Bobby Dunbar
Pronađeni dječak je odrastao i nastavio je živjeti kao Bobby Dunbar. Sa osamnaest godina, zaljubio se u Majorie, djevojku iz obližnjeg grada. Vjenčali su se 1935. godine i dobili četvoro djece. Radio je kao prodavač za firmu Briggs Electrical Supply. Nakon infarkta, Bobby Dunbar je umro 1966. godine, u dobi od 58 godina. Za života je, čini se, bio prilično nezainteresiran za priču oko otmice i za veliku pažnju javnosti koju taj slučaj privlačio.
Walters oteo oba dječaka?
Godine 1932., Bobby Dunbar je izjavio kako se sjeća da je, u vremenu koje je proveo s Waltersom, s njima bio još jedan dječak. Međutim, jedne prilike, dok su putovali, taj je dječak ispao iz vagona i poginuo. Na osnovu ove Bobbyjeve izjave, dio javnosti je spekulirao kako je Walters oteo i Brucea i Bobbyja.
Neki su smatrali da je na taj način poginuo upravo Bobby Dunbar, a da je Bruce Anderson, kao svjedok tog nesretnog događaja, doživio šok, pa je iz tog razloga prilično brzo prihvatio novi identitet i nastavio živjeti kao Bobby Dunbar.
Postoje i oni koji smatraju da je to, sve skupa, “lažno sjećanje” (pronađenog) Bobbyja Dunbara, koji je, kao dječak, jednostavno usvojio jednu od tadašnjih teorija sa suđenja Waltersu (da je Walters oteo oba dječaka), kao vlastito sjećanje. Sam Walters nikada, ni prije ni poslije, nije spomenuo bilo kakvog drugog dječaka.
William C. Walters
Julia Anderson je svoj iskaz, u korist Waltersa, dala iz postelje. Nije bila u stanju putovati i uživo svjedočiti na sudu jer je bila bolesna. Postupak protiv Waltersa je trajao petnaestak dana. Mediji su suđenje nazivali “senzacionalnim”. Presuda: doživotna robija.
Nakon dvije godine odslužene kazne, uložena je žalba na presudu. Naime, njegov advokat je pronašao neku tehničku grešku u tekstu optužnice, pa je zakazano novo suđenje. Vlasti su procijenile kako bi novo suđenje bilo preskupo.
Walters je konačno pušten na slobodu. Do kraja života je tvrdio kako je nevin, a da su pravi otmičari zapravo Lessie i Percy Dunbar, da su oni ti koji su oteli tuđe dijete – Brucea Andersona.
Julia Anderson
Julia se kasnije preselila u Poplarville u Mississippiju, udala se i rodila sedmoro djece. Posvetila se vjeri i često je pomagala u lokalnoj crkvi. Inače je radila kao medicinska sestra i babica. Iako je taj njen novi život bio ispunjen i miran, nikada nije zaboravila na svog otetog sina te ga je često spominjala. Ona je također bila uvjerena da su Dunbari otmičari njenog djeteta.
S druge strane, Lessie i Percy su nju smatrali neurotičnom i pogubljenom ženom. Julija i ostali Andersoni su razvili gotovo fanatičnu mržnju prema Dunbarima, čak i strah. Linda Tarver, unuka Julije Anderson, kasnije je izjavila: “Svi mi, rođaci, od djetinjstva znamo da imamo ujaka kojeg su oteli Dunbari iz Opelousasa u Louisiani. I uvijek kažemo da je on otet. Dunbari su ga oteli.”
Lessie i Percy
Lessie i Percy Dunbar, Bobbyjevi roditelji, razveli su se 1920. godine. Nešto kasnije, Lessie je napisala pismo svojoj unuci, u kojem je spomenula kako se nalazi u “čahuri tuge”. Teško je znati na šta je mislila pod tim, da li na bol koju je doživjela zbog gubitka djeteta i silnog stresa ili na grižnju savjesti zbog oduzimanja tuđeg djeteta – možda oboje.
Kontakti
Godinama kasnije, 1940-ih, dvoje Julijine djece je tvrdilo kako je Bobby Dunbar (za njih: njihov polubrat, Bruce Anderson) dolazio u par navrata i pričao sa svakim od njih. Bobbyjev sin je poslije također ispričao kako su jednom prolazili kroz Poplarville i da je njegov otac Bobby tada rekao: “Ovo su ljudi od kojih su me pokupili nazad.” Dunbari su tom prilikom posjetili Andersone.
Dunbari: “Nije važno.”
Godine 2012., stotinu godina nakon Bobbyjevog nestanka, unuka Bobbyja Dunbara, Margaret Dunbar Cutright, zajedno je s Talom McTheniaom napisala knjigu o ovom slučaju (A Case for Solomon: Bobby Dunbar and the Kidnapping That Haunted a Nation). Iako za to ne postoje nikakvi dokazi, ona je uvjerena kako je “pravog” Bobbyja Dunbara u močvari pojeo aligator ili neka druga životinja.
Ostale Dunbare nisu zanimala ta nova otkrića o njihovom identitetu. Što se njih tiče, oni su bili i ostali Dunbari, bez obzira na DNK analizu. Kao tinejdžer, Bobby Dunbar jr. je svog oca jednom pitao kako zna da je on stvarno Bobby Dunbar. Otac mu je odgovorio: “Ja znam ko sam, znam i ko si ti, ništa drugo nije važno.”