabuke, žvake i gumene rukavice.
Mogli bismo prvo u glavi razvrstati potrebne namirnice po kategorijama. Na primjer, voće, povrće, ostale jestive namirnice, nejestive namirnice.
Ovu mnemotehniku usitnjavanja i grupiranja možemo kombinirati sa onom auditivnom/muzičkom, koju smo maloprije opisali. Tako bismo mogli napraviti pjesmicu (s melodijom ili samo da je u ritmu):
Tre-bam kupi-ti vo-će i povr-će
jo-gurt, kreke-re
gumene rukavi-ce
žva-ke i bateri-je
vo-će i povr-će:
li-mun, jabu-ke, bana-ne i mali-ne
bli-tvu, ce-ler,
jogurt i baterije,
gumene rukavi-ce
žva-ke i bateri-je
gumene rukavi-ce
žvake i baterije…
Čak i kada se radi o nekom apstraktnom gradivu kojeg trebamo naučiti, uvijek je moguće prepoznati ključna mjesta, materiju podijeliti na manje cjeline, pa ih sortirati i povezati.
Metoda skraćivanja
Metoda skraćivanja je jedna od najjednostavnijih mnemotehnika: napravimo akronim, tj. skraćenicu od početnih slova svake riječi koju trebamo zapamtiti.
Kao primjer se često navodi da su djeca nekoć u školi učila kako je Jugoslavija okružena BRIGAMA: Bugarskom, Rumunijom, Italijom, Grčkom, Albanijom, Mađarskom i Austrijom.
Puno stariji i poznatiji primjer je sa latinskim izrazom TUM PECCET (čita se: tum pekcet), koji znači otprilike “Onaj koji griješi, griješit će.”
Naime, TUM PECCET je ujedno skraćenica koja krije imena devet muza iz grčke mitologije (majka im je Mnemozina, božica pamćenja, što smo ranije spomenuli): Terpsihora, Uranija, Melpomena, Polihimnija, Erato, Kaliopa, Klio, Euterpa, Talija.
Dakle, ako zapamtimo izraz “tum peccet”, nećemo moći pogriješiti u nabrajanju imena muza. Da ne bude zabune oko pojedinih slova (c i k), na latinskom se Kaliopa piše Calliope, a Klio je Clio.
Naravno, neće svaki put akronim biti neka smislena riječ ili izraz, ali može biti dobar podsjetnik kako bismo bolje zapamtili pojmove koji se iza njega kriju. Kako bi ta naša nova skraćenica bolje zvučala, umjesto samo prvog slova svake riječi, možemo koristiti i prve slogove ili na kraju dodati neki vokal/samoglasnik, a upravo u svrhu lakšeg pamćenja.
Metoda predočavanja
Metoda predočavanja (“bizarno predočavanje”) je direktno povezana s onim što smo govorili na početku, navodeći smjer koji je Buzan isticao: što budemo kreativniji, što nam predodžbe budu bizarnije, bolje ćemo usvojiti ono što nastojimo zapamtiti.
Imamo potpunu slobodu. Stvari u mislima možemo uvećavati, smanjivati, animirati, mijenjati im boje, izgled, funkciju, povezivati nepovezivo…
Na primjer, ako ujutro trebamo kod zubara i ne želimo tamo zaboraviti kišobran (u slučaju da kiša u međuvremenu prestane padati), možemo unaprijed zamisliti da smo gotovi s pregledom, izlazimo iz ordinacije, pokazujemo stomatologu svoj čarobni kišobran, a on/ona nam ne vjeruje kako pomoću njega možemo letjeti.
Ali, nakon što kišobran protresemo nekoliko puta i otvorimo ga, skočimo, pa preletimo nekih pet-deset metara, i tako sve do kuće. Možda ćemo preletjeti i cijeli put. Važno je da zamislimo u kojem momentu počinje ta fantazija (npr. izlazak iz ordinacije), kao i da ona bude što naglašenija.
Predočavanje ne mora nužno biti “bizarno”, ali treba biti jasno, a slike i scene koje zamislimo lako pamtljive, one koje ćemo zaista osjetiti. Tu vrstu vizualizacije trebamo koristiti i u svim drugim tehnikama za bolje pamćenje (u navedenom primjeru smo već koristili nekoliko različitih mnemotehnika – predočavanje, ali i metodu prostora i priče).
Metoda ključnih riječi
Ova tehnika za bolje pamćenje se obično koristi kod učenja stranih jezika ili nepoznatih riječi općenito. Sastoji se u tome da izaberemo neku poznatu riječ kao ključnu, pa da nam ona bude neka vrsta podsjetnika na riječ koju pokušavamo naučiti. Ključnu riječ biramo da njen početak ili da u cjelosti zvuči kao ona koja nam nije poznata.
Nakon toga trebamo stvoriti mentalnu sliku te ključne riječi i vizualno je povezati s onim pojmom kojeg želimo zapamtiti. Ovdje će nam metoda predočavanja također biti od pomoći.
Na primjer, ako nismo znali za australsku životinju kvoku (quokka), a želimo zapamtiti taj naziv, onda trebamo pronaći neku nama poznatu riječ koja slično zvuči. To bi, na primjer, mogla biti riječ “koka”.
Nije bitno što se te dvije riječi različito pišu, kao ni što se “kvoka” brže izgovara (kvo-ka). Važno je samo da slično zvuče.
Nakon što smo napravili tu akustičnu poveznicu između nepoznate riječi s onom ključnom (“koka”), idući korak je da ih povežemo i vizualno. S obzirom na to da kvoke izgledaju kao da se smiju, možemo zamisliti neku kokoš kako ispred kokošinjca kljuca po travi, a pored nje stoji kvoka i smije se tom prizoru.
Uzmimo drugi primjer. Recimo da učimo španjolski jezik i želimo zapamtiti riječ “carta”, što znači “pismo”. Pošto “carta” zvuči kao kod nas “karta” (isti je izvor), mogli bismo zamisliti da dragoj osobi pišemo pismo na igraćoj karti, koju potom stavljamo u kovertu i šaljemo ga.
Naravno, svaka će osoba stvarati te poveznice na različit način i po vlastitom ukusu. Kod učenja stranih riječi, vrlo je korisno uočiti korijen riječi i njeno porijeklo. Učeći na taj način, nepoznato ćemo moći sve više povezivati s poznatim, što je osnova za bolje pamćenje.
Elaborirano kodiranje
Elaborirano kodiranje je tehnika za bolje pamćenje kod koje nepoznate informacije povezujemo s poznatim, pa tako stvaramo cjelinu koju je lakše memorirati.
Kao primjer elaboriranog kodiranja se često navodi pamćenje planeta u solarnom sistemu: Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Uran, Saturn, Neptun (i Pluton). E sad, da napravimo akronim, bio bi nezgodan za pamćenje: MVZMJUSN(P).
Ali, ako bismo od svakog početnog slova napravili poznatu riječ i to povezali u neku lako pamtljivu rečenicu, to bi nam bio dobar podsjetnik na planete i njihov raspored. Na primjer: Moja Vrlo Znatiželjna Majka Je Uvijek Svima Nabrajala Planete.
U ovom slučaju je važno napomenuti da se Pluton od kasnih devedesetih više ne računa kao planet. Zanimljivo, astronomi vjeruju da se u našem sistemu ipak nalazi još jedan “pravi” deveti planet, koji je mnogo veći od Zemlje (10x), ali njegovo postojanje u ovom trenu nije dokazano.
Kako god, još jedan poznat primjer elaboriranog kodiranja je pamćenje Einsteinove formule za ekvivalenciju mase i energije (E=mc2): Einstein miriše cvijeta dva. Tu također možemo koristiti metodu predočavanja, pa npr. zamisliti Einsteina kako stoji na livadi, u svakoj ruci drži po jedan cvijet, pomiriše jedan i kihne, a zatim drugi, pa opet kihne.
Elaborirano kodiranje možemo obogatiti i drugim tehnikama za bolje pamćenje, npr. dodavanjem ritma, melodije, predočavanja…
Metoda priče
Metoda priče ili rečenična mnemotehnika se sastoji u kreiranju priče na osnovu elemenata koje trebamo naučiti. Naime, kao ljudskim bićima, puno nam je lakše zapamtiti priču, nego samo popis stvari ili činjenica.
Ova metoda se najčešće koristi upravo kod pamćenja popisa (npr. namirnica koje trebamo kupiti ili stvari koje trebamo obaviti), ali je možemo upotrijebiti i za memoriranje ključnih mjesta u nekom pasosu, lekciji ili knjizi. Jednostavno odredimo te ključne pojmove, pa ih povežemo u priču.
Ako predočavanje predstavlja scenu, metoda priče bi bila “film”: više takvih predodžbi/scena spojenih u neki slijed.
Za primjer možemo uzeti onaj spisak namirnica za kupovinu koji smo koristili i u objašnjavanju metode grupiranja i usitnjavanja: krekeri, celer, banane, limun, baterije, jogurt, blitva, maline, jabuke, žvake i gumene rukavice.
Pošto u tom slučaju neće biti važno kojim redom ćemo ih zapamtiti, mogli bismo kreirati ovakvu priču: ulazimo u omiljenu trgovinu i vidimo da se prodavačica i prodavač pored kase dodaju, ne loptom, već – korijenom celera. Smiju se i uživaju u igri.
To nam odvuče pažnju i ne primijetimo da se na podu nalazi kora banane, pa se na nju okliznemo. Ipak, nismo pali, nego vidimo još jednu koru pored. Na nju stavimo drugu nogu i tako se “otkližemo” do frižidera gdje se nalazi jogurt.
Uzmemo jogurt, otvorimo ga tu usred prodavnice i otpijemo veliki gutljaj… I tako dalje.
Pošto se žvakaće gume nalaze pored kase, nakon što smo sve ostalo smjestili u tu “priču”, možemo zamisliti da prodavačica, dok nam naplaćuje, od žvakaće pravi velike balone koji pucaju i lijepe joj se po licu.
Što scene budu kreativnije i, još važnije, jasnije predočene, bolje ćemo zapamtiti željeni materijal.
Metoda mjesta
Metoda mjesta, koja se ponekad zove i metoda sobe, rimska soba, mnemotehnika palače ili imaginarna soba, jedna je od najstarijih i najefikasnijih tehnika za bolje pamćenje.
Moćna je, a jednostavna: zamislimo prostoriju u koju stavljamo ono što želimo zapamtiti. Najbolje je da nam to bude poznat prostor, zajedno s inventarom, ali ga možemo i izmisliti ili preuzeti iz serija, filmova, igrica…
Važno je da nam je prostorija “u glavi” jasno vidljiva, a elemente koje pamtimo u njoj možemo naglasiti predočavanjem i povezati pričom.
Opet kao primjer možemo uzeti spisak za prodavnicu. Ako smo za imaginarnu sobu izabrali svoj dnevni boravak, onda možemo zamisliti npr. kako nam iza vrata te sobe raste drvo s kojeg se klate banane, u jedan grozd čelom i udarimo ulazeći, po podu su razasuti limuni i korijeni celera, probijamo se do kauča, navlačimo gumene rukavice i uzimamo baterije, iz ladica vadimo ostalo voće i povrće, itd.
Metodu sobe uvijek možemo proširiti, pa uključiti i druge prostorije. Također, određene prostorije možemo koristiti za kratkotrajno pamćenje (npr. spisak namirnica za kupovinu), a neke druge za dugotrajno pamćenje (informacije koje će nam koristiti i kasnije).
Metoda putovanja
Metoda putovanja je mnemotehnika vrlo slična metodi sobe, samo ovdje koristimo otvoren prostor za ono što želimo zapamtiti. Kada se želimo prisjetiti onoga što smo pamtili na taj način, samo prošetamo ili se provozamo tom rutom.
Te dvije tehnike (metoda prostora i putovanja) su ustvari komplementarne, tj. odlično se nadopunjuju. Mi cijeli nama poznati svijet možemo zamisliti u glavi i pretvoriti u ogromno skladište za ono što želimo memorirati. Na taj način su mogućnosti, bar u teoriji, gotovo neograničene.
Kod metode putovanja, zamislimo neku nama poznatu rutu i po njoj odlažemo ono što želimo zapamtiti. To može biti put do škole ili posla, park u koji često idemo, neka poznata ulica iz stvarnog svijeta ili svijeta filma, serija, knjiga i igrica…
Dakle, kada kombiniramo metode sobe i putovanja, uz naglašavanje i povezivanje elemenata pomoću predočavanja i metode priče, bit ćemo u stanju zapamtiti ogromnu količinu informacija.
Oživljavanje brojeva
Ova se tehnika sastoji u stvaranju asocijacija na brojeve u vidu mentalne slike, a u ovom slučaju, na bazi oblika broja. Na taj način ćemo “oživiti” brojeve, iako slike, tj. asocijacije, ne moraju biti živa stvorenja.
Recimo, broj 1 svojim oblikom može podsjećati na upaljač, na čarobni štapić, ali i na nekog visokog, vitkog čovjeka povelikog nosa – možda je to Sherlock Holmes (lula u ustima)? Najbolje je da osoba sama stvori asocijacije, kako bi se dublje povezala s njima i bolje ih zapamtila.
Primjeri
Ova tehnika je posebno korisna kod pamćenja elemenata koji trebaju ići po redu ili jednostavno kada imamo određen broj stvari koje trebamo zapamtiti.
Ispod ćemo navesti primjere i ideje asocijacija na pojedine brojeve.
0 – lopta, jaje, prsten ili hulahop
1 – svijeća, štap, stub, koplje, šipka
2 – labud, vješalica, kobra, kit
3 – leptir, srce, trident/trozubac, ženske grudi
4 – zastava, jedrenjak, stolica, satelitska antena
5 – kuka, srp, zmija, Superman, morski konjic
6 – palica za golf, slonova glava (surla), zmija, stara osoba (savijena leđa, trbuh)
7 – bumerang, sjekira, daska za skakanje, pramac broda
8 – snješko bijelić, pješčani sat, otvarač za limenke, naočale
9 – balon na konopcu, mreža na štapu, monokl
10 – palica i doboš, koplje i štit, izrazito debeli čovjek (nula kao trbuh)
Dalje bismo stvarali asocijacije po istom principu. Navest ćemo samo nekoliko nasumičnih brojeva kao primjer:
12 – igla i konac
17 – harfa, djetlić
20 – puž
22 – štikle
34 – koza
38 – kolica, bicikl, motor
79 – farmer sa sjekirom (7 sjekira, 9 farmer)
87 – oči i usta žabe
itd.
Ako bi nam bio problem napraviti asocijaciju na osnovu oblika broja, taj broj možemo povezati sa odgovarajućom slikom i na drugi način. Na primjer, broj “24” bismo mogli zamisliti kao digitalni sat (24 sata).
Kako koristiti ove asocijacije?
Najvažnije je da asocijacija bude odgovarajuća i jasno predočena te da svaka slika bez greške odgovara određenom broju. Zato nije preporučljivo praviti previše slične asocijacije, a pogotovo ih ne trebamo ponavljati (npr. ako nam je “10” palica i doboš, onda nam “11” ne bi trebale biti dvije palice od bubnjeva, pošto bi bilo previše slično).
Svaku sliku možemo obogatiti bizarnim predočavanjem i kreativno je ukrasiti, a njih i ono što pamtimo međusobno povezati.
Recimo, ako smo kao asocijaciju za broj 2 izabrali labuda, onda bismo mogli zamisliti da je to neka labuđa princeza (s malom krunom na glavi), koja lagano pliva nekim magičnim jezercetom, obasjanim mjesečinom (npr. tu je uvijek noć, sve je čarobno i svjetluca u različitim bojama).
Da smo kao drugu stvar po redu koju trebamo zapamtiti imali banane (iz primjera sa popisom za kupovinu), onda bismo mogli zamisliti drvo banane na obali tog jezera, kako je puno plodova. jedan grozd banana upadne u jezero, a princeza-labudica požuri do tog mjesta kako bi nam dodala te banane koje su upale u vodu, vidimo kako se kapljice vode presijavaju na njima…
Svaku od tih poveznica između asocijacije na broj i onoga što želimo zapamtiti možemo međusobno povezati pričom, pomoću čega ćemo još bolje memorirati željenu materiju.
Oživljavanje slova
Slično kao i brojeve, slova također možemo oživiti, tj. napraviti asocijacije npr. na osnovu njihovog oblika (ovo “oživljavanje” se često naziva mnemomičkim sistemom kuka, klinova ili vješalica, engl. mnemonic peg system).
Na primjer:
A – šator, vrh planine pokriven snijegom, šestar
B – zečje uši, grudnjak, naočale
C – banana, telefonska slušalica, polumjesec
itd.
Pomoću ove tehnike možemo zapamtiti npr. popis pojmova, tako što ćemo prvo upotrijebiti metodu skraćivanja (uzeti prvo slovo od svakog pojma), zatim “prizvati” postojeće asocijacije za ta slova, eventualno ih i povezati u priču. Isti princip možemo primijeniti i na brojeve.
Uglavnom, tako možemo lakše zapamtiti i postojeće akronime: slike, koje bi nam već predstavljale asocijacije na slova, povezali bismo sa onim što učimo, tj. pamtimo.
Ovu metodu poveznica možemo i proširiti, tj. možemo napraviti asocijacije koje nas na slova ne podsjećaju oblikom, nego prvim slovom. Recimo, “a” bi moglo biti auto, “b” buzdovan, “c” cipela…
To možemo i dalje proširivati, pa napraviti grupu asocijacija koje počinju određenim slovom, ali spadaju u posebne kategorije – životinje, imena ljudi, voće i povrće, itd.
Na primjer, jedna grupa bi mogla biti:
A – ara (papiga)
B – bumbar
C – crv
itd.
Druga:
A – Alisa
B – Božo
C – Cecilija
itd.
Kako bismo bolje povezali slovo s imenom, bilo bi poželjno da izaberemo imena (strana ili domaća) koja nose nama poznatih ljudi, bilo iz stvarnog života ili iz filmova i knjiga.
Treća grupa (voće, povrće, začini):
A – avokado
B – borovnice
C – celer
itd.
Na ovaj način ćemo dobiti četiri različita sistema za slova (i najmanje dva za brojeve), pa ih tako koristiti u različite svrhe (npr. neke za kratkotrajno, neke za dugotrajno pamćenje), ali i prebacivati se između njih kada imamo slova u akronimu koja se ponavljaju.
Mentalne mape
Kognitivne ili mentalne mape spadaju među najpoznatije i najefikasnije alate za bolje pamćenje. Pomoću njih relativno jednostavno možemo memorirati veliku količinu informacija. Popularizirao ih je upravo Buzan, kojeg smo ranije spominjali.
Njihova učinkovitost leži u činjenici da naš mozak prirodno voli kategorije. Ako malo razmislimo, vidjet ćemo da cjelokupno znanje ljudskog roda počiva na kategorijama i njihovoj povezanosti. Osim toga, mozak brže i bolje prepoznaje ono vizualno od samog teksta, a preporučuje se da mentalne mape budu iscrtane i išarene.
Bilo da ih pravimo na papiru ili digitalno, mentalna mapa otprilike izgleda ovako: u sredini je slika, u koju možemo upisati glavni pojam, koji služi kao naslov za ono što pokušavamo zapamtiti. Ako je slika dovoljno deskriptivna, ne moramo ni upisivati ništa.
Iz te centralne slike se granaju kategorije, koje samo jednom rječju opisuju o čemu se radi. Poželjno je da grane budu jednake dužine kao i ključna riječ iznad njih. Također je dobro da budu u različitim bojama.
Iz osnovnih grana se dalje pružaju tanje, sitnije grančice, odnosno pojmovi koji se nalaze u kategorijama (ili potkategorije, ako imamo mnogo gradiva za naučiti). Svaki od tih pojmova na kraju možemo prikazati slikom, a kako bismo ih bolje zapamtili.
Ljudi mentalne mape često koriste kada uče neki strani jezik. Recimo da tek učimo engleski jezik i da želimo usvojiti riječi koje se odnose na hranu. Umjesto da “bubamo” listu pojmova, od toga možemo napraviti mentalnu mapu te na taj način brže i jednostavnije proširiti vokabular.
Osim za bolje pamćenje, mentalne mape su dobre i kod planiranja, pravljenja bilješki, iznalaženja solucija i novih ideja, rješavanja dilema, kao i za sistematizaciju bilo kojeg gradiva.
Besplatno preuzmite infografiku “Savjeti i tehnike za bolje pamćenje” (1586×1122):
Bolje pamćenje kroz podučavanje
Učenje kroz podučavanje (ili, u našem slučaju, bolje pamćenje kroz podučavanje) je koncept koji je 1980-ih razvio Jean-Pol Martin, francusko-njemački pedagog.
Martin je primijetio da lakše usvajamo informacije kada ih trebamo objasniti drugim ljudima. Zato se ovaj pristup i naziva učenje kroz podučavanje (njem. Lernen durch Lehren, skraćeno: LdL).
Ova se tehnika često naziva i “proteže efekt” (engl. the protégé effect, od franc. protégé – štićenik; u ovom smislu: učenik). Ukratko, više ćemo truda uložiti u razumijevanje i pamćenje nekog materijala ako ga trebamo objasniti drugima.
Naravno, ne moramo imati stvarnu publiku da bismo izlagali ono što trebamo naučiti. Umjesto toga, možemo zamisliti da nekome objašnjavamo to gradivo, čak ako je to i neka igračka. Ta se varijanta ove metode ponekad naziva tehnika podučavanja čudnovatog kljunaša (čudnovati kljunaš-učenje, od engl. plastic platypus learning ili platypus learning technique).
Nešto slično se ponekad primjenjuje u informatici. Naime, kada programer ne može pronaći grešku (bug) u svom kodu, onda zamišlja da ispočetka, liniju po liniju, kod objašnjava nekom neživom objektu, poput gumene patke (tzv. rubber duck debugging technique).
Richard Feynman (1918.–1988.), jedan od najpoznatijih američkih i svjetskih fizičara, zagovarao je pristup koji danas nosi ime po njemu – Feynmanova tehnika. Riječ je o metodi koja se sastoji u objašnjavanju gradiva na pojednostavljen način, kao da to želimo približiti maloj djeci. Koliko god gradivo bilo kompleksno, ako neki dio nismo u stanju pojednostaviti i napraviti odgovarajuće analogije da bi i dijete moglo shvatiti, to znači da ni nama nije dovoljno jasno i da se trebamo vratiti učenju tog dijela, posvetiti mu više pažnje.
Navodno je Einstein još prije izjavio: “Ako nešto ne možete objasniti jednostavnim riječima, onda to ni sami ne razumijete dovoljno dobro.”
Aktivno prisjećanje i važnost pauza (razmaka)
Često se kaže kako je ponavljanje majka učenja/znanja (lat. repetitio est mater studiorum). U to smo se svi mogli više puta uvjeriti: što ih više ponavljamo, nove informacije ćemo bolje usvojiti.
Međutim, aktivno prisjećanje (samoispitivanje) je još moćnija metoda od pukog ponavljanja. Bilo da čitamo neko gradivo ili ga već ponavljamo, misli nam mogu lako odlutati, što na kraju može dovesti do lažnog osjećaja znanja, tj. zavarat ćemo se da smo gradivo zaista i usvojili. Sličan je problem sa podcrtavanjem važnih riječi i rečenica.
Aktivnim prisjećanjem ne dopuštamo svojim mislima da odlutaju ni mozgu da se “uspava”. Zato prilikom učenja sebi trebamo postavljati pitanja poput: “Šta sam upravo pročitao/la? Koje su informacije najbitnije u ovom pasosu? Kako se one mogu povezati s ranijim znanjem? Kako se ova riječ izgovara?” I tako dalje.
Pitanja možemo zapisati ili samo zamisliti, ali je važno da prilikom pamćenja i učenja ostanemo aktivni, kao da smo sami sebi neki profesor koji nas provjerava. To je korisno raditi i van konteksta formalnog obrazovanja: kada čitamo beletristiku, gledamo film ili čak upoznajemo nove ljude (npr. “Kako je ova osoba rekla da se zove? Čime se bavi? Koji su nam zajednički poznanici?”).
Kod aktivnog prisjećanja ne smijemo zaboraviti na važnost pravljenja pauza. One služe kako bismo svom mozgu dopustili da obradi nove informacije, da se “slegnu”, a nakon toga ih ponovo aktiviramo. To će omogućiti dugotrajnije pamćenje tog materijala.
Ovaj pristup se zove i “ponavljanje s razmacima” (engl. spaced repetition). Princip je jednostavan: kada naučimo nešto novo, aktivno ponovimo za nekoliko sati, sutradan, nakon par dana, i tako dalje. Ono podrazumijeva i da učenje određenog gradiva (školskog gradiva, poslovne prezentacije, itd.) rasporedimo na više dana, umjesto da sve “natrpamo” odjednom.
Projekti i praktičan rad
Kako bismo lakše ostvarili bolje pamćenje, kada god je to moguće, nove informacije trebamo pokušati usvojiti kroz praksu, kroz neke konkretne projekte.
Poznato je da ćemo najbrže naučiti strani jezik ako na neko vrijeme odemo u zemlju u kojoj se taj jezik i govori. Čak će nas i redovan online kontakt s izvornim govornicima tog jezika “natjerati” da ga brže progovorimo. Osim toga, bolje ćemo učiti vokabular koji se tiče tema koje nas zaista zanimaju.
Ili, ako osoba uči programirati, određen programski jezik će najbolje svladati ako ga uči usput, radeći na nekom svom unaprijed zacrtanom projektu.
Dakle, za bolje pamćenje i učenje, korisno je ići što bliže “izvorima” (npr. družeći se s izvornim govornicima jezika kojeg želimo naučiti, posjećujući zemlje, bogomolje i muzeje kada želimo saznati više o nekoj državi, religiji, umjetnosti i sl.), kao i učeći kroz konkretne projekte, po mogućnosti, koji su nam interesantni i do kojih nam je stalo.
Napomena: kao ni aktivno prisjećanje, podučavanje i objašnjavanje na pojednostavljen način (Feynmanova metoda), projekti i praktičan rad također nisu mnemotehnike u strogom smislu te riječi. Međutim, uvrstili smo ih i ovdje i u infografiku jer će nam te aktivnosti dodatno pomoći u uspješnijem usvajanju novih informacija.
Savjeti za bolje pamćenje
Pored korištenja različitih mnemotehnika, bolje pamćenje ćemo postići i određenim promjenama u načinu života. Ukratko ćemo opisati neke od njih.
Bolja organizacija
Organiziranost i disciplina su prilično važne za bolje pamćenje. Na primjer, ako je prostor u kojem boravimo pretrpan i neuredan, teško da će nam i misli biti u boljem stanju.
Zato je korisno riješiti se stvari koje nam nisu neophodne, očistiti i srediti svoj životni i radni prostor. Svaka stvar treba imati svoje mjesto. Uredniji prostor i urednije bilješke će u određenoj mjeri doprinijeti našoj sposobnosti pamćenja.
Također, dok je vrlo bitno da stalno “koristimo mozak” i pred njega stavljamo različite izazove, korisno je poslužiti se podsjetnicima, praviti liste, unaprijed planirati svoj raspored, kućni budžet, obroke… Na taj način ćemo se riješiti suvišnog stresa.
Zdrava prehrana
Za bolje pamćenje se najčešće preporučuje mediteranska dijeta i slični načini prehrane. To podrazumijeva konzumaciju hrane koja je uglavnom biljnog porijekla: lisnato povrće, grah, leća i druge mahunarke, bobičasto voće, orašasti plodovi, integralne žitarice, začinske biljke…
Plavu riba (sardina, losos, skuša, tuna, itd.), koja je bogata omega-3 masnim kiselinama i drugim korisnim tvarima, također je poželjno konzumirati svakih nekoliko dana u sklopu ovog načina prehrane.
S druge strane, treba izbjegavati sokove, slatkiše, peciva od bijelog brašna i druge rafinirane ugljikohidrate, kao i ograničiti unos crvenog mesa, sira i soli.
Ipak, mnogi ljudi biraju neke druge vrste prehrane, koje podrazumijevaju smanjen unos ugljikohidrata, a fokus je stavljen na uzimanje proteina i masti (npr. Atkinsonova dijeta, paleo, keto, agoge, LCHF…). To je uglavnom slučaj kod osoba koje žele izgubiti suvišne kilograme, imaju dijabetes ili neke druge autoimune bolesti, intolerantne su na određene namirnice i slično.
Koja je prehrana optimalna za nas, najbolje ćemo znati u dogovoru s doktorom i nutricionistom. Međutim, bilo koju vrstu dijete da slijedimo, možemo primijetiti kako se za bolje pamćenje uvijek preporučuje izbjegavanje rafiniranih ugljikohidrata i druge hrane koja je previše industrijski prerađena. Ugljikohidrate općenito nije preporučljivo uzimati u pretjeranim količinama, kao ni bilo šta drugo. Umjerenost je ključ.
U svakom slučaju, ne smijemo zaboraviti na dovoljan unos vode u organizam. Hidratacija je izuzetno važna za cjelokupno zdravlje, a posebno za normalan rad mozga.
Fizička aktivnost
Naše tijelo nije dizajnirano za dugotrajno sjedenje i ležanje, nego za kretanje. Redovna i umjerena fizička aktivnost je nužna za dobro zdravlje, pa tako i za memoriju.
Vježbanje jača naše srce i krvne žile te omogućava bolji dotok kisika i hranjivih tvari do mozga. Osim toga, fizička aktivnost poboljšava raspoloženje, što je također vrlo važno za bolje pamćenje.
Posebno se preporučuju aktivnosti u prirodi, na suncu i na svježem zraku. Međutim, trebamo biti aktivni i kada nismo u mogućnosti otići u prirodu.
Naime, istraživanja su pokazala da ljudi koji žive sjedilačkim načinom života imaju gotovo dvostruko veći rizik od razvijanja poremećaja povezanih s demencijom.
Kvalitetan san
San je izuzetno važan za dobru memoriju. Ljudi koji imaju problema sa spavanjem to dobro znaju: nedostatak sna veoma negativno utječe na našu mogućnost pamćenja.
Kao što se mišići regeneriraju dok spavamo, tako i mozak nastavi obrađivati ranije primljene informacije. rješavati se toksina i slično. Kvalitetan i redovan odmor je nužan za normalan rad kognitivnih funkcija, uključujući memoriju.
Trebamo stvoriti zdrav režim spavanja, odlaziti na spavanje i buditi se otprilike u isto vrijeme, čak i vikendom. Po mogućnosti, prostorija u kojoj spavamo bi nam trebala služiti samo za to. Često se preporučuje izbjegavanje fizičkog napora, konzumiranje šećera, alkohola i kofeina nekoliko sati prije spavanja, kao i suzdržavanje od teških, obilnih obroka u drugom dijelu dana (ili bilo kada).
Dakle, kvalitetan san je povezan sa mnogo drugih navika, kao što su redovna fizička aktivnost, prehrana, boravak na suncu i svježem zraku, izbjegavanje stresa…
Manje stresa
Stres nam ponekad može spasiti život, kao i pomoći da bolje pamtimo u određenim situacijama (npr. pred ispit ili ako trebamo održati prezentaciju).
Međutim, kada smo pod stresom, tada se u našem tijelu luči kortizol, hormon koji negativno djeluje na mogućnost hipokampusa da informacije iz kratkoročnog pamćenja prebaci u ono dugoročno.
Dakle, stres i memorija ne idu zajedno. Osim što pretjeran stres na više načina šteti zdravlju, on značajno slabi naše kognitivne sposobnosti.
U tom smislu, iako često navodimo da je potrebno izbjegavati stres, nije ga moguće u potpunosti izbjeći – uvijek će se pojaviti nešto što će nam izazvati određenu dozu stresa. Pod izbjegavanjem zapravo mislimo na našu sposobnost da se nosimo sa stresnim situacijama.
Pored bolje organizacije, prehrane, aktivnosti i sna, u tome će nam pomoći tehnike opuštanja poput svjesne prisutnosti, vježbi disanja, meditacije, i tako dalje, ali i boravka u prirodi, na suncu i na svježem zraku.
Konstruktivni hobiji kao što su vrtlarenje, slikanje, sviranje, sport, društvene i igre i slično, također mogu biti veoma korisni u borbi protiv stresa.
Društveni život
Ljudi su društvena bića. Brojna istraživanja pokazuju da kvalitetni odnosi s drugim osobama veoma pozitivno utječu na naše zdravlje, a tako i na bolje pamćenje.
To ne znači da trebamo “na silu” pokušavati upoznati što više ljudi ili trpiti toksične osobe, nego da njegujemo postojeće odnose s bliskim ljudima, ali i da ostvarujemo nove relacije, kada god se pruži prilika. Naglasak je na kvaliteti odnosa, ne na broju. Drugim riječima, izolacija i usamljenost nisu dobre za zdravlje.
Interakcija s drugim ljudima će nas potaknuti i da više koristimo memoriju: naš mozak će se nalaziti u novim situacijama i primati nove informacije.
Zaključak
U ovom tekstu smo naveli neke od najkorisnijih metoda za bolje pamćenje. Međutim, dok su te mnemotehnike veoma korisne, od toga je još važnije da u sebi probudimo ono znatiželjno i kreativno dijete, koje na svijet gleda široko otvorenim očima, dira ga, miriše i osjeća na sve druge načine, tj. svjesno živi u sadašnjem trenutku.
Pored toga, bolje pamćenje ćemo postići i određenim promjenama u načinu života. Na primjer, u tome će nam pomoći uređenje prostorija u kojima boravimo, planiranje kućnog budžeta, obaveza i obroka unaprijed, zdravija prehrana i dovoljan unos vode, redovna fizička aktivnost, kvalitetniji san, tehnike protiv stresa te njegovanje društvenih odnosa.
Baš kao i mišiće, memoriju je potrebno redovno koristiti, odnosno vježbati na različite načine. Bez obzira na godine, socijalni status ili posao kojim se bavimo, trebamo nastaviti učiti i širiti svoje vidike, a još važnije, u tom procesu se igrati i činiti ga zabavnim.