Završetak suđenja

Suđenje Krombachu je zaključeno jedne subote, oko tri popodne, 22.10.2011. godine. Njegove završne riječi su bile: “Kunem se pred sudom i pred madame Gonnin da nikada nisam ozlijedio Kalinku.”

Nakon toga, trojica sudaca i devet članova porote se povlače u svoje odaje, kako bi se cijeli slučaj razmotrio i kako bi porota donijela konačnu odluku. Porotnici su vijećali puna četiri sata. Oko 7 navečer, sudski policajci su upozorili zainteresirane strane kako je vrijeme da se svi vrate u sudnicu.

Dieter Krombach nije pokazivao nikakve emocije dok je slušao kako predstavnik porote čita odluku: “Smatramo da je kriv za zločin svjesnog nasilja koje za posljedicu ima nehotičnu smrt, uz otežavajuće okolnosti.” Krombach je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Bamberski plakao od sreće

Bamberski je oduvijek tvrdio kako je Krombach Kalinku prvo silovao, a potom ubio, da bi je tako zauvijek ušutkao. Dakle, po Bamberskom, primarni Krombachov zločin je silovanje, a ubojstvo i ostale malverzacije su trebale služiti kako bi se prikrio taj primarni zločin.

Međutim, zbog nedostatka dokaza – nikada pronađenih reproduktivnih organa i nikada provedenih analiza krvi te nepoznate tvari prvotno uočene na genitalnom području – to nije bilo moguće dokazati. Zbog toga se u presudi silovanje i ne spominje, a sama Kalinkina smrt je označena kao “nehotična”.

Bamberski je svejedno plakao od sreće nakon izricanja presude. On je postigao svoj cilj: Krombach je napokon osuđen za ubojstvo njegove Kalinke. Razotkriven je i kao silovatelj, iako ne u Kalinkinom slučaju. Kako god, mislio je Bamberski, Krombachu je sada 76 godina, pa je za njega 15 godina zatvora isto što i doživotna kazna.




Bamberski: Kalinkina posljednja noć

Bamberski je već odavno uvjeren u jedinu moguću verziju događaja u noći kada je Kalinka ubijena. Ta je verzija brutalno jednostavna, što je čini još strašnijom.

Naime, po mišljenju Bamberskog, Kalinka se, nakon večere, povukla u svoju spavaću sobu, ranije nego inače. Tamo je čitala knjigu. Oko 22 sata je došla u kuhinju, da se napije vode. Krombach je sjedio u kuhinji i čitao. Možda je nagovorio Kalinku da i ona malo sjedne s njim, a usput joj u vodu podvalio sedative.

Ona se ubrzo vratila u spavaću sobu. Krombach je čekao neko vrijeme da sedativi prorade, a onda otišao kod Kalinke i silovao je. Nakon što je shvatio šta je uradio, smatra Bamberski, uhvatila ga je panika. Postao je svjestan mogućih posljedica – ne samo eventualnih reperkusija za svoj ugled i posao, već bi mu i sloboda bila dovedena u pitanje.

Bamberski misli kako je Krombach u tom trenu odlučio da se Kalinke mora zauvijek riješiti. Zato joj je dao kobnu dozu Kobalt-Ferrlecita i usput smišljao scenarij koji će ispričati ostalima, uključujući istražitelje. Krombach će ujutro, u Kalinkino tijelo, već satima mrtvo i ukočeno, ubrizgavati razne injekcije, a kako bi prikazao pokušaje oživljavanja.

Druga strana slučaja K. Bamberski

Kada bi se na slučaj Kalinka Bamberski gledalo strogo “matematički”, onda ne treba čuditi što Krombachova djeca, do dana današnjeg, tvrde da je suđenje bilo nepravedno, gdje su nevinog čovjeka osudili na bazi indicija i rekla-kazala argumentacije, a ne na osnovu čvrstih dokaza.

Naime, silovanje nikada nije dokazano. Bez silovanja, ne postoji ni dovoljno uvjerljiv motiv ubojstva. Zašto bi Krombach, iz čista mira, ubio Kalinku? U najgorem slučaju, radilo bi se o liječničkoj pogrešci i ubojstvu iz nehaja.

Bamberski ima objašnjenje

Kada se slučaj K. Bamberski posmatra na taj način, onda ispada kako je Krombach osuđen više zbog nekih nedosljednosti u vlastitim iskazima i zbog drugih okolnosti, poput kasnije optužbe za silovanje šesnaestogodišnje pacijentice (za šta je već odslužio kaznu – kakva god da je bila), nego što su postojali neki konkretni dokazi i svjedočanstva, direktno povezana sa Kalinkinim slučajem.

Sam Krombach je više puta naglašavao da je optužba za silovanje Kalinke besmislena. Zaista, čak i ljudi koji su bili uvjereni kako je Krombach serijski silovatelj, postavljali su pitanje: zašto bi on odstupio od svog uobičajenog “načina rada” – a misli se na drogiranje i silovanje pacijentica koje je jedva poznavao, u ordinaciji, bez svjedoka? Zašto bi se odjednom izložio tolikom riziku, nasrnuvši na vlastitu pastorku, u kući punoj ljudi?

Bamberski smatra da se Krombach jednostavno pogubio u toj situaciji. Osjećao je neodoljivu privlačnost prema maloljetnicama, a još više, patološku potrebu za kontrolom. Kalinka se, krajem ljeta, trebala vratiti kod biološkog oca, u Francusku, što je Krombach mogao doživjeti kao gubitak, izdaju, poraz, neku vrstu napada na vlastiti ego… Po toj teoriji, Krombach je morao nekako uspostaviti dominaciju, na svoj izopačen način. Odatle je sve krenulo nizbrdo.

Naravno, ništa od toga nije moguće dokazati.

Anton, Kacha, Ivan i – Adelheïd

Djelomično kako bi skinuo teret sa Bamberskog, a još više kako bi istaknuo vlastitu ulogu u Krombachovom “transportu”, tj. otmici, Anton Krasniqi (43) na Krobachovom suđenju tvrdi da je on organizator cijele operacije.

Bamberski, Kalinka, osveta, pravda, Psihologis
Bamberski i Anton; © winnipegfreepress.com

U tu svrhu je regrutirao još dvojicu sumnjivih tipova – Kachu Bablovanija (28), porijeklom iz Gruzije, i misterioznog Ivana, kojemu se izgubio svaki trag. Ni Anton ni Kacha, navodno, nisu znali Ivanovo prezime niti bilo šta drugo o njemu. Interesantno, onaj kojeg policija nikada neće pronaći i čiji pravi identitet će ostati nepoznat, po svjedočenju njegovih “kolega”, upravo je on taj koji je mlatio Krombacha.

Kao svjedokinja je pozvana i Adelheïd Rinke (54), crnomanjasta austrijska novinarka. Slučaj Kalinka Bamberski je pratila od početka. Upravo je Adelheïd  pozvala Bamberskog, da ga obavijesti kako je Krombach uhićen zbog silovanja pacijentice.

Adelheïd je također osumnjičena za umiješanost u Krombachovu otmicu. Možda je baš ona zvala Bamberskog i policiju one noći? Kako god, na sudu će tvrditi da nije imala nikakvu ulogu u otmici, ali će i braniti Antona, pohvalno govoreći o njemu.

Anton, s druge strane, ne da ne negira vlastitu odgovornost za otmicu, nego se i ponosi: “Samo sam želio pomoći jednome ocu. Kada bih se vratio u vrijeme, opet bih isto uradio.” Anton Krasniqi i Kacha Bablovani su osuđeni na po godinu dana zatvora zbog otmice Dietera Krombacha.

Komentari

Unesite komentar
Unesite ime