Bolje rečeno, jesu li “socijalna distanca” i “socijalna izolacija” – pogrešni izrazi?
Zadnjih dana, u medijima uglavnom slušamo samo o koroni, što je i razumljivo. Vrlo često se, među ostalim savjetima o zaštiti od koronavirusa, spominju upravo socijalna distanca i socijalna izolacija.
Međutim, ako nam se, kao jedna od glavnih mjera zaštite, ističe da ne izlazimo iz kuće ili, ukoliko moramo izaći, da držimo rastojanje od drugih ljudi, kako to može biti socijalna izolacija ili u ovom drugom slučaju, socijalna distanca? Šta je tu “socijalno”?
Znači li to da, ako se želimo zaštititi od korone, moramo ukinuti svaki društveni kontakt? Naravno da ne znači. Naprotiv, socijalna distanca i socijalna izolacija su vrlo štetna, nezdrava stanja. Upravo zato su ovi izrazi problematični kada se upotrebljavaju u kontekstu zaraze koja trenutno hara svijetom.
Socijalna distanca: opasna za društvo
Socijalna distanca je termin koji se uglavnom koristi u sociologiji i psihologiji, a usko je vezan za predrasude. Socijalnom distancom se opisuje u kojoj mjeri je jedan pojedinac ili grupa spremna da prihvati drugog pojedinca ili grupu.
Znamo da su mnoga svjetska djela nastala upravo na toj tematici: par se zaljubi, ali… Ona bogata, on siromašan; on plemić, ona sluškinja; ona bjelkinja, on rob, itd. I onda se roditelji i rodbina protive, padaju teške riječi i djela, radnja se komplicira, a sve završava ili sretnim završetkom tipa “ljubav sve pobjeđuje” ili nekim nesretnim kompromisom, uglavnom tragičnim za glavne aktere priče.
Dakle, socijalna distanca, iako stručni termin, ima više veze i s umjetnošću, nego s koronom.
Socijalna izolacija: opasna po zdravlje
Da li i u kojoj mjeri predrasude prema drugim ljudima i grupacijama utječu na naše zdravlje, to je teško ispitati. Možemo pretpostaviti da nisu baš najzdravije. Međutim, za razliku od socijalne distance, socijalna izolacija je dokazano veoma štetna za zdravlje.
Ljudi su društvena bića. Ali, nismo svi društveni na isti način. Neki vole izlaziti i upoznavati nove ljude, dok drugi preferiraju mirniji način života i komunikaciju s manje osoba. Kako god, socijalna izolacija bi podrazumijevala ukidanje tih društvenih odnosa – i kod prvih i kod drugih. A to bi bilo vrlo nezdravo za sve.
Socijalna izolacija, a posebno osjećaj usamljenosti, izaziva veliki stres. Takvo stanje predstavlja plodno tlo za razvoj anksioznih i depresivnih poremećaja. Navodno, socijalna izoliranost na dnevnom planu predstavlja jednak ili veći rizik za zdravlje nego 15 popušenih cigareta. Štetnija je i od gojaznosti.
Zanimljivo je da su ispitanici (studenti) u jednom istraživanju, koji su prethodno prijavili veće razine usamljenosti, slabije reagirali na vakcinu protiv gripe. Drugim riječima, usamljeni ljudi imaju slabiji imunitet.
I da se – usred pandemije – socijalno izoliramo?
Fizička, a ne socijalna distanca
Poručuju li nam onda, putem medija, svjetski medicinski autoriteti, država i lokalne vlasti, da se protiv korone trebamo boriti tako što ćemo ukinuti sve društvene odnose (socijalna izolacija) i izbjegavati bilo kakvo povezivanje sa ljudima druge rase, vjere, nacije, socijalnog staleža, itd. (socijalna distanca)? Naravno da nisu. To bi bilo komično. Međutim, tako bi to izgledalo kada bismo doslovno shvatili izraze “socijalna distanca” i “socijalna izolacija”.
Znamo da se koronavirus širi kapljičnim putem. Ako stojimo blizu zaražene osobe i, recimo, ta osoba se zakašlje prema nama, tada možemo udahnuti sitne kapljice iz nosa i usta zaražene osobe, a koje u sebi sadrže koronavirus. Zbog toga je porebno držati razmak od najmanje jednog metra, a preporučuje se i više. Dakle, tu nije riječ o socijalnoj, već o fizičkoj distanci.
Slično vrijedi i za izolaciju: dok zaraza ne prođe, preporučuje se samoizolacija, odnosno ostanak kod kuće i izbjegavanje izlaženja. Na taj način se smanjuje kontakt među ljudima i značajno se reducira rizik od širenja zaraze. Ali, to nikako ne znači da zaista budemo socijalno izolirani. Čak i ako živimo sami, postoje telefoni i internet. Ovo je dobra prilika čak i da pojačamo svoj socijalni život – možda obnovimo neka zaboravljena prijateljstva i obradujemo dragu osobu s kojom se odavno nismo čuli.
U ovom razdoblju je veoma bitno brinuti za starije osobe, koje su objektivno najugroženije, ali sigurno i najusamljenije.
Sada je jezička preciznost važnija nego inače
Može se činiti kako jezička razlika između fizičke i socijalne distance i nije važna u vrijeme zaraze, bitno je samo da se razumijemo. Moguće da je tako. Međutim, i sama Svjetska zdravstvena organizacija je uvidjela kako je “socijalna distanca” ipak pogrešan termin, koji su i sami upotrebljavali, pa su se u zadnje vrijeme korigirali i koriste onaj pravilniji: “fizička distanca”.
Na primjer, zamislimo samo da nam se bliska osoba razboli od korone. Naravno da bismo u tom slučaju morali poduzeti sve potrebne mjere zaštite. Ta osoba bi morala biti u fizičkoj izolaciji (ako ne i hospitalizirana), a moguće da bismo i sami morali biti izolirani, ukoliko smo s tom osobom prethodno bili u fizičkom kontaktu. Međutim, znači li to da bismo se socijalno distancirali od te osobe? Ne bismo više pričali s njom, ne bismo je zvali na telefon? Jer, to bi bila socijalna distanca.
Fizički kontakt ne, socijalni kontakt obavezno
I upravo je zbog toga veoma bitno istaknuti tu razliku: fizičkim distanciranjem, povećava se rizik i od socijalnog distanciranja. Fizičkim izoliranjem, izvjesnija je i socijalna izolacija. U normalnim vremenima, bilo bi svejedno govorimo li o socijalnoj ili fizičkoj distanci, a isto vrijedi i za izolaciju, Međutim, u vrijeme pandemije, kada broj oboljelih rapidno raste, te jezičke razlike ne samo da su bitne, već su od suštinskog značaja.
Naime, u ovom periodu se mora isticati važnost ljudske potrebe za druženjem te osjećajima bliskosti i pripadanja. Tu potrebu treba njegovati i inače, a posebno sada. Naravno, svi trebamo biti odgovorni i pridržavati se propisanih mjera i preporuka, a kako bismo smanjii rizik od zaraze. Ali to, pored ostalog, ima veze samo sa fizičkom distancom i, u mjeri u kojoj je to moguće, sa fizičkom izolacijom.
Dakle, ne samo da socijalna distanca i socijalna izolacija nisu preporučljive, već su i opasne za zdravlje. Upravo suprotno, sada je važno čak i više pažnje posvetiti svom društvenom životu nego što to inače činimo.
