Duboki Jug: Opelousas, LA
Opelousas (franc. Les Opelousas) je grad na dubokom Jugu Sjedinjenih Američkih Država, u saveznoj državi Louisiani. Osnovali su ga francuski kolonizatori 1720. godine, što ga čini trećim najstarijim gradom Louisiane. Ime je dobio po indijanskom plemenu Opelousa, koji su ga prije toga nastanjivali. Domicilno stanovništvo uglavnom čine Kreoli i Kajuni, odnosno, potomci europskih (prvenstveno francuskih) doseljenika, afričkih robova te Indijanaca.
Dakle, struktura populacije je interesantna i veoma izmiješana, ali su tu počinjeni i neki od najstrašnijih rasnih zločina, neposredno nakon Američkog građanskog rata. Za vrijeme rata (1861.- 1865.), Opelousas je devet mjeseci bio glavni grad Louisiane (1862.).
Velika parada
Pedeset godina kasnije, 25.04.1913. godine, u Opelousasu je vladalo posebno raspoloženje. Cijeli grad je na nogama, mnogi su došli i iz daleka. Skupili se na ulicama, mašu maramicama, bacaju cvijeće, smiju se i plaču od radosti.
Orkestar svečano maršira ulicom i glasno svira, a iza njih, lagano i paradno, vozi vatrogasni kamion. Na kamionu su Percy i Lessie Dunbar, pozdravljaju razdraganu masu. S njima je i izgubljeni sin, s kojim su upravo doputovali iz Mississippija: Bobby Dunbar je pronađen!
Osam mjeseci ranije…
Kada se Paul Mizzi, prijatelj Dunbarovih, vratio s grupom djece na ručak u vikend kolibu, Lessie je ubrzo shvatila da Bobby, njen stariji sin, nije među njima. Mjesto: Swayze Lake, Louisiana. Vrijeme radnje: 23.08.1912. godine.
Potraga
Trojica prisutnih muškaraca, uključujući i Paula, odmah su se dali u potragu za nestalim dječakom. Na putu su sreli Percyja Dunbara, Bobbyjevog oca, koji se upravo vratio iz grada. Kada su mu objasnili o čemu se radi, Percy je otrčao prema vikendici. Obavijestili su i nadležne vlasti, pa su na mjesto događaja uskoro stigli i istražitelji.
Je li se dječak utopio?
Swayze Lake je nezgodan teren i nije ga lako pretraživati: močvarno tlo, gusto raslinje, mutna, blatnjava voda, aligatori… Prva je pretpostavka bila da se Bobby Dunbar utopio. Zato su istražitelji velikim metalnim kukama, pričvršćenim za debelu užad, cijelu noć strugali po dnu jezera.
Po jezeru su bacali i eksploziv, u slučaju da je beživotno Bobbyjevo tijelo zapelo negdje među korijenjem pod vodom. Ujutro su ronioci pretraživali dijelove jezera koji nisu mogli biti pretraženi kukama. Ništa od toga nije dalo rezultate.
Pojeo ga aligator?
Kako nisu uspjeli pronaći Bobbyjevo tijelo u vodi, nametnula se druga pretpostavka: dječaka je pojeo aligator ili neka druga divlja životinja. Mnogo je aligatora nastradalo tog dana – istražitelji su ih ubijali, pokušavajući u njihovim utrobama pronaći Bobbyjeve ostatke. Također bezuspješno.
Nešto treće?
Dan nakon nestanka, 24.08.1912. godine, skupilo se oko 500 ljudi na Swayze Lake-u, svi u potrazi za Bobbyjem. Potraga na tom području će trajati još danima iza toga. Vrlo brzo se počela razvijati teorija kako se Bobby Dunbar nije utopio niti ga je pojela divlja životinja, nego da je – otet!
Otmica
Ova pretpostavka je postajala sve ozbiljnija. Kao prvo, područje jeste nepregledno, ali unatoč svim naporima, nije pronađen nikakav dokaz: ni komad odjeće, ni dijelovi tijela, niti bilo kakvi tragovi borbe. Također, otmičar ili otmičari bi bez problema mogli Bobbyja prevesti čamcem, što bi objasnilo nedostatak tragova.
Kao treće, nešto kasnije su pronađeni otisci bosih dječjih stopala u blatu, koji su usmjereni iz smjera močvare prema obližnjem mostu, preko kojeg prolazi željeznička pruga. To je bacilo jedno sasvim novo svjetlo na slučaj, pa se potraga ubrzo proširila na New Orleans, a onda i šire…