Krombach uživa
Oko slučaja “Kalinka Bamberski”, Francuska i Njemačka vodile neku vrstu pravosudnog hladnog rata. Za to vrijeme, Krombah uživa. I dalje živi pored Bodenskog jezera. Njegova ljekarska praksa cvjeta. Kao i ranije, kreće se u visokim društvenim krugovima, a u slobodno vrijeme jaše ili plovi svojom jedrilicom po jezeru.
Međutim, Krombach nije mogao odoljeti mlađim ženama, što dovodi do razvoda između njega i Danielle 1989. godine. Ona se vraća u Francusku i nastanjuje se u Toulouseu. Bez obzira na razvod, Danielle i dalje brani Krombacha, tvrdeći da je nevin.
Dvije godine kasnije, Krombach se ženi po četvrti put. U pitanju je izvjesna Elke Fröhlich, također deset godina mlađa od njega. S njom će 1992. dobiti kćer Katyu. Ni taj brak neće potrajati.
Bamberski zbunjen
Godine 1997., Bamberski prima poziv iz Njemačke. Zove ga jedna novinarka, inače Austrijanka, koja je od početka pratila slučaj. Rekla mu je:
-Krombach je uhićen!
Bamberski nije mogao skriti oduševljenje: -Znao sam! Napokon!
-Ali, gospodine Bamberski, nema veze s Kalinkom.
-Ja… Ne razumijem, kako to mislite?
-Želim reći, uhapsili su ga, ali zato što je silovao jednu svoju pacijenticu!
Zločin i pretjerana samouvjerenost
Ranije tog dana, 11.02.1997. godine, šesnaestogodišnja Laura Stehle dolazi u Krombachovu kliniku u Lindauu. Tamo ima zakazan termin za endoskopiju. Krombachov pomoćnik je bio na pauzi, negdje na ručku, pa je Krombach je djevojku uveo u prostoriju za pregled.
Upozorio je Lauru da će uvlačenje sonde vjerovatno biti bolno, stoga on preporučuje da prethodno intravenozno primi anestetik. Djevojka je pristala i uskoro izgubila svijest. Po njenim riječima, u jednom momentu se probudila, a Krombach, potpuno gol, nalazio se iznad nje. Šokirana, pokušala ga je odgurnuti i pobjeći, ali se nije mogla ni pomaknuti. Anestezija je još uvijek djelovala.
Krombach je bio uvjeren da Laura, što zbog šoka, što zbog stida, to nikome neće ispričati. Međutim, čim je došla kući, sve je rekla roditeljima i oni su napad odmah prijavili policiji. Šest mjeseci kasnije, sudija Krombacha proglašava krivim za silovanje maloljetne osobe. Osuđen je na dvije godine zatvora i oduzeta mu je liječnička dozvola.
Krombach osuđen, ali…
Unatoč svjedočenju žrtve i uzorku sjemena, prikupljenog i analiziranog odmah nakon prijave silovanja, sudac ipak oslobađa Krombacha. On više neće moći raditi kao doktor, ali neće ni u zatvor.
Kao argumenti za tu odluku, na izricanju konačne presude, navodili su se Krombachov ugled te nepostojanje prethodnih prijava ni presuda (u Njemačkoj nisu priznavali onu osudu in absentia iz Francuske).
Ovakva odluka je razbjesnila mnoge, pa je organiziran protest ispred zgrade suda. Među njima je bilo i šest žena, koje su također tvrdile da ih je Krombach na sličan način silovao. Upitane zašto se nisu ranije oglasile, navodile su dva osnovna razloga: ili im je anestetik pomutio pamćenje ili su se bojale zbog Krombachovog utjecaja u društvu, tj. mislile su da su same i da im niko neće vjerovati.
Krombachova arogancija
Krombach se nije puno sekirao oko novonastale situacije. Dajući intervju za jednu francusku radio-stanicu, optužio je žrtvu, rekavši da se Laura njemu nabacivala i da se samoinicijativno skinula gola.
Povodom Kalinkinog slučaja, Krombach je Bamberskog je proglasio ludim i opsjednutim čovjekom: “Smiješno je što on misli da bih ja spavao s njegovom kćeri. Nisam imao potrebe. Bio sam oženjen; bio sam sretan sa Kalinkinom majkom.”
Bamberski prijeti
Dvije godine poslije, kao slobodan čovjek, Krombach živi u Scheideggu, u jednom selu u blizini Lindaua i nedaleko od granice s Austrijom. Kada je čuo da neko kuca, otvorio je vrata. Neugodno se iznenadio – na vratima je stajao Bamberski.
-Krombach, da znaš, ja se neću prestati truditi da te vratim u Francusku, gdje će ti se i suditi. Do tog momenta, ja naprosto neću stati.
-Ma ti si lud. Tebi je samo do toga da se osvetiš, pa kome god.
-Ne, ne, ne… Ti si nju silovao. Znam ja jako dobro šta si uradio.
-U redu, a da ja sad nazovem policiju, pa ćemo vidjeti? – odgovara Krombach.
Bamberski je samo klimao glavom, zagonetno se smješkajući. Zatim se okrenuo, ušao u auto i odvezao dalje. Krombach je za njim gledao kroz poluzatvorena vrata.
Odšteta za Krombacha
Godina je 2000., zapad Austrije. Krombach je na željezničkoj stanici. Prilazi mu policajac, koji još jednom pogledava u papire koje drži u ruci, a zatim autoritativno govori Krombachu: – Molim Vas da pođete sa mnom.
Krombach u austrijskom zatvoru provodi gotovo mjesec dana. Sudac je na kraju uvažio zahtjev njegovog advokata, da optužba, kojom se tereti Krombach, nije legalna. Bit će oslobođen.
Nekoliko mjeseci kasnije, početkom 2001. godine, sud u Strasbourgu će narediti da se Krombachu, zbog nepravednih optužbi prema njemu, mora isplatiti odšteta u vrijednosti od oko 20 000 eura od strane države Francuske.
Bamberski obilazi granice
Papire, u koje je gledao austrijski policajac prije nego što će uhapsiti Krombacha, uručio mu je sam Bamberski. Naime, Bamberski se već u punom kapacitetu posvetio hvatanju Krombacha. Napustio je posao i svu ušteđevinu ulagao u potjeru. Za njega, privođenje Krombacha pred lice pravde u Francuskoj nije imalo cijenu – niti granice.
Upravo su “granice” ključna riječ. Bamberski je znao da Krombach i dalje često putuje, pa je obilazio austrijske i švicarske carinske službe, dijeleći materijale po raznim terminalima. Materijali su se sastojali u fotografijama Krombacha, izrescima iz novina i sudskih naloga. Upravo je na osnovu tih papira Krombach uhićen, ali potom i pušten, uz neskromnu odštetu.
Bamberski i Krombach: igra mačke i miša
S obzirom na situaciju, Krombach je bio izuzetno opušten i samouvjeren. Međutim, njegov život se drastično promijenio nakon optužbe za silovanje maloljetnice. Nije više mogao legalno raditi kao doktor, a reputacija mu je bila značajno narušena. Zato je stalno bio u pokretu, seljakao se i mijenjao adrese svakih šest mjeseci.
Bamberski ga je pratio u stopu. U tu svrhu je unajmio i privatne detektive. I sam je često odlazio “na teren”. Međutim, Krombach je bio izuzetno spretan u ovoj igri skrivanja. Bilo je dana kada bi mu se izgubio svaki trag, da ni Bamberski ni njegovi detektivi nisu imali pojma gdje je bio za to vrijeme.
U tom periodu, Bamberski je bio prilično usamljen. Rodbina i prijatelji su ga odgovarali od takvih postupaka, govoreći mu kako se uzaludno žrtvuje, izlaže i troši. Mnogi su od njega već i “okrenuli glavu”, smatrajući ga luđakom, fanatikom, progoniteljem, čije su radnje, u najmanju ruku, nemoralne, ako ne i kriminalne.
Bamberski ipak ima podršku
Osim u samom sebi i vlastitoj motiviranosti da riješi slučaj Kalinkine smrti, Bamberski je veliku podršku imao i u svojoj nevjenčanoj supruzi, s kojom će provesti život nakon razvoda od Danielle.
Također, pokrenuo je internetsku stranicu posvećenu slučaju K. Bamberski, a osnovano je i udruženje Pravda za Kalinku, koje je brojalo oko 1000 članova. Tu su se najviše isticali supružnici Elisabeth and Yves Aragon, profesori koji su živjeli u Pechbusqueu, kao i Elisabethin brat, također profesor.
“Ruka ruku mije”
Svejedno, Bamberski je bio sve nezadovoljniji bešćutnošću njemačkog, a još više indolentnošću francuskog pravosuđa. Počeo je sumnjati da visoki zvaničnici pravosudnih institucija iz obje zemlje zajednički sabotiraju ovu istragu. Štite jedni druge, po principu: ruka ruku mije.
Slao je pisma na sve strane i ulagao službene žalbe, prozivajući mnoge ugledne sudije u Francuskoj, kao i samog ministra pravosuđa. Optuživao ih je da su korumpirani i da su zato obustavili potjeru za Krombachom.
Francois Gibault, jedan od najuglednijih pravnika u Francuskoj, koji Bamberskog zastupa još od 1986., povukao se zbog takvih njegovih istupa. Kasnije je rekao da se nije želio zamjerati važnim sucima koje je Bamberski nemilosrdno napadao.
Bamberski ništa neće prepustiti slučaju, pa će, paralelno, poduzimati i neke druge radnje, koje nisu tako ni legitimne ni legalne…