pranje suđa, meditacija, Thich Nhat Hanh, svjesna prisutnost, puna svjesnost, aktivna meditacija, Tič Nat Han, Psihologis
© plumvillage.org

Pranje suđa nam često može predstavljati neželjenu obavezu, opterećenje, gubitak vremena – čak i kada imamo mašinu za obavljanje tog posla. Međutim, to isto pranje suđa može biti i relaksirajuća, meditativna aktivnost, koja nas povezuje sa sadašnjošću, a tako i s nama samima.




Thich Nhat Hanh: pranje suđa i mindfulness

Thích Nhất Hạnh (Tič Nat Han), jedan od najpoznatijih zen učitelja modernog doba, pranje suđa je naveo kao jednu od svakodnevnih aktivnosti koja predstavlja odličnu priliku za prakticiranje mindfulnessa (svjesne prisutnosti/pune svjesnosti).

Ovaj budistički monah, autor i mirovni aktivist, prisutnost u sadašnjem trenutku kroz pranje suđa je obradio i u jednom dijelu svoje knjige “Svijet je moj dom” (At Home in the World: Stories and Essential Teachings from a Monk’s Life; Parallax Press, 2016. god.).

Prisutnost u vlastitom životu

Naravno, samo pranje suđa je samo jedan od primjera. Ono što je zaista bitno je naša prisutnost u sadašnjem trenutku, bilo da se bavimo kućanskim obavezama, odmaramo, šetamo u prirodi, družimo se s ljudima ili smo na poslu.

Ako nismo svjesno prisutni u sadašnjosti, sada-i-ovdje, život prolazi mimo nas, a mi ostajemo zarobljeni u vlastitom umu. Izgubljeni smo ili u prošlosti ili u budućnosti. Zato, usmjeravanje pažnje na ono što se događa u nama i oko nas sada, u ovom momentu, bez suvišnih misli i nepotrebnih analiza, ima veoma ljekovit, oslobađajući učinak.

Kako bismo bili prisutniji u vlastitom životu, to jest, da bismo zaista živjeli svoj život, ne trebaju nam ni posebne okolnosti niti neke specijalne tehnike. Dovoljno je samo da postojimo i obratimo pažnju na svakodnevne, “obične” događaje i aktivnosti. Pranje suđa je jedna od njih.

Pranje suđa nekad i sad

Dok je još bio novak u budističkom samostanu Từ Hiếu, Thich Nhat Hanh je shvatio kako pranje suđa može biti prilično neugodan zadatak. Naime, u to vrijeme je njega i još jednog kolegu zapalo da obavljaju poslove kuhanja i pranja suđa za više od stotinu drugih redovnika.

Nije bilo sapuna, tekuće tople vode ni modernih pomagala (spužvice, mrežice, i slično). Imali su samo pepeo, ljuske od zrna riže te kokosovu koru. Zbog nedostatka tople vode, zimi je taj zadatak bio naročito izazovan.

Danas je pranje suđa neusporedivo lakše i ugodnije nego što je bilo tada. Sada većina domaćinstava ne samo da ima tekući sapun, toplu vodu i sve ostalo, nego postoje i mašine koje to rade umjesto nas. Ipak, može nam biti mrsko čak i složiti te izvaditi suđe iz mašine. Zašto?

Pranje suđa kao “problem”

Zašto nam je ponekad teško obavljati svakodnevne poslove, pa tako i pranje suđa? Ili, zašto nam je dosadno kada ništa ne radimo? Upravo zato, jer nismo prisutni u sadašnjem momentu.

Naime, umjesto da posmatramo ono što trenutno doživljavamo, bilo da nešto radimo ili da odmaramo, mi stalno bježimo u misli, na druga mjesta i u neko drugo vrijeme.

U tom smislu, Thich Nhat Hanh ističe kako je pranje suđa neugodno samo ako to ne radimo. Ali, kada stojimo za sudoperom zavrnutih rukava, kada na dlanovima osjetimo toplinu vode i na svaki pokret obratimo pažnju, tada to iskustvo može biti i veoma opuštajuće.




Male, obične stvari

Da bismo zaista živjeli svoj život, to ne mora nužno podrazumijevati velike odluke i neke ekstravagantne aktivnosti. Dovoljna je svjesna prisutnost u svakom sadašnjem trenutku, bilo da te trenutke doživljavamo kao ugodne, neugodne ili neutralne. Važno je samo da budemo prisutni i da svoju svijest vraćamo na sada-i-ovdje.

Naime, naš život je skup svakodnevnih doživljaja i događaja, bez obzira na to što neke od njih vidimo kao rutinske, male ili beznačajne. Svaki put, kada nismo svjesno prisutni u tim momentima, mi zapravo propuštamo sam život.

Paradoks: misli versus stvarni život

Stvarni život je uvijek u sadašnjosti, od jednog do drugog momenta, dok su naše misli i osjećaji uglavnom ili u prošlosti ili u budućnosti. Zato se može reći da ni misli ni osjećaji nisu realni, ne pripadaju stvarnosti.

I tu dolazi do svojevrsnog paradoksa: zbog nečega što nije stvarno, mi zapostavljamo ono što jest, što je sada i ovdje. Drugim riječima, stvarni život zanemarujemo jer prednost dajemo nečemu imaginarnom.

Tako nerijetko preturamo po prošlosti, strahujemo radi budućnosti, kujemo neostvarive planove, ljutimo se u zamišljenim scenarijima, gubimo se u bespućima interneta… Ukratko, stalno bježimo od stvarnosti, a tako je i propuštamo.

Pranje suđa je stvarno, ono je sada-i-ovdje. Ako to radimo nesvjesno, ako smo odsutni, izgubljeni u mislima, onda ćemo realni život (u ovom primjeru, pranje suđa), zbog onog imaginarnog (misli, osjećaji), ne samo zapostaviti, nego i doživljavati kao opterećenje, kao distrakciju. Zar to nije pomalo… blesavo?

Pranje suđa kao meditativna aktivnost

S druge strane, ako usmjerimo svoju pažnju na ono što trenutno radimo i prema toj aktivnosti otvorimo sva svoja čula, bit ćemo mnogo smireniji. Tada ćemo moći početi uživati i u naizgled najbanalnijim radnjama, kao što je to pranje suđa. Mogli bismo reći da se u tom slučaju radi o jednoj vrsti aktivne meditacije.

Thich Nhat Hanh navodi kako je pranje suđa istovremeno i sredstvo i svrha. To ne radimo samo da bismo imali čisto posuđe, nego ga peremo i zbog samoga pranja. Na taj način smo potpuno prisutni u svakom momentu i istinski smo povezani sa vlastitim životom.

Dakle, umjesto da pranje suđa doživljavamo kao opterećenje, obavezu koju trebamo što prije izvršiti, trebamo se opustiti i biti svjesni svake posude, pokreta, mirisa, zvuka, temperature, boje…

Ako žurimo s pranjem suđa kako bismo prešli na nešto drugo, sigurno nećemo biti u stanju uživati ni u toj sljedećoj aktivnosti. Jednostavno, takvo stanje uma, u kojem dominiraju odsutnost i nemir, nije sposobno upijati sadašnji trenutak, nije sposobno uživati.

Velika je šteta propuštati sadašnjost. Thich Nhat Hanh  naglašava kako je svaka minuta, svaka sekunda života, pravo čudo. Suđe je čudo i činjenica da ga peremo je čudo. Svaka misao, svaka radnja “obasjana svjetlošću svjesnosti, postaje sveta”.

Thich Nhat Hanh dodaje i ovo: “Moram priznati da ja malo sporije perem suđe, ali u potpunosti proživljavam svaki momenat i sretan sam.”

Nastavlja se na sljedećoj stranici.

Komentari

Unesite komentar
Unesite ime