Paraziti su organizmi koji žive na površini ili unutar drugog bića (domaćina). Oni iskorištavaju taj drugi organizam i tako mu prave manju ili veću štetu, a često mogu izazvati i smrt.
Posebno su zanimljvi slučajevi gdje parazitski organizmi preuzimaju kontrolu nad nervnim/živčanim sistemom domaćina i pretvaraju ga u “zombija”: paraziti tako utječu na njegove kognitivne funkcije i mijenjaju mu ponašanje u vlastitu korist.
Tom tematikom se bavi jedna nova grana znanosti – neuroparazitologija, a mi ćemo u ovom tekstu navesti neke od najfascinantnijih primjera takve vrste “kontrole uma”.
Paraziti kao manipulatori
Neke vrste parazitskih glista su u stanju natjerati svoje domaćine (npr. skakavce i cvrčke) da se utope u vodi. Razlog je što to utapanje omogućava glistama da se nađu u vodenom okruženju, koje im odgovara za razmnožavanje.
Također, postoje paraziti koji mogu druge životinje preobratiti u vlastite čuvare. Na primjer, nakon što mravi konzumiraju sekret nekih vrsta gusjenica, oni tako unose dopamin i mijenjaju svoje ponašanje. Naime, mravi se onda nastavljaju zadržavati oko gusjenice, postaju agresivniji nego inače, pa tako gusjenici služe kao straža.
Insekti su pametniji nego što mislimo
Insekti ili kukci (razred Insecta) su najbrojnija skupina životinja na svijetu. Zato ne treba čuditi što je najviše slučajeva upravljanja ponašanjem domaćina od strane parazita zabilježeno upravo kod njih.
Zanimljivo je da se prije smatralo kako insekti nemaju mogućnost “razmišljanja”, odnosno, mislilo se da je njihovo ponašanje isključivo stvar refleksa i automatiziranih radnji. Međutim, novija istraživanja pokazuju da ova skupina životinja, unatoč sićušnim mozgovima, ipak ima sposobnost donošenja odluka i usmjerenog djelovanja.
Širok je spektar parazita koji su u stanju promijeniti ponašanje domaćina u svoju korist: od virusa i gljiva, preko glista, do drugih insekata, koji također mogu postati paraziti.
Paraziti koji izazivaju suicid
Neke parazitske gljive i gliste mogu preuzeti kontrolu nad navigacijskim sistemom domaćina i natjerati ga – da se ubije. Na primjer, mravi tako mogu postati žrtve jedne vrste gljiva, iz roda Cordyceps.
Proces počinje kačenjem spora ove gljive za tijelo mrava. Spore zatim počinju klijati i ulaziti u tijelo mrava kroz njegove “nosnice”, odnosno rupice na bočnim stranama tijela, koje mravu služe za disanje.
U tijelu domaćina, nesretnog mrava, ovi paraziti žive i rastu hraneći se njime. Zanimljivo je spomenuti da paraziti neće oštetiti nijedan vitalni organ – naprotiv, ovoj gljivi mrav treba živ i pokretan.
Paraziti u tijelu mrava izlučuju određene tvari, koje još nisu identificirane. Ti spojevi djeluju na proces donošenja odluka, pa tako navedu mrava da se popne na vrh drveta ili neke druge biljke. Tamo on zagrize list ili stabljiku, a kako bi se zadržao na tom mjestu. Ovakvo ponašanje nikada nije zabilježeno kod nekog mrava koji nije inficiran.
Kada su paraziti spremni za razmnožavanje, na kraju pojedu i mozak domaćina te ga tako ubiju. Zatim iz mravljeg tijela niču plodišta gljive, strukture koje oslobađaju kapsule ispunjene sporama. Kapsule eksplodiraju u zraku, čime se spore raspršuju na okolno područje. Njima će se inficirati neki drugi mravi, čime će se pokrenuti isti proces.
Razvoj parazita kroz više domaćina
Postoje paraziti koji “putuju” kroz nekoliko domaćina. Jedan od njih je jetreni metilj (Dicrocoelium dendriticum). Metilji su sićušne parazitske gliste koje mogu napasti i čovjeka. Jetreni metilj ima vrlo zanimljiv životni ciklus.
Ovi paraziti se razmnožavaju u jetri preživača, odnosno životinja koje pasu travu. Iz jetre domaćina, jajašca parazita odlaze u njegov probavni sistem. Odatle izlaze putem izmeta. Tim izmetom se hrane puževi, koji na taj način unose parazite u vlastiti organizam.
Paraziti puža koriste kao usputnog domaćina. Oni puža napuštaju umotani u njegovu sluz. Te kuglice puževe sluzi vole jesti mravi (Formica fusca), a svaka od kuglica može sadržavati i po nekoliko stotina još nezrelih jedinki jetrenog metilja.
Na taj način, paraziti ulaze u tijelo mrava i tu se nastavljaju razvijati. Interesantno, samo jedan od njih odlazi u područje domaćinovog mozga, gdje preuzima kontrolu nad njegovim kognitivnim procesima. Upravljajući ponašanjem mrava, metilj ga navodi da se popne na vrh vlati trave.
Dakle, kada se spusti noć i zrak se ohladi, inficirani mrav napušta svoju koloniju i penje se na travku. Nakon što se popne, on zagrize vrh, kako bi se pričvrstio. Cilj je da ga, zajedno s travom, pojede neko govedo.
Ako preživi noć, mrav se u zoru vraća u koloniju i ostatak dana se ponaša normalno. Navečer, paraziti opet preuzimaju kontrolu i “šalju” mrava na vrh travke. Kada napokon naiđe neka ovca, krava ili srna, pa popase tu travu, zajedno s mravom i metiljima unutar njega, paraziti se onda smještaju u jetru novog/starog domaćina, a onda – sve ispočetka.
Kad paraziti postanu domaćini
Jedna vrsta ose, Čuvarica kripte (Bassettia pallida), parazitira u hrastu. Preciznije rečeno, ovi paraziti polažu jaja unutar hrastovih grana. Njihove larve izlučuju spojeve koji mijenjaju genetsku strukturu drveta, pa dolazi do formiranja specifičnih izraslina na granama, zvanih šiške.
Te izrasline potomcima ose služe kao zaštitna komora unutar koje mogu sigurno sazrijevati, hraneći se tkivom biljke. Međutim, njihovo sklonište nije uvijek tako bezbijedno: postoji druga vrsta ose, Setova osa (Euderus set), koja je u stanju tog prvog parazita iskoristiti kao svog domaćina.
Ženka Setove ose pronalazi već formirane hrastove šiške i u njih “ubrizgava” vlastito jaje u središte komore. Kada se jaje izlegne, ličinka/larva Setove ose prodre u ličinku Čuvarice kripte. Time Čuvarica kripte, i sama parazit, sada postaje domaćin drugom parazitu.
Larva Setove ose zatim ispušta tvari koje drastično ubrzavaju sazrijevanje njihovog domaćina. Kada se, uslijed djelovanja tih nepoznatih tvari, ličinka Čuvarice kripte pretvori u odraslu osu, ona počinje kopati izlaz iz šiške hrasta.
Međutim, taj otvor ne bude dovoljno širok da bi se Čuvarica kripte mogla izvući vani. Umjesto toga, glava Čuvarice kripte zapne u otvoru. Ta glava će idućih mjeseci služiti kao neka vrsta sigurnosnog zatvarača na otvoru šiške. Setova osa, još uvijek u stadiju ličinke, prezimi u šiški hrasta hraneći se tijelom Čuvarice kripte.
Kada na proljeće sazrije, Setova osa će progristi glavu Čuvarice kripte te će tako napustiti šišku i izaći u vanjski svijet.
Nastavlja se na sljedećoj stranici.