Loon baloni (Loon Balloons) su stratosferski baloni koji nadlijeću zabačene, nepristupačne dijelove svijeta i sa velikih visina odašilju signal za internet. Ovi autonomni, “pametni” baloni tako omogućavaju pristup internetu ljudima koji ga inače ne bi mogli imati.
Čemu služe Loon baloni?
Danas je teško zamisliti život bez interneta. Možda bi se većina nas i složila da se nekada živjelo mirnije i bolje, bez “glupih mobitela” i “dangubljenja po Fejsu“, ali treba priznati da su takve izjave uglavnom… teoretske prirode. Činjenica je da bi se malo ko mogao zaista odreći interneta – kako u privatnom, tako i u poslovnom životu.
Procjenjuje se da trenutno 3.8 milijarde ljudi nema redovan pristup internetu. To je otprilike pola od ukupnog broja svjetskog stanovništva. Te osobe nemaju internet nikako ili ga bar ne mogu koristiti redovno.
Razlog? Žive u “pogrešnom” dijelu svijeta, gdje ne postoji infrastruktura koja bi omogućila neometan pristup internetu ili je ta infrastruktura oštećena uslijed neke prirodne katastrofe. I upravo tu nastupaju Loon baloni. U usporedbi sa satelitima, puno su jeftiniji i općenito praktičniji.
Od čega su sastavljeni?
Na prvi pogled, Loon baloni se ne razlikuju od balona na vrući zrak koji prevoze putnike. S obzirom na to da na Loon nije prikačena ona klasična košara i da nema posadu, još je sličniji meteorološkim balonima. Ipak, Loon baloni na više načina odudaraju od drugih letjelica te vrste, a prije svega po svojoj namjeni.
Ovi internet-baloni se sastoje od tri osnovne komponente:
- balona
- sabirnice
- tereta
Balon
Zapravo se ne radi o jednom, nego o dva balona, odnosno o unutrašnjem balonu i ovojnici oko njega. Unutar tog prvog balona se nalazi unaprijed određena količina nekog plina koji je lakši od zraka (najčešće helija). Na taj način Loon balon lebdi iznad zemlje.
Usisavanjem ili ispuštanjem vanjskog zraka između prvog i drugog balona (ovojnice) podešava se visina letjelice. Za to je zadužen ventilator, posebno konstruiran u tu svrhu.
Sabirnica
Sabirnica ili bus predstavlja hardver koji omogućava neometan i siguran let. Tu se nalaze solarne ploče koje napajaju cijeli sistem (postoji i baterija koja se koristi noću), navigacija, padobran za sigurno spuštanje, kao i uređaji za satelitsku komunikaciju, pomoću koje su Loon baloni stalno vidljivi kontrolama zračnog prometa.
Teret
Teret je najvažniji dio letjelice, zbog njega Loon baloni i postoje. Sastoji se od komunikacijske opreme koja odašilje signal za internet. Naime, “teret” je zapravo lebdeća bazna stanica.
Zašto Loon baloni lete tako visoko?
Loon baloni lete (bolje rečeno, lebde) slojem Zemljine atmosfere koji nazivamo stratosfera. Radi se o visini od oko 20 kilometara iznad tla. Usporedbe radi, visina leta komercijalnih aviona u većini slučajeva ne prelazi 12 km. Postoje dva osnovna razloga radi kojih je “radni prostor” Loon balona na samoj granici sa svemirom.
Kao prvo, s te visine samo jedan Loon balon može pokriti površinu od oko 80 km2 i omogućiti korisnicima brzinu interneta od 1 Mbps (4G mreža). Da lete niže, Loon baloni bi pokrivali manje područje. Kada bi, teoretski, letjeli na većoj visini, signal za internet bi bio slabiji.
Kao drugo, Loon baloni su u stratosferi “na sigurnom”: nema ptica, nema aviona, nema nevremena. Na primjer, uragani se formiraju na visini od 12 do 15 kilometara iznad tla. Tako da, u slučaju bilo kakve prirodne katastrofe, Loon baloni predstavljaju neoštećen izvor internetskog signala za stanovnike ugroženih područja.
Ipak, treba uzeti u obzir da vjetrovi na tim visinama mogu puhati brzinom od preko 100 km/h, a temperatura pada i do -90° C. Zato je jedan od najvećih izazova, bar kada su Loon baloni u pitanju, stalno poboljšavanje izdržljivosti samih materijala.
Kako se Loon baloni kreću?
Poput jedrilica na moru, Loon baloni također “jašu” na vjetru, samo visoko u zraku. Prilagođavajući visinu (upuhavanjem ili ispuhavanjem vanjskog zraka, koji služi kao balast), oni hvataju povoljne zračne struje, koje ih nose prema željenoj destinaciji.
Zbog toga se stalno prikupljaju podaci o kretanjima vjetrova u stratosferi. Smatra se da će tako Loon baloni kasnije dovesti i do boljeg razumijevanja zračnih struja na velikim visinama.
Sve se uglavnom odvija automatski, uz stalni ljudski nadzor iz kontrolnih centara. Iznad područja koje Loon baloni trebaju pokriti, lebdi cijela mala flota ovih neobičnih letjelica. Signal za internet primaju iz baznih stanica na zemlji, pa ga šalju jedni prema drugima, sve do krajnjih korisnika u udaljenim područjima.
Životni vijek balona
Loon baloni na početku nisu mogli trajati duže od par dana, ali su sada toliko otporni, da trenutni rekord iznosi 312 dana (zabilježeno 28.10.’20. godine). Taj balon (HBAL 703) je lansiran iz Puerto Rica, a nakon što je u zraku proveo više od 10 mjeseci, konačno je sletio u Meksiku.
Kada je vrijeme da se neki balon spusti na zemlju, on se upućuje iznad nekog nenaseljenog područja. Aktivira se padobran, a na mjesto slijetanja dolazi Loonova ekipa koja će pokupiti iskorišteni balon i odvesti ga na daljnja ispitivanja.
Loon baloni: nekoliko zanimljivosti za kraj
◎1
Nakon što se prvih nekoliko godina na ovom projektu radilo u tajnosti, službeno je objavljen 2013. godine.
◎2
Među brojnim drugim inovacijama, Loon baloni su razvijani u sklopu Google X-a (sada “X”), a od 2018. predstavljaju jednu od podružnica Googlove krovne kompanije, Alphabet Inc.
◎3
Kako bi sami baloni, inače načinjeni od tankog sloja polietilena, tj. od “obične” plastike, mogli duže opstati na tim visinama, stručnjaci zaduženi za njihov razvoj pomno proučavaju procese pakovanja hrane, kao i – proizvodnju kondoma. Naime, u stratosferi, i najmanja rupica na balonima se može vrlo brzo pretvoriti u veliko oštećenje te dovesti do prisilnog slijetanja.
◎4
Loon baloni su otprilike veličine teniskog terena. Široki su 15, a visoki 12 metara. Površina ovojnice (vanjskog balona) iznosi 500 kvadratnih metara. Testiraju se u ogromnim hangarima. Da njihovo “puštanje u zrak” ne bi ometao vjetar, stručnjaci iz Loona su u tu svrhu napravili specijalizirane lansirne rampe.
◎5
U stratosferi su vjetrovi… stratificirani. To jest, pušu u slojevima, različitim brzinama i u različitim smjerovima. Loon baloni prilagođavanjem visine “hvataju” povoljne zračne struje i tako plove zrakom. Za njihovo kretanje je zadužena umjetna inteligencija, uz stalni ljudski nadzor iz kontrolnih tornjeva na tlu.
◎6
Loon baloni su bili aktivni u Puerto Ricu nakon uragana Maria 2017. godine. Predstavljali su jedini izvor signala za internet i stanovnicima Perua, nakon što se ova južnoamerička država suočila sa razornim zemljotresom magnitude 8.0 po Richteru. Loon baloni su danas također prisutni u Africi, posebno iznad Kenije, a smatra se da će bolja pokrivenost internetom ubrzati razvoj ove afričke zemlje.
◎7
Loon balone možete pratiti u realnom vremenu na servisima poput Flightradar24. Na interaktivnoj mapi su predstavljeni žutom ikonom balona, a lako ih je primijetiti iznad spomenutih zemalja. Trenutno ih je najviše iznad Kenije.
Moguće je i u tražilici upisati “HBAL”, što je oznaka za Loon balone, a svaki ima odgovarajući broj (npr. HBAL 163 ili HBAL 159).