Thich Nhat Hanh
U vrijeme pisanja ovih redaka, a to je početak 2021. godine, Thich Nhat Hanh je još uvijek živ. Ima 94 godine. Iz aktivne službe se povukao nakon teškog moždanog udara, 2014. godine, kada je izgubio sposobnost govora. Svoje posljednje dane provodi tamo odakle je i krenuo: unutar zidina pagode, drevnog budističkog hrama, u sklopu njegovog matičnog manastira Tu Hieu u Vijetnamu.
Angažirani budizam
Thích Nhất Hạnh je inače rođen je kao Nguyễn Xuân Bảo 1926. godine u gradu Huế, centralni Vijetnam. Sa 16 godina odlazi u spomenuti samostan, a sa 25 godina postaje monahom. Već kao mladić je bio napredan i angažiran.
Zalagao se za obnovu vijetnamskog budizma. Kasnije će skovati termin “angažirani budizam”, što podrazumijeva primjenu budističkih načela na patnju i nepravdu u vanjskom svijetu. U tu svrhu je osnovao izdavačku kuću Lá Bối Press, Budistički Univerzitet Vạn Hanh u Saigonu kao i SYSS (School of Youth for Social Service).
Na primjer, SYSS je bila organizacija od oko 10 000 mladih volontera, budističkih mirotvoraca, koji su obilazili ruralna područja Vijetnama. Tamo su osnivali škole, klinike, djecu učili čitati i pisati, pomagali u obnavljanju sela (srušenih i osiromašenih za vrijeme rata s Francuzima), i tako dalje.
Pacifizam i egzil
Thich Nhat Hanh se jedan period školovao, a onda i predavao na prestižnim fakultetima u SAD-u (Princeton i Columbia). Za vrijeme Vijetnamskog rata, on se aktivno zalaže za prekid sukoba i pomirenje Južnog i Sjevernog Vijetnama. Na osnovu tih njegovih pacifističkih napora, Martin Luther King Jr. će ga 1967. godine predložiti za Nobelovu nagradu za mir (koja mu neće biti dodijeljena).
Međutim, iz istih razloga će ga vijetnamske vlasti proglasiti nepoželjnom osobom. U to vrijeme, zagovaranje mira nije bilo dobrodošlo ni u Sjevernom ni u Južnom Vijetnamu. Nadzirat će ga i američka CIA.
Kako god, Thich Nhat Hanh u egzilu provodi idućih 40 godina. Povratak u Vijetnam mu je odobren tek 2005. godine, a ni to nije prošlo bez kontroverzi.
Osim svog maternjeg, vijetnamskog jezika, Thich Nhat Hanh izvrsno poznaje francuski, klasični kineski, sanskrit, pali i engleski jezik. Objavio je preko stotinu knjiga. Bavio se i kaligrafijom, ekologijom, osnivao razne mirovne i duhovne pokrete te utemeljio više budističkih centara po svijetu. U Europi se ističu Europski institut za primijenjeni budizam (Njemačka, u blizini Kölna, mjesto Waldbröl), a posebno Plum Village, na jugozapadu Francuske, koji će mu dugo vremena biti i svojevrsna baza.
“Otac mindfulnessa”
Thich Nhat Hanh, poznat i kao Thay (“Učitelj”), kroz cijeli je svoj rad isticao dubinsku povezanost svih živih bića. Za njega, dobrobit i sreća nisu individualna stvar – ne možemo biti istinski sretni ako gledamo samo sebe. Zato trebamo kultivirati i širiti mir, suosjećanje i ljubav.
Zalažući se za zajedništvo naroda i religija, kao i brisanje granica između svjetovnog i duhovnog, Thich Nhat Hanh je pojednostavio i modernizirao meditaciju te druge budističke prakse i principe.
Najzaslužniji je za popularizaciju svjesne prisutnosti na Zapadu, zbog čega ga nazivaju i “ocem mindfulnessa”. Mindfulness se danas često koristi u službenoj medicini, npr. kod srčanih oboljenja, teških bolova, insomnije, probavnih problema, ovisnosti, depresije, anksioznih i drugih poremećaja, itd.
Mindfulness sve više upotrebljavaju i razne kompanije, škole, vojska te druge organizacije. Razlog? Ta jednostavna i moćna tehnika dokazano smanjuje stres, poboljšava mentalnu fleksibilnost, koncentraciju, san, memoriju…
Svjesna prisutnost kao svrha
Međutim, Thich Nhat Hanh svjesnu prisutnost vidi ne samo kao alat, nego i kao put, svrhu. Po njemu, sve što radimo, trebamo raditi potpuno svjesno.
Logika iza toga je jednostavna: kroz usmjeravanje naše svijesti na “obične”, svakodnevne aktivnosti (npr. disanje, pranje suđa, pranje zubi, šetanje, razgovor, jelo, itd.), mi možemo transformirati i poboljšati svoj život. Tako se povezujemo i s drugima, kroz ljubav i suosjećanje prema svemu u nama i oko nas.