Bamberski nije htio lagati
Mulhouse, Francuska, 2009. godina. Policijska zgrada, u sobi za ispitivanje su Bamberski i dva istražitelja.
-Dakle, gospodine Bamberski, Anton Krasniqi? Koja je Vaša veza s tim čovjekom? I kako objašnjavate onih 19 000 eura iz hotelske sobe?
Bamberski nije želio lagati policiji. Sve im je priznao. Na kraju krajeva, on se nije stidio svojih djela. Ali nije ni Krombach.
Krombach, lažni doktor?
Njemačka, sjeverni dio Bavarske, grad Rödental, 2006. godina. Jedna žena je išla na rutinski pregled kod svog doktora, da bi tamo saznala kako se taj čovjek, baš prije neki dan, objesio. Pregled je obavio zamjenski liječnik. Normalno, za vrijeme pregleda, usput su ćaskali.
Međutim, taj novi joj je bio nekako… sumnjiv. Kada je došla kući, proguglala je njegovo ime – Dieter Krombach. Pregledavši neke od rezultata pretraživanja, pozvala je policiju. Krombach, kao da je nešto naslutio, već je bio nestao iz Rödentala.
Ta ista žena je kontaktirala Bamberskog i rekla mu o svom otkriću. Bamberski joj je odgovorio da, po njegovim informacijama, Krombach inače živi u Scheideggu, selu pored Bodenskog jezera, u blizini austrijske granice. Žena je tu informaciju prenijela policiji.
Krombach je tako uskoro uhićen zbog prakticiranja medicine bez licence. Kasnije će se otkriti da je, između 2001. i 2006. godine, bez dozvole radio u 28 različitih klinika i bolnica širom Njemačke.
Zapošljavali su ga kao zamjenskog doktora, na osnovu fotokopije originalne licence. Tvrdio je kako je original izgubio, a niko od direktora bolnica se nije trudio provjeravati. Krombach će iza rešetaka provesti 18 mjeseci, a zatim se vratiti u Scheidegg. Ponovo je slobodan.
Da li je sve izgubljeno?
Bamberski je nastavio revno nadzirati Krombachovo kretanje i ponašanje. Međutim, to nije uvijek bilo lako – Krombach je lukav, tajnovit i nepredvidljiv. Ponovo je počeo ilegalno raditi kao zamjenski doktor.
Kada je Bamberski od svojih izvora za to čuo, da Krombach opet krši zakon, otputovao je u Bregenz, austrijski grad na obali Bodenskog jezera, u neposrednoj blizini granice s Njemačkom. Tu se smjestio u hotelu, a zatim automobilom zaputio prema Scheideggu.
Bamberski je želio dodatno istražiti nove informacije, u nadi da će makar na taj način Krombacha vratiti u zatvor. To nije uspio saznati, ali je otkrio nešto drugo: kuća, u kojoj Krombach živi, stavljena je na prodaju. Bamberski od mještana saznaje kako je Krombach dobio posao u Zapadnoj Africi, gdje će se preseliti do kraja tog mjeseca.
Bamberskom se u glavi upalio alarm: ako Krombach ode u Afriku, nikada se više neće vratiti i sve je izgubljeno!
Bamberski od detektiva traži pomoć
Potresen zbog ove vijesti, Bamberski se odvezao nazad u Bregenz i vratio se u hotel. Tamo je dogovorio sastanak s jednim austrijskim privatnim detektivom, čije je usluge i ranije koristio. Bamberski je prepričao detektivu svoja saznanja.
Rekao mu je da ne zna šta da radi, da je očajan i kako bi jedino i najbolje rješenje bilo da detektiv otme Krombacha i preveze ga u Francusku, gdje bi Krombach bio automatski uhapšen. Detektiv je saslušao Bamberskog, ali ga je ljubazno odbio: “Gospodine Bamberski, otmica je teško kazneno djelo i zaista ne mogu sudjelovati u tome.”
Bamberski je bio očajan. Otvoreno se žalio i razgovarao o tom problemu sa svima koji su ga željeli slušati – poslugom u hotelu, konobarima u lokalnim kafićima i restoranima…
Neočekivan poziv
Nakon par dana, zazvonio je telefon u hotelskoj sobi. Kada se Bamberski javio, s druge strane je čuo glas muškarca, koji je pričao na engleskom jeziku, sa snažnim stranim naglaskom:
– Ja sam Anton. Imam jedan prijedlog za Vas. Volio bih da se vidimo, vezano je za Kalinku… Mogu Vam pomoći da ga prevezemo u Francusku.
Sutradan su se našli u obližnjem javnom parku. Anton je visok, mršav muškarac duge kose, komunikativan i prijateljski raspoložen. Ima tridesetak godina i porijeklom je s Kosova. Rekao je Bamberskom: – Trebat će mi 20 000 eura za troškove. Neću to moći obaviti sam, imam partnere. Što se mene tiče, ja ovo radim iz humanitarnih razloga.
Par dana kasnije, njih dvojica su se odvezla u Scheidegg. Parkirali su preko puta kuće u kojoj je Krombach živio. Bamberski je Antonu prstom pokazivao i terasu na kojoj Krombach svako jutro izvodi gimnastiku. Zatim su se vratili u Austriju, a Anton je Bamberskom savjetovao da ide u Francusku i tamo čeka na telefonski poziv. Tako je i bilo.
Nemirna noć u Scheideggu
Sedam dana poslije, 17.10.2009. godine, Scheidegg, Njemačka. U inače mirnom selu, čuje se galama, lupanje, razbijanje. Trojica muškaraca su četvrtog ugurala u automobil i odvezla se u nepoznatom pravcu. Neko od mještana je pozvao policiju.
Malo kasnije, na trotoaru ispred kuće, u kojoj je živio Dieter Krombach, policajci su ugledali cipele, razbijene dioptrijske naočale i svježe tragove krvi.
Napeta vožnja
U to vrijeme, poveći automobil juri prema Mulhouseu u Francuskoj, udaljenom oko 260 kilometara od Sheidegga. Vozaču se žuri, ali se pokušava pridržavati ograničenja brzine na lokalnim cestama. Ne smije riskirati da ih zaustavi policija.
Za to ima dobar razlog: između sjedišta, na podu, leži pretučeni Dieter Krombach, zavezanih usta, ruku i nogu. Nazad, iznad njega, sjedi treći otmičar, koji pazi da je Krombach “pod kontrolom”.
Granicu su prešli bez problema, pa im je malo laknulo. U Mulhouse će stići nakon 5-6 sati vožnje po zavojitim cestama preko Alpa, uz povremeno zaustavljanje, kako bi Krombach dobio novu turu batina.
Krombach u Mulhouseu i telefonski račun
Otmičari će Krombacha ostaviti u dvorištu između dvije zgrade u Mulhouseu, na adresi Rue de Tilleul, preko puta carinskog ureda.
Jedna žena, vrlo dobro upućena u cijelu operaciju, prvo zove Bamberskog u hotel, a zatim i policiju, za svaki slučaj. Ranije toga dana, javila je Bamberskom da se iz Pechbusquea zaputi u Mulhouse, smjesti u ranije dogovoreni hotel i tamo očekuje idući poziv.
Nazad u Scheideggu, policija pred Krombachovom kućom pronalazi i komad papira. Jedan od policajaca podiže papir s poda, uperivši prema njemu baterijsku lampu. Prišli su i drugi policajci, da vide o čemu se radi. Bio je to telefonski račun, na ime nekog Antona Krasniqia.
U žaru borbe, iz džepa ili automobila, Antonu je ispao račun za telefon!