“Jezik ptica” je rijedak kulturni fenomen koji označava sporazumijevanje ljudi na daljinu – zviždanjem.
Kuşköy: ptičje selo
Kuşköy je selo na sjeveru Turske, smješteno u kišnom planinskom području blizu Crnog mora. Ima oko 500 stanovnika, koji uglavnom žive od uzgoja čaja i lješnjaka. Jedna ulica, džamija, pekar, mesar, par lokala, kuće, bučan potok, strmi obronci. Ovo selo ne odudara od drugih mjesta na tom području, osim što se mještani, na daljinu, sporazumijevaju zviždanjem. Na turskom kuş znači “ptica”, a köy je “selo”. Dakle, Kuşköy, ptičje selo ili selo ptica.
Selo ptica, jezik ptica
Ovakav način komunikacije nazivaju kuş dili, odnosno, “jezik ptica”. Mještani vjeruju kako je ova tradicija nastala prije oko 400 godina. Jezik ptica je zapravo zviždući dijalekt turskog jezika, gdje je svaki slog predstavljen jednim od 20 različitih zvukova. To omogućava i uvrštavanje novih riječi u zviždući način sporazumijevanja, kao i “šifriranje” jezika, kada ne žele da drugi mještani mogu razumijeti o čemu pričaju, odnosno, o čemu zvižde.
Zašto se razvio jezik ptica?
Kao i drugi zviždući jezici, vrlo je važna lokacija nastanka, odnosno pejzaž. Kao što je rečeno, Kuşköy je okružen strmim obroncima, po kojima se nalaze kuće, kao i nasadi poljoprivrednih kultura. Selo je izolirano, područje rijetko naseljeno, a proces modernizacije se sporo odvijao.
Kako bi se ljudi mogli sporazumjeti, recimo s jednog brda na drugo ili s nekim u selu, morali su pronaći neki drugi način komunikacije: dovikivanje ne bi bilo dovoljno učinkovito na tim udaljenostima, posebno ako se uzme u obzir buka koju stvara lokalni potok, kao i magla te česte kiše. Međutim, prodoran zvižduk putuje mnogo dalje od glasa i zadržava raspoznatljivost.
O čemu mogu pričati na na ovom “jeziku”?
Uobičajene teme su pozivi na čaj ili ako je potrebna pomoć oko radnih zadataka, upozorenja (npr. da je stigao kamion koji treba pokupiti urod), obavijesti o sahranama, rođenjima i vjenčanjima, itd. Mještani se na jeziku ptica mogu prilično precizno sporazumijevati.
Primjeri razgovora na jeziku ptica
Kada pomislimo na to da dvoje ili više ljudi razgovara zviždanjem, uglavnom nećemo zamisliti “pravi” razgovor, nego da eventualno mogu razmijeniti samo najosnovnije informacije, ako i to. Ipak, ovaj zviždući jezik je prilično sofisticiran.
Na primer:
-Yilmaze! Yilmaze! Donesi mi dvije vekne/štruce! Bole me noge.
-U redu, u redu.
…
-Donesi vreću! Donesi vreću!
…
-Zekiye! Navrati do nas večeras!
-Važi, doći ću! Doći ću!
…
-Je li gotova večera? Baš smo gladni.
-Je, večera je spremna!
-U redu, eto nas!
To je otprilike sadržaj “zviždućih razgovora” između stanovnika Kuşköya koji možete čuti u ovom videu:
Na kraju se djevojčica i dječak zahvaljuju UNESCO-u na jeziku ptica, pošto je ovaj neobični način komuniciranja uvršten na njihovu Listu nematerijalne kulturne baštine 2017. godine.
Jezik ptica izumire
Dva su osnovna razloga zbog kojih ovaj jezik izumire: sve dostupnija tehnologija (prvenstveno mobiteli) te odlazak mladih ljudi iz tog kraja. Prije 50 i više godina, nisu se samo mještani Kuşköya sporazumijevali zvižducima, nego se jezik zviždanja, odnosno ptičji jezik, koristio i na širem području. Usvajanjem novih tehnologija i odlaskom ljudi, tu tradiciju su uglavnom čuvali samo stariji stanovnici. Procjenjuje se kako danas na tom području (prvenstveno okrug Çanakçı u provinciji Giresun) ima oko 10 000 “govornika” ptičjeg jezika.
Pokušaji da se spasi
Kako bi se ova tradicija očuvala, u Kuşköyu se od 1997. godine održava godišnji festival jezika ptica. Organizatori vjeruju kako bi festival trebao potaknuti i razvoj lokalne ekonomije te na taj način bar malo usporiti iseljavanje stanovništva u velike gradove. Zadnjih nekoliko godina, ovaj jezik je uvršten kao predmet u lokalnim osnovnim školama, kako bi se i mlađe generacije potakle na učenje.
Očuvanju ptičjeg jezika uvelike pomaže i spomenuto uvrštavanje na UNESCO-vu Listu nematerijalne baštine. Nadležne institucije, nevladine organizacije i lokalni entuzijasti se nadaju kako će ekonomski, odnosno turistički potencijal ovog kulturnog naslijeđa tek zaživjeti, pa će se i kuş dili, jezik ptica, na taj način očuvati.
Kuş dili nije jedini zviždući jezik
Zviždući jezik ili jezik zviždanja se nije razvio samo u Kuşköyu i samo u tom dijelu svijeta. Naime, još je Herodot zabilježio kako se neke zajednice u Etiopiji sporazumijevaju zviždanjem te se glasaju “poput šišmiša”.
Do danas su dokumentirana 42 primjera ove vrste komunikacije, uglavnom na nedostupnim i strmim terenima, kao i u gustim šumama, gdje bi se bilo teško na daljinu sporazumijevati (samo) glasom: od planinskog masiva Atlasa u sjeverozapadnoj Africi, preko visoravni u sjevernom Laosu i Amazonske prašume, do Kanarskih otoka, gdje se ovaj jezik i danas koristi (tzv. “Silbo Gomero”). Svi ti zviždući jezici se baziraju na lokalnim govornim jezicima, pa im i zvuče slično – samo se jezik ne govori, nego se zviždi.
Bogatstvo svijeta
Mnogi od tih jezika su već izgubljeni, zbog čega je važno sačuvati one koji su opstali do današnjih dana. Nadahnut načinom na koji komuniciraju ptice, ljudski “jezik ptica”, u svim varijantama i dijelovima svijeta, predstavlja kulturno blago cijelog čovječanstva.
[…] Izvor […]