Margaret Dunbar Cutright
Sve bi ovo palo u zaborav da nije bilo Margaret Dunbar Cutright, unuke Bobbyja Dunbara. Godine 1999., počela je ozbiljnije istraživati svoju prošlost i pretke. Naravno, ubrzo je postala opsjednuta pričom o Bobbyjevoj otmici, koja joj je još od djetinjstva bila zanimljiva. Njen otac, Bobby Dunbar mlađi, poklonio joj je bilježnicu sa preko 400 članaka iz novina o slučaju nestanka Bobbyja Dunbara.
Ilustracija
U toj bilježnici, među mnogim drugim člancima izrezanim iz novina, nalazila se i ilustracija iz 1913. godine. Naslov iznad ilustracije je glasio “Pedeset godina od sada”, a ispod je nacrtan bradati starac, koji sjedi i drži novine s naslovnicom o slučaju Bobbyja Dunbara. Pored starca je unuk, koji ga pita: “Deda, hoćemo li ikada biti sigurni koje je naše pravo prezime?”
Navodno je Margaret Dunbar Cutright bila posebno dirnuta ovom ilustracijom, što je motiviralo da slučaj istraži dublje. Za razliku od nje, većina potomaka Bobbyja Dunbara je odlučila cijelu priču i sve nedoumice oko nje “gurnuti pod tepih”.
Kontradiktorni izvještaji
Margaret je uskoro proširila potragu i počela istraživati lokalne biblioteke te gradske i sudske arhive po čitavom Jugu. Što je više istraživala, nailazila je na sve više proturječnosti i nedosljednosti, posebno kada su u pitanju medijski izvještaji.
Na primjer, za razliku od onih koji su susret Lessie i Bobbyja opisivali kao idiličan, drugi mediji su citirali Lessie, gdje kaže: “Ne znam, ne mogu biti potpuno sigurna.” Također, Margaret je naišla i na izvještaje koji tvrde kako su i Lessie i Percy originalno rekli da pronađeni dječak ne izgleda kao njihov Bobby, kao i da nije prepoznao ni roditelje ni mlađeg brata, Alonza Dunbara. Čak ni kao odrastao čovjek, Bobby Dunbar nije imao nikakva sjećanja na život prije “otmice”.
Margaret i Linda
Margaret Dunbar Cutright nije jedina koja je u to vrijeme istraživala – priključila joj se i Linda Tarver, unuka Julije Anderson. Za vrijeme njihove istrage, došlo je do tenzija između njih dvije, što nije nimalo čudno: Margaret je dokazivala kako je pronađeni dječak Bobby Dunbar, a za Lindu nije bilo sumnje da se radi o Bruceu Andersonu.
Kako god, u jednom momentu su došle do arhivirane korespondencije između Waltersa i njegovog odvjetnika iz 1913. godine, gdje su, među ostalim dokumentima i pismima, pronašle anonimno pismo, poslano Waltersovom odvjetniku, a autorica pisma se potpisala kao Kršćanka.
Pismo tajanstvene Kršćanke
“Dragi gospodine, iz humanih pobuda i osjećaja pravde prema Juliji Anderson i svim majkama, primorana sam Vam pisati. Duboko sam uvjerena kako je kod Dunbara Bruce Anderson, a ne njihov dječak. Naime, ako je to njihov sin, zašto se toliko boje da ga bilo ko vidi i popriča s njim nasamo? Znam da se ja toga ne bih bojala i zar to nije veoma čudno.
Dunbari su prisvojili dječaka, ali ako je to zaista njihov sin, koji je izbivao osam mjeseci, zar mislite da se on mogao toliko promijeniti, pa da ga oni ne bi mogli prepoznati samo po madežima i ožiljcima? Ovo je farsa. Ako Dunbari ne mogu prepoznati vlastito dijete po njegovim fizičkim karakteristikama, a nije ga bilo samo osam mjeseci, zašto, je li možda zato što to dijete i ne poznaju?”
DNK analiza
Ovo anonimno pismo je snažno utjecalo na Margaret. Godine 2004., napokon je uspjela nagovoriti oca da pristane na DNK analizu. Bobby Dunbar jr. nikad nije ni sumnjao da je Dunbar, pa do tada nije ni vidio smisao u uspoređivanju DNK profila.
Na kraju je ipak pristao, pa su uzorke za usporedbu poslali on i sin Alonza Dunbara, Bobbyjevog mlađeg brata. Margaret je uskoro dobila poziv iz laboratorija, puno prije nego što je očekivala. Rezultati analize su bili šokantni.
Bijesna rodbina
Analizom je potvrđeno kako sin Bobbyja Dunbara i sin Alonza Dunbara nisu u srodstvu! Gotovo stotinu godina nakon incidenta, barem jedan dio misterije je riješen: pronađeni dječak definitivno nije bio Bobby Dunbar.
Slučaj je ponovo privukao pažnju javnosti, a za Andersone je ovo bila svojevrsna moralna pobjeda. Za njih je to također značilo da su potomci Bobbyja Dunbara i Julije Anderson – prvi rođaci. S druge strane, Dunbari su bili bijesni na Margaret: smatrali su da im je radila iza leđa, bespotrebno stvarala tenzije i ugrožavala im identitet!
Ipak, Margaretin otac, Bobby Dunbar jr., izjavio je: “Moja namjera je bila da dokažem kako zaista jesmo Dunbari. Rezultati nisu tako ispali, pa trebam malo prilagoditi svoje razmišljanje. Ali da moram, opet bih pristao na analizu.”
Bruce Anderson?
Iako je većina uvjerena da je pronađeni dječak zapravo bio Bruce Anderson, za to nije postojao niti jedan dokaz. DNK analizom nikada nisu uspoređeni uzorci potomaka pronađenog dječaka sa ostalim Andersonima. Kako god, oni u to slijepo vjeruju – za njih su potomci Bobbyja Dunbara njihovi prvi rođaci, bez obzira na neslaganja.
Brojna pitanja
Može se reći kako je u ovom slučaju samo jedna stvar sigurna: pronađeni dječak nije bio Bobby Dunbar. Zato je glavno pitanje: šta je bilo s pravim Bobbyjem? Da li ga je zaista u močvari pojela neka divlja životinja, aligator ili medvjed? Ako jeste, zašto nije bilo nikakvih tragova?
Da li je krivac Paul Mizzi, Percyjev prijatelj, koji je posljednja odrasla osoba koja je Bobbyja vidjela živog? Zbog čega Paul nikada nije bio osumnjičen? Je li moguće da su roditelji bili umiješani u Bobbyjev nestanak? Zašto su Lessie i Percy uzeli tuđe dijete kao svoje?
Jesu li bili toliko očajni, pa su prešli preko silnih nedosljednosti, uključujući i to što pronađeni dječak nije izgledao kao njihov Bobby? Da li je Julija Anderson prepoznala svog sina Brucea, ali je shvatila kako će mu biti bolje s Dunbarima, pa je odglumila nesigurnost?
Je li iz istog razloga i pronađeni dječak, kada je shvatio kakva ga pažnja i bogatstvo očekuje kod Dunbara, odjednom promijenio stav i Lessie počeo zvati mamom?