Kognitivne distorzije
Katastrofiziranje je jedan od oblika kognitivnih distorzija, tj. pogrešnih načina zaključivanja o stvarnosti. Ne samo da procjenjujemo kako je situacija gora nego što zaista jeste (to se često odnosi i na buduće situacije), nego tu procjenu još i “pojačamo”. Tako sve dobije katastrofalne razmjere.
Na primjer, sami sebe uvjeravamo kako nećemo nešto dobro obaviti, a ako to ne obavimo, to će biti dokaz kako smo općenito nesposobni, da ćemo propasti u životu, da nas ljudi ne vole, itd.
Katastrofiziranje ili preuveličavanje
Svi ponekad katastrofiziramo. Međutim, učestalo katastrofiziranje može biti simptom nekog od anksioznih ili drugih poremećaja. Naziva se i preuveličavanjem (engl. magnifying), iako je preuveličavanje nešto općenitiji pojam, tj. ne mora svako preuveličavanje ujedno biti i katastrofiziranje.
Prva strijela
Toni Bernhard navodi kako katastrofiziranje predstavlja oblik misli i pratećih negativnih emocija koje spadaju u ono što se u budizmu naziva “druga strijela”. Naime, prva strijela se odnosi na ona uobičajena, svima poznata neugodna iskustva iz svakodnevnog života. To može biti nešto relativno banalno (npr. kolega na poslu vam nešto neljubazno odbrusi), ali i mnogo ozbiljnije (poput smrti drage osobe).
Bilo da ste zaboravili ponijeti kišobran (a vani pljušti) ili ste upravo saznali da bolujete od neke kronične bolesti, na svijetu ne postoji osoba koja se na svakodnevnom nivou ne susreće sa negativnim iskustvima. Problemi mogu biti sitniji ili krupniji, ali Bernhard ističe kako je život već dovoljno težak i sa ovim “prva strijela” iskustvima.
Druga strijela
Dok tu prvu strijelu niko od nas ne može izbjeći, drugu strijelu možemo, a upravo je ta druga strijela mnogo opasnija i ona je ta koja nam zagorčava život. Prvu strijelu nam nameće život, drugom strijelom sami sebe pogodimo.
Recimo da vas iznenada zaboli zub, a bol bude gotovo nepodnošljiva – to je prva strijela. Većina nas se neće zaustaviti na činjenici da nas je zabolio zub i da trebamo otići kod zubara. Naprotiv, većina nas će krenuti u svima poznatu “analizu”: Pa zašto me baš sad zabolilo, zašto baš mene? Zubar me sigurno neće moći odmah primiti, cijelu noć ću provesti u bolovima i neću oka sklopiti! Ako me sad ovako boli, kako li će tek boliti kad mi budu popravljali zub, itd.
To je ta famozna druga strijela, kada se od nečeg, što je samo po sebi neugodno, pokrene lavina negativnih misli i emocija, pa sama reakcija bude puno gora i štetnija od njenog uzroka.
Katastrofiziranje: dolijevanje ulja na vatru
Prva strijela je fizička ili duševna bol, bilo koje vrste ili intenziteta, a druga strijela je naša emocionalna reakcija na tu bol. Inače, ova “paradigma dvije strijele” se prvi put spominje u Pāli kanonu, obimnoj zbirci tekstova na kojoj se zasniva Theravāda budizam. Govoreći Buddhinim rječnikom, štetno je i nepotrebno imati duplu bol, misleći na ovu drugu, koju možemo izbjeći.
Bez te druge, prva nije toliko značajna, ona je samo tu, ali nema neku posebnu važnost. To se može izraziti aforizmom: bol je neizbježna, ali je patnja stvar izbora. Moglo bi se i ovako reći: iskustva mogu biti neugodna, ali ne moraju nužno biti i negativna.
Dvije strijele, dva scenarija
Scenarij prvi
Perete suđe, isklizne vam čaša iz ruke, padne na pod, razbije se. Prva strijela. Potom odapnete drugu strijelu: Kako mi se ovo moglo dogoditi, zašto baš sad, kad sam u žurbi, zar se baš morala razbiti na ovoliko sitnih komadića, još ću se i porezati, ma očito sam ja smotan/a i ništa mi u životu ne ide od ruke...
Scenarij drugi
Također čaša padne na pod i razbije se. U prvi mah ćete možda osjetiti nalet nekih negativnih emocija (strah, ljutnju), što je posve prirodno. Međutim, to će trajati vrlo kratko.
Brzo ćete shvatiti da u toj konkretnoj situaciji ne treba uraditi ništa drugo, nego jednostavno počistiti krhotine stakla. Drugim riječima, najbolje je samo riješiti postojeći problem.
Otklonite li suvišne misli i budete prisutni u sadašnjem trenutku, moći ćete čak i uživati u toj maloj aktivnosti.
Između navedena dva scenarija je velika razlika, zar ne?
