Šta mi možemo naučiti od Hadza?
Logično, ako živimo u urbanoj sredini, pa čak i na selu u iole modernim zemljama, ne možemo u potpunosti kopirati životni stil Hadza, sve i kada bismo htjeli. Recimo, ako bismo odjednom počeli lukom i strijelom loviti ptice po parku, to bi bio najbrži put da završimo ili s kaznenom prijavom ili kod psihijatra.
Ali, s obzirom na njihovo veoma dobro psihičko i fizičko zdravlje te na činjenicu da su veoma sretni kao pojedinci, bilo bi korisno pokušati bar približno oponašati neke od navika Hadza, naravno, prilagodivši ih vlastitim okolnostima i potrebama.
Jesti organsko, svježe i – pomalo
Kada god je to moguće, trebali bismo otići u prirodu i brati šumske plodove koji su prisutni u određenoj sezoni. Pritom bismo trebali biti sigurni da je priroda čista i da smo sigurni o kojoj se vrsti neke biljke ili gljive radi (posebno kada su u pitanju npr. medvjeđi luk i pečurke), kako bismo izbjegli trovanje.
Također, mogli bismo sami uzgajati bar neke začine, možda i povrće, čak i u stanu. Pored toga bi bilo dobro pronaći neke lokalne poljoprivrednike i stočare za koje smo sigurni da se bave samo organskom proizvodnjom.
Po uzoru na Hadze, možemo smanjiti unos soli, a šećere i dodatne masti izbjegavati. Umjetnih konzervansa i drugih dodataka bismo se isto trebali u potpunosti kloniti.
Kako god, ključ je u umjerenim obrocima i u izbjegavanju prejedanja.
Više bobica
Ako želimo jesti kao Hadze, onda trebamo povećati konzumaciju bobičastog voća. Oni ga jedu kada god za to imaju priliku, a par mjeseci u godini žive isključivo na bobicama. Tako unose mnogo vlakana, antioksidansa, polifenola i drugih korisnih tvari, koje doprinose raznovrsnijem crijevnom mikrobiomu i imunitetu općenito.
Više (divljih) gomolja
Gomolj nije ništa drugo, nego podzemni dio kod nekih biljaka, u kojima one skladište energiju u vidu škroba i drugih tvari. Recimo, krompir je možda najpoznatiji gomolj kod nas i u velikom dijelu svijeta. Iako se uglavnom koriste samo kao začini, đumbir i kurkuma su također cijenjeni jestivi gomolji.
Međutim, krompir ima visok glikemijski indeks, odnosno sadrži mnogo neto ugljikohidrata i naglo podiže razinu šećera u krvi, što onda kasnije rezultira većom glađu. Zato se zdravijom alternativom smatra npr. batat ili slatki krompir, pošto ima niži glikemijski indeks. To je posebno bitno za osobe koje se ne mogu ograničiti i jedu previše.
Hadza pleme, kao što je već spomenuto, konzumira isključivo divlje gomolje. Oni sadrže mnogo više vlakana (prebiotika) od uzgojenih vrsta, sporije se razgrađuju i ne izazivaju naglo podizanje šećera u krvi. Moglo bi se reći da nas takva hrana neće toliko zasititi kao krompir, riža ili makaroni, ali nakon njih nećemo ni osjećati veliku glad, kao što je to slučaj kod konzumiranja navedenih namirnica.
Naravno, većina nas nikada neće ni probati gomolje koje jedu Hadze (inače, oni ne jedu žitarice ni proizvode od bilo kakvog brašna), ali možemo svjesno birati izvore škroba s nižim glikemijskim indeksom. Što je namirnica manje obrađena, uglavnom je zdravija. Zato se i preporučuju npr. integralne žitarice, umjesto rafiniranih.
Također, možda bi bila zanimljiva ideja povremeno u prirodi skupiti verzije jestivih gomolja biljaka koje rastu u našim područjima. Na primjer, tu su čičak, maslačak, čičoka, divlja mrkva… Neki od njih se mogu jesti i svježi. Hranjivi su i sadrže mnogo korisnih tvari, prvenstveno prebiotika (vlakana, tj. hrane za korisne bakterije u crijevima).
Uvrstiti organe u mesni meni
Osobe koje jedu meso, a po uzoru na Hadze, trebale bi razmisliti o uvrštavanju organa u svoju prehranu. Iako se obično konzumiraju mišići, organi poput jetre ili mozga su mnogo bogatiji vitaminima i mineralima.
Međutim, bilo bi dobro da u tom slučaju znamo da su životinje uzgojene što je prirodnije moguće.
Jesti sezonsku hranu
Hadza pleme nema mnogo izbora u izboru namirnica koje jedu. Njima je dostupno samo ono što im priroda nudi u datom trenutku. Već smo rekli, rado jedu i meso i med, ali kada nisu u mogućnosti loviti, hranit će se isključivo bobicama.
I dok ljudi u razvijenijim područjima imaju pristup hrani iz raznih dijelova svijeta tokom čitave godine, kvaliteta tih namirnica nikada ne može biti na istom nivou kao ono što Hadze jedu – divlje, sezonski i vrlo svježe.
Dakle, svoju prehranu bismo trebali fokusirati na sezonske namirnice, koje nisu morale biti ubrane mjesecima prije, nisu tretirane umjetnim spojevima i nisu trebale proputovati nekoliko zemalja da bi stigle na naš stol.
Biti fizički aktivniji
Mnogi ljudi danas žive sjedilačkim načinom života, a on se dovodi u vezu s raznim bolestima: od problema s venama i srcem, preko dijabetesa i pretilosti (sve više i kod djece), do nesanice, anksioznosti i depresije.
Pripadnici Hadza plemena su stalno u pokretu: djeca se igraju, žene i skupljaju plodove i pripremaju ih, muškarci love, izrađuju alat…
Ako već nemamo naviku da budemo fizički aktivni, trebamo je razviti. Zdravlje nam ovisi o tome. Bilo da su u pitanju duže šetnje, joga ili neki sport, trebali bismo svakodnevno odvojiti određeno vrijeme za neku aktivnost ili više njih. Čišćenje kuće, rad u vrtu ili boravak u šumi su također vrlo korisni oblici kretanja.
Osim spavanja, meditacije ili neke druge vrste opuštanja, trebali bismo uvijek pomalo “razrađivati” tijelo. Na primjer, ako na poslu provodimo više sati u sjedećem položaju, bilo bi korisno da povremeno pravimo pauze tako što ćemo malo prohodati, stiskati lopticu šakama, podizati stopala da bismo aktivirali mišiće na nogama…
Naše tijelo je prilagođeno kretanju, a ne mirovanju. Sjedilački način života jednostavno nije prirodan, pa zato i ima negativne posljedice za zdravlje.
Manje toksičnih kemikalija
Hadza pleme živi sličnim načinom života kao i prvi ljudi na Zemlji koji su boravili, smatra se, upravo na tim prostorima. U usporedbi s modernim društvima, Hadze su mnogo izloženiji bakterijama, ali imaju i snažniji imunitet, jednim dijelom upravo zbog toga.
To ne znači da bismo trebali prestati koristiti sapun, šampon, deterdžent za veš i suđe, itd. Ali, svakako ne valja pretjerivati s tim dezinfekcijskim sredstvima. Posebno bi bilo korisno smanjiti izloženost toksičnim kemikalijama, koje pojedini proizvodi za higijenu i čišćenje kuće često sadrže.
Zato je dobro birati sredstva na bazi prirodnih sastojaka i, gdje god je to moguće, koristiti upravo takve sastojke. Recimo, mnogo toga se u kući može očistiti pomoću sirćeta, sode bikarbone, limunovog soka, i tako dalje, umjesto da koristimo proizvode koji su toliko agresivni, da nam ne smiju ni doći u kontakt s kožom.
Manje stresa
O stresu se često govori kao o glavnom uzroku mnogih bolesti modernog čovjeka. Dok je kratkotrajni i povremeni stres koristan, duži periodi pretjeranog stresa su vrlo opasni za zdravlje.
U biti, na neki način mi sami biramo biti pod tim nezdravim stresom. Mučimo se zbog situacija nad kojima nemamo kontrolu ili oko totalno nebitnih stvari. Zar je važno šta neko misli o nama? Je li neka situacija zaista tako loša kao što to mislimo? Na kraju krajeva, vrijedi li zbog bilo čega ugrožavati vlastito zdravlje?
Nepotreban stres je upravo to – ugrožavanje zdravlja.
Prema tome, ugledajmo se na Hadze i iskoristimo svoje trenutne okolnosti, tj. promijenimo ono trebamo i možemo promijeniti, a ono nad čime nemamo kontrolu, jednostavno prihvatimo kao normalno i ne zamarajmo se time. Jednostavno se ne isplati, nije vrijedno našeg zdravlja.
Umjesto toga, okrenimo se stvarima nad kojima imamo utjecaj, koje su sada i ovdje. Naučimo uživati u sadašnjem trenutku i biti zadovoljni malim, svakodnevnim stvarima. Mnoge od njih neopravdano uzimamo zdravo za gotovo, kao što je gutljaj vode, toplina sunca na našoj koži, zvuk vjetra kroz lišće u krošnji…
Kako bismo se što bolje nosili sa stresom, veoma je korisno naučiti i početi redovno primjenjivati različite tehnike relaksacije, poput pisanja dnevnika, bavljenja sportom, meditiranja, češćeg boravka u prirodi, razgovora s psihoterapeutom, itd.
Njegovati odnose s drugim ljudima
Za Hadza pleme, zajednica je sve. Oni ovise jedni o drugima i veoma drže do međuljudskih odnosa.
Izlolacija nije prirodno stanje. Kao i u slučaju fizičke neaktivnosti, kada nešto nije prirodno, vrlo je moguće da će ono imati negativan utjecaj na zdravlje. Tako je i sa društvenom izolacijom.
To ne znači da svi trebamo odjednom postati ekstroverti i okružiti se ljudima.
Ali, izuzetno je vrijedno u životu imati osobu ili osobe s kojima ćemo moći dijeliti iskustva, informacije i mišljenja. Ne samo da život na taj način postaje lakši u praktičnom smislu, nego su odnosi s drugima vrlo bitni i za mentalno zdravlje.
Prehrana plemena Hadza: zaključak
Pripadnici Hadza plemena nemaju mobilne telefone ni druge uređaje. Nemaju knjige, bicikla ni automobile. Nemaju krov nad glavom. Ne mjere protok vremena. Ne posjeduju novac ni bilo kakva materijalna bogatstva. Po standardima današnjeg vremena, Hadza pleme živi daleko ispod granice siromaštva.
Nemaju ni pristup zdravstvenim uslugama. Ali, čini se da njima doktori uglavnom i ne trebaju – oni se često navode kao primjer izuzetno zdravih i sretnih ljudi.
Njihova prehrana sigurno igra važnu ulogu u tome. Oni jedu raznovrsnu, sezonsku, netretiranu i vrlo svježu hranu. Nemaju kontakta s toksičnim kemikalijama. Ne prejedaju se i vrlo su fizički aktivni, uvijek u direktnom kontaktu s prirodom i na svježem zraku.
Osim toga, Hadza pleme ne poznaje stres u smislu u kojem ga poznaju ljudi u mnogim drugim dijelovima svijeta. Nije da oni nemaju razloga za brigu: životni prostor dijele sa crnim mambama, komarcima koji prenose malariju, lavovima i hijenama…
Veliki im problem stvara i to što im stočari i poljoprivrednici oduzimaju sve više zemlje, pa im tako smanjuju i izbor životinja koje mogu loviti.
Međutim, Hadze ne očajavaju zbog toga. Moglo bi se reći da je tajna njihovog zdravlja i sreće upravo u tome što žive potpuno u skladu s prirodom. Dakle, ne samo da se prirodno hrane i da su fizički aktivni, nego i žive dan po dan, u sadašnjem momentu, ne zamarajući se problemima nad kojima nemaju kontrolu. Veoma su posvećeni jedni drugima i međuljudski odnosi su im najvažniji.
Kada se sve navedeno uzme u obzir, da se zaključiti da Hadze ne da nisu siromašni, nego su izuzetno bogati ljudi. Moglo bi se reći da nemaju ništa, a imaju sve. Od njih zato puno toga možemo naučiti.