Iako se ponekad mogu preklapati, disciplina i motivacija su dvije prilično različite stvari. Ipak, disciplinu i motivaciju često miješamo, a većina nas prednost daje motivaciji. To je pogrešno, odnosno, nije produktivno.
U ovom tekstu govorimo o razlici između discipline i motivacije, kao i o razlozima zbog kojih je disciplina dugoročno korisnija u postizanju vlastitih ciljeva. Donosimo i praktične savjete kako uvesti disciplinu u vlastiti život.
Disciplina i motivacija, u čemu je razlika?
Za ovu priliku nam neće biti potrebne neke stručne definicije ni detaljna objašnjenja. Međutim, trebamo biti svjesni razlike između motivacije i discipline. Krenimo od motivacije.
Motivacija
Motivacija (lat. moveo, movere – pokrenuti) je jedna od najvažnijih sila u ljudskom životu. To je proces koji pokreće, usmjerava i održava naše ponašanje prema određenom cilju.
U najjednostavnijem obliku, mogli bismo reći kako je motivacija želja, spremnost ili poriv da poduzmemo određenu radnju, bilo da zadovoljavamo neku potrebu (npr. za hranom) ili da izbjegavamo opasnost i nelagodu (npr. bol).
Koliko je motivacija važna u životu svakog pojedinca, govori i činjenica da nedostatak motivacije obično ukazuje na neku mentalnu bolest, poput depresije.
Disciplina
Riječ “disciplina” također dolazi iz latinskog jezika (od discō, discere – učiti), a u originalnom značenju podrazumijeva obuku, edukaciju, trening. Disciplina i danas predstavlja rutinu koju osoba slijedi kako bi usvojila neko novo znanje i korisnije ponašanje.
Zanimljivo je spomenuti kako je disciplina u rimskoj mitologiji imala svoju personifikaciju, istoimenu božicu Disciplinu. Kao božanstvo, Disciplina je bila poštovana među rimskim vojnicima, a posebno među onima koji su bili raspoređeni na rubnim područjima Carstva. To je imalo praktičnu svrhu, a kako se vojnici tamo, daleko od Rima, ne bi previše opustili.
Motivaciju inače doživljavamo kao nešto pozitivno, a disciplina nas često asocira na nešto negativno. Ali, još je Seneka, rimski filozof i pjesnik, naglašavao da vrline božice Discipline nikada ne uključuju neku nezdravu strogost niti bilo kakvu okrutnost.
Dakle, disciplina je direktno povezana sa samokontrolom, usmjerenošću, usavršavanjem, odnosno usvajanjem i zadržavanjem zdravih navika.
Je li je disciplina bolja od motivacije?
Motivacija je vrlo kompleksna. Uključuje brojne psihičke procese, a ima direktan utjecaj na razne aspekte života pojedinca. Ali, kako bi onda disciplina mogla biti “bolja” za ostvarivanje vlastitih ciljeva?
Naime, znamo da ljudi, kada su dovoljno motivirani, mogu postići velike stvari. Kompletan napredak ljudskog roda počiva na motiviranosti i pojedinaca i grupa. Da nema motivacije, ne bi bilo ni poljoprivrede, medicine, umjetnosti…
Na kraju krajeva, bez motivacije ni sam život ne bi bio moguć. Ne bismo se mogli natjerati ni da tražimo hranu, vodu, sklonište, itd.
Dakle, ne radi se o tome da je motivacija nešto loše, naprotiv. Međutim, motivacija je nestalna, nepouzdana, prolazna. I ne samo to, nego se uglavnom radi o više motiva istovremeno, gdje pobjeđuje onaj “jači”.
To se naročito može primijetiti kada su u pitanju loše navike: iako znamo da nam nešto šteti, motivacija za osjećajem ugode (ili izbjegavanjem neugode) često može pobijediti želju za zdravijim životom.
Za razliku od motivacije, disciplina može biti dugotrajna, stabilna, a njome se pokušava nadići bilo kakav sukob motiva. U tom smislu se i smatra da je korisnija od motivacije kada je riječ o postizanju ciljeva.
Preuzmite infografiku “Disciplina, a ne motivacija: kako uvesti samodisciplinu”:
Nekoliko primjera iz svakodnevnog života
Kako bismo bolje razumjeli razliku između discipline i motivacije, kao i zašto se ne treba pouzdati samo u motivaciju, navest ćemo nekoliko primjera iz svakodnevnog života. Takvi i slični slučajevi se obično sastoje od dvije faze: početne motivacije, a zatim reakcije kada ta motivacija nestane, odnosno, kada se suočimo s realnošću.
Početna motivacija
Postoje razne situacije koje nas mogu “natjerati” da se odlučimo promijeniti, poboljšati. Ta početna motivacija može biti veoma snažna.
Primjer prvi: učenje
Zamislimo da za mjesec dana imamo važan test u školi, na fakultetu ili na poslu. Sami sebi obećamo da ćemo učiti redovno, svaki dan do testa, a kako bismo ostvarili što bolji rezultat te izbjegli nepotreban stres pred sam ispit.
Primjer drugi: višak kilograma
Osoba primijeti da joj je odjeća postala tijesna, a kretanje uzbrdo predstavlja sve veći napor. Recimo i da sretne bivšeg ili bivšu sa partnerom, a oboje izgledaju “fit”, mladoliko i zdravo. Moguće da bi ta osoba, ako ne isti tren, onda vrlo brzo odlučila ići na dijetu i početi vježbati.
Primjer treći: pušenje
Osobu, koja je dugogodišnji pušač, usred noći probudi bol u prsima. Bolovi nakon nekog vremena prođu, ali osoba čvrsto odluči da će prestati pušiti, a odmah ujutro će zakazati termin za EKG.
Realnost…
Sve bi to bilo dobro, samo kada bi trajalo. Jer, kao što često biva, početno nadahnuće i racionalne odluke mogu prilično brzo izblijediti.
Tako bi, možda, osoba iz prvog primjera prvi dan odgodila učenje jer je vani sunčano, pa je šteta ne iskoristiti dan za šetnju, a ionako će ostati više nego dovoljno vremena za pripremanje ispita ili prezentacije…
Moguće da osoba iz drugog primjera zaista uvede dijetu, pokuša smanjiti unos ugljikohidrata, a krene i s nekom fizičkom aktivnošću. Ali, ubrzo uviđa da je to teže nego što je mislila: nedostaju joj slatkiši, a ne uživa ni u vježbanju. Možda ta osoba onda pomisli: “Ma briga me, jednom se živi. Oni mršavi neka se slobodno pate. Koja im je korist od života bez uživanja…”
Osoba iz trećeg primjera se ujutro probudi i s olakšanjem primijeti da nema više bolova u prsima. I dalje je zabrinuta zbog neugodne epizode, ali to više nije ni sjena sinoćnjeg straha. Kaže sebi: “E, ovako ću. Zapalit ću cigaretu, pa ako osjetim da me nešto boli, odmah zovem doktora. Ako ne, onda nije žurba. A ja svakako i ne mogu prestati pušiti, nemam snagu volje..”
I tako dalje.
Prolaznost motivacije kao sukob motiva
Bilo da je u pitanju prokrastinacija (odgađanje) iz prvog, odustajanje od zdravijeg izgleda iz drugog, ili racionalizacija zbog ovisnosti iz trećeg primjera, jasno možemo vidjeti da je početna motivacija u svim slučajevima ubrzo nestala, a ostalo su reakcije na tu činjenicu.
Mogli bismo navesti beskonačno mnogo sličnih primjera: anksiozna osoba koja “ne stiže” meditirati ili primjenjivati neke druge tehnike relaksacije, pojedinac koji pati od depresije, ali “ne vjeruje” u promjenu životnog stila, osoba koja zaključi da jednostavno ne zna s novcem, čovjek kojeg frustrira što živi u neredu, ali nikako da pospremi kuću, pojedinac koji želi početi trčati svako jutro, jedino što onda shvati da nema adekvatnu obuću – a i pada kiša…
Zapravo se uvijek radi o sukobu motiva: početni motiv da nešto poboljšamo, odnosno da nešto promijenimo, povlači se pred onim motivom koji znači izbjegavanje bilo kakve nelagode. Drugim riječima, koliko god bila snažna ta početna motivacija, uglavnom pobjeđuje onaj “sigurniji”, ustaljeni, lakši put.
Zašto je to tako? Zato što nas naš mozak uvijek pokušava zaštititi od potencijalnih opasnosti. U tom smislu, svaka promjena, pa i ona najpozitivnija, predstavlja “opasnost” – sadašnju ili buduću.
Zato motivacija može biti problematična. Ona lako nestaje već nakon prve prepreke ili čak ako samo predvidimo prepreku. Posebno je teško prekinuti navike koje se baziraju na uživanju jer takve navike potiču proizvodnju dopamina i nekih drugih supstanci u našem tijelu.
Dakle, umjesto na motivaciju, trebamo se naučiti oslanjati na disciplinu.
Navike su automatizirani obrasci mišljenja i ponašanja, a ljudi su bića navika. One nam štede energiju i olakšavaju život. Koliko je teško promijeniti postojeću naviku, pa i onu najbanalniju, vrlo je jednostavno provjeriti.
Probajte, recimo, samo zamisliti da vodu, umjesto iz čaše, počnete piti iz galona ili čak iz džezve. Iako to nije neka velika promjena, u početku bi bilo prilično smiješno i nezgodno.
Kada shvatimo da većinu vremena provodimo na “autopilotu”, odnosno da našim životom uglavnom upravljaju navike, to u prvi mah može zvučati zastrašujuće. Srećom, navike je moguće mijenjati.
Ta spoznaja otvara prostor za razna poboljšanja te općenito za napredovanje. Bez obzira na to šta mislili o sebi, koliko nam je jako ili slabo samopouzdanje, činjenica je da smo svi u stanju izgrađivati korisne i zdrave navike, a rješavati se onih štetnih. U tome nam pomaže upravo disciplina.
Što duže vremena ponavljamo određenu radnju (mentalnu ili fizičku), to je potrebno ulagati sve manje energije u tu aktivnost. Ona nakon nekog perioda postaje automatizirana, pa nam ostaje više snage za sve ostalo.
Naš mozak upravo zato voli navike i rutinu. Tako postajemo efikasniji. Stvaranjem navika oslobađamo prostor za druge procese. Procjenjuje se da je za usvajanje nove navike potrebno oko 20 dana (općenito, između 18 i 254 dana), mada se to može razlikovati od slučaja do slučaja. U prosjeku je potrebno 66 dana da bi se neko novo ponašanje automatiziralo.
Možemo reći da disciplina nije ništa drugo nego ciljana, planska izgradnja korisnih navika. Ima ona poznata latinska izreka, Repetitio est mater studiorum. Ponavljanje je majka učenja, majka znanja. Stvaranje novih navika je proces učenja. Disciplina je proces učenja, proces ponavljanja, proces – navikavanja.
Kada su u pitanju promjene, u početku može biti neobično i teško, ali naš um i tijelo su od davnina prilagođeni na to. Sve nove radnje vremenom postaju rutinske, u mozgu se stvaraju nove konekcije, pa je svaki idući put sve lakše.
Dok motivacija obično splasne nakon početnih prepreka, disciplina nas usmjerava ka željenom cilju unatoč preprekama, a u nekim slučajevima i zahvaljujući preprekama.
Vremenom, te prepreke postaju sve manje, a otpor sve slabiji. I onda može doći do interesantne pojave: kada uvidimo da naš trud daje rezultate, motivacija se vraća.
Pročitajte dalje: Kako uvesti disciplinu u život (14 savjeta)
