Ova istinita, neobična i tužna priča potresala je američku javnost 1912. i 1913. godine, a određene činjenice su se saznale tek stotinu godina kasnije, pomoću DNK analize. Ipak, misterija “Bobby Dunbar” nikada nije u potpunosti riješena. Donosimo prvi dio priče.
Bobby Dunbar: kratki prikaz slučaja
Bobby Dunbar, četverogodišnji dječak iz Louisiane, punim imenom Robert Clarence “Bobby” Dunbar, otišao je na izlet u prirodu s roditeljima. Tu mu se izgubio svaki trag. Pokrenuta je velika potraga, o tome su pisali gotovo svi mediji u Sjedinjenim Američkim Državama.
Nakon osam mjeseci, dječak odgovarajućeg opisa je pronađen i vraćen je roditeljima. Istražitelji su ga našli u društvu čovjeka koji je tvrdio kako je to sin njegovog brata. Kasnije se javila i žena, navodno prava majka pronađenog dječaka, potvrđujući tu priču.
Njihove verzije se nisu u potpunosti poklapale i oboje su mijenjali iskaze. Vlasti nisu povjerovale u te navode, a nije ni javnost: muškarac je završio u zatvoru, dok su ženu mediji, blago rečeno, “provlačili kroz blato”.
Više pitanja, nego odgovora
Kako je Bobby nestao? Je li pronađeni dječak zaista bio Bobby Dunbar? Ako nije, kako to roditelji nisu shvatili, kako nisu prepoznali da to nije njihovo dijete? I koja je onda sudbina “pravog” Bobbyja? Da li je majka pronađenog dječaka zaista njegova majka? Zbog čega neki od živućih potomaka, do dana današnjeg, ne žele saznati istinu?
Bilo je to davno, ali je priča interesantna, filmska. Pa, ovako je sve počelo…
Močvarna sparina
Ljeta u Louisiani su nepodnošljiva. Sunce prži, a zrak pun vlage. Godine 1912., Dunbari su se suočavali s jednim takvim sparnim, kasnim ljetom. Iz tog razloga su odlučili otići na izlet i spas od vrućine potražiti van grada, negdje na vodi i u debeloj hladovini.
Odlazak na izlet
Bobby Dunbar je rođen 1908. godine, kao prvo dijete Lessie i Percyja Dunbara. Imali su i dvije godine mlađeg sina, Alonza. Po svemu sudeći, četvorka je živjela u skladu i sreći.
Jednog vrelog ljetnog dana, 1912. godine, Dunbari su iz Opelousasa, gradića u kojem su živjeli, zajedno s rođacima i prijateljima, odlučili otići na izlet na jezero Swayze, udaljeno 50-ak kilometara sjeverno od grada. Nisu mogli znati kako će im ta odluka promijeniti živote, ali i živote nadolazećih generacija.
Nacija aligatora: Swayze Lake
Uobičajeno izletničko odredište Dunbarovih – Swayze Lake – jezero je samo po imenu (engl. lake – jezero). U stvarnosti, to je močvarno područje, puno aligatora. Dječak Bobby Dunbar je taj dan neobjašnjivo nestao. Datum: 23.08.1912. godine.
Rekonstrukcija
Toga jutra su svi zajedno stigli na vikendicu. Percy Dunbar, Bobbyjev otac, ubrzo se morao vratiti nazad zbog posla. Bavio se nekretninama i osiguranjem. Bobby je bio tužan zbog očevog odlaska. Lessie, Bobbyjeva majka, je spremala ručak. Tu su bili i ostali gosti.
Bobby je pitao majku za dopuštenje da ide sa Paulom Mizzijem, očevim prijateljem, te nekolicinom drugih dječaka iz tog društva, gledati kako Paul hvata ribe. Paul je inače Bobbyja učio i jahati. Majka je, naravno, dopustila, pa se grupica djece, uključujući i Bobbyjevog dvogodišnjeg brata Alonza, uputila ka vodi. Predvodio ih je Paul, kao jedina odrasla osoba.
Vrijeme ručka i šok
Prema svjedočenju Paula Mizzija, vraćajući se na ručak, prema vikend kolibi, noseći na ramenima malog Alonza, on je u jednom trenutku Bobbyju, kojeg je od milja zvao “Heavy”, tj. “Teški” ili “Veliki”, rekao: “Makni se s puta, Heavy, da te ne pregazim.”
Navodno je Bobby uzvratio: “Ne možeš me pregaziti, nisi ti veći od mene.” Ovu rečenicu su mnoge američke novine u to vrijeme prenijele kao posljednje riječi Bobbyja Dunbara.
Naime, kada se Paul pred vikendicom pojavio s djecom, Lessie je ubrzo shvatila da Bobby nije među njima: Bobby Dunbar je nestao.
Kako to Paul Mizzi nije ranije shvatio, ostaje veliko pitanje. Jedno od mnogih.