Sreća je, moglo bi se reći, krajnji cilj svakog pojedinca. Ipak, direktno traganje za srećom je kontraproduktivno i lako vodi u njenu suprotnost. Postoji mnogo korisnija alternativa.
Sreća važnija i od zdravlja?
Često možemo čuti, a možda i sami izgovoriti rečenicu poput: “Zdravlje je najvažnije.”
Nema sumnje, s tom izjavom bi se složila većina ljudi na svijetu.
Ipak, sreća nam je važnija čak i od zdravlja.
Kako bismo se uvjerili u istinitost te tvrdnje, napravimo mali misaoni eksperiment.
Da morate izabrati, biste li prije bili osoba koja naočigled ima sve (zdravlje, socijalni život, novac) – ali je duboko nesretna?
Ili biste radije bili osoba koja ima određenih zdravstvenih, financijskih i drugih problema, ali je istinski sretna i zadovoljna?
Ako smo dugoročno nesretni, može li se onda i govoriti o tome da smo zdravi? Ako nismo sretni, koja je korist od bogatstva ili od bilo čega drugog?
U tom smislu, mi priželjkujemo i zdravlje i bogatstvo i odnose i sve ostalo – da bismo bili sretni.
Bili toga svjesni ili ne, u stalnoj smo potrazi za srećom. Upravo to može biti problematično.
Ali, prije svega, šta je sreća?
Šta je, ustvari, sreća?
S obzirom na važnost koju ima u životu svakog čovjeka, nije slučajno da je sreća oduvijek jedna od centralnih tema u književnosti, filozofiji, religiji, a kasnije i u psihologiji, ekonomiji, neuroznanosti…
Iako se razlozi za sreću mogu razlikovati među pojedincima i kulturama, većina ljudi širom svijeta ima sličan doživljaj sreće i u stanju su je prepoznati kod drugih osoba.
Ipak, sreću nije lako precizno i jednoznačno definirati.
U psihologiji, ona se određuje kao emocionalno blagostanje koje osoba doživljava. To blagostanje osoba može osjećati kada joj se dogode neke dobre stvari u određenom momentu ili, u nešto širem smislu, kada pozitivno doživljava vlastiti život i postignuća.
Istraživači smatraju da je ta druga, šira definicija kompletnija i ispravnija. U nastavku ćemo objasniti zašto.
Sreća, bazična pozitivna emocija
Sreća se u psihologiji smatra jednom od najosnovnijih emocija, često i najelementarnijom pozitivnom emocijom.
Nju nije moguće rastaviti na neke jednostavnije emocije, dok je sama sastavni dio onih složenijih.
Ali, ako je sreća bazična pozitivna emocija, zašto onda stručnjaci smatraju da je treba proučavati kao nešto mnogo složenije, a ne (samo) kao emocionalno blagostanje u datom trenutku?
Pokušajmo na to odgovoriti navodeći primjer.
Sreća: više od sume svojih dijelova
Recimo da jedna osoba radi u nekom ministarstvu i često ima priliku družiti se sa stranim gostima, ići na skupe večere, putovati…
Druga osoba iz našeg primjera radi kao medicinski tehničar na hitnoj pomoći.
Ako sreću odredimo isključivo kao emocionalno blagostanje u određenom momentu, onda ćemo zaključiti da će prva osoba, po toj definiciji, biti sretnija. Međutim, činjenica je da to ne mora biti slučaj.
Dok se prosječan dan te prve osobe može sastojati od mnogo “sretnih trenutaka” (niska razina stresa na poslu, druženje sa zanimljivim ljudima, ukusne večere, kvalitetna vina, itd.), ona ipak može biti duboko nesretna.
S druge strane, dan osobe koja radi na hitnoj je često ispunjen velikom dozom stresa, neugodnim situacijama i negativnim emocijama. Ali, ta osoba svejedno može biti sretna.
Recimo, njena sreća se može bazirati na osjećaju korisnosti zbog pomaganja drugim ljudima. To, u mnogim slučajevima, može prevladati u odnosu na svakodnevno proživljavanje brojnih negativnih emocija.
Uzmimo još ekstremniji primjer: osoba koja je ovisna o drogama, alkoholu, hrani, itd. – možda na dnevnoj bazi doživi mnoge sretne trenutke (npr. u momentima konzumacije), ali je istovremeno duboko nesretna.
Dakle, sreća je nešto mnogo kompleksnije od zadovoljstva i užitka u datom trenutku. Ona je više od zbroja svojih dijelova.
Traganje za srećom vodi u nesreću?
Tal Ben-Shahar, autor i psiholog s Harvard Univerziteta, za sebe govori da je “i učenik i učitelj” kada je u pitanju sreća. U intervjuu za Big Think govori o traganju za srećom kroz teškoće.
Pored ostalog, on kaže da kod mnogih ljudi postoji jedno potpuno pogrešno razumijevanje da sreća, odnosno sretan život, znači da smo stalno sretni.
To ne samo da je nemoguće, nego je, kao i svako drugo nerealno očekivanje, vrlo plodno tlo za patnju.
Po njemu, samo traganje za srećom je problematično. Umjesto toga, predlaže da postanemo – antifragilni.
Antifragilnost kao otpornost 2.0
Antifragilnost je pojam koji je uveo Nassim Nicholas Taleb, libanonsko-američki matematičar i autor.
Sama riječ dolazi od starogrčkog ἀντι- (anti -, “protiv”) i latinskog fragilis (što znači krhak, lomljiv, ranjiv). Dakle, antifragilno bi bilo ono što je čvrsto, snažno, otporno.
Međutim, Ben-Shahar pojašnjava kako je Talebova antifragilnost nešto više od “obične” otpornosti – ona je otpornost 2.0, odnosno novija, poboljšana verzija otpornosti.
Otpornost 1.0
Otpornost 1.0 ili “starija verzija” otpornosti bi bila ovo: stavimo pritisak na neki sistem, a nakon što se taj pritisak ukloni, sistem se vrati u prvotno stanje.
Na primjer, i mi, kao sistem, možemo biti određeno vrijeme pod nekim stresom (pritiskom), ali kada taj problem prođe, mi dolazimo sebi i zaboravljamo da se to ikada i dogodilo.
Nije nas to slomilo, vratili smo se u stanje u kakvom smo bili prije tog problema. To bi bila otpornost 1.0.
Otpornost 2.0 (antifragilnost)
Antifragilnost je nešto drugo. Ona ideju otpornosti vodi korak dalje: stavimo pritisak na sistem, ali se sistem onda ne vraća u originalni oblik, nego raste, postaje jači, otporniji.
Ben-Shahar navodi da antifragilne sisteme možemo vidjeti svugdje oko nas i u nama.
Za primjer uzima naše mišiće. Ako odemo u teretanu i dižemo tegove, mi tada stavljamo pritisak (stres) na mišiće, opterećujemo ih.
Mišićna vlakna uslijed vježbanja pucaju, ali onda mišići rastu, postaju jači.
Ben-Shahar kaže da mi, kao cjelina, JESMO antifragilni sistem.
Sreća, antifragilnost i psiha
Na nivou psihe, antifragilnost je zapravo – PTR (posttraumatski rast, orig. PTG: post-traumatic growth).
Dok PTSP, posttraumatski stresni sindrom, ukazuje na povredu, neku vrstu lomljenja i propadanja nakon traume (pritiska/stresa), PTR se tiče rasta i jačanja. Zato Ben-Shahar kaže kako PTR nije ništa drugo nego antifragilnost.
Za njega, uloga istraživanja sreće je da nas nauči koji su to faktori koje možemo uključiti, a kako bismo povećali šansu da budemo antifragilni, odnosno, da nakon teškoća ne propadamo, nego da rastemo.
Traganje za srećom je paradoksalno
Čini se da postoji paradoks kada je u pitanju traganje za srećom.
S jedne strane, znamo da je sreća nešto što je dobro (bilo sama po sebi, ili kao sredstvo za postizanje drugih ciljeva).
Istovremeno, istraživanja pokazuju da ljudi, za koje je postizanje sreće veoma važno, na kraju zapravo budu manje sretni. Ispostavilo se da su takvi pojedinci podložniji depresiji.
Dakle, paradoks se sastoji u tome da znamo kako je sreća nešto dobro i poželjno, ali vrednovanje sreće kao dobre i poželjne je ono što izaziva problem.
Drugim riječima, sama po sebi, sreća je pozitivna, ali težnja za srećom lako vodi u negativnost.
Kako riješiti taj paradoks?
Sreća kao duga
Ben-Shahar navodi kako je jedino pravo rješenje da, umjesto aktivnog i direktnog traženja sreće, za srećom trebamo početi tragati – indirektno. Zato je sreću usporedio sa sunčevom svjetlošću.
Naime, ako direktno gledamo u sunce, to nije ugodno i može nam oštetiti vid. Ali, ako sunčevu svjetlost rastavimo na njene jednostavnije dijelove, na ono od čega se ona sastoji, onda dobijemo dugine boje.
Duga, kao što znamo, nije ništa drugo već razložena sunčeva svjetlost. A u dugu slobodno možemo gledati i u njoj uživati bez ikakvih posljedica.
Kao što nas direktno gledanje u sunce zasljepljuje i može biti opasno, tako i direktno traganje za srećom uglavnom vodi u nesreću, nezadovoljstvo.
Koje su to, metaforički govoreći, dugine boje kada je sreća u pitanju?
Dugine boje sreće: SPIRE model
Te “dugine boje”, odnosno jednostavnije dijelove na koje bismo mogli rastaviti sreću, Beh-Shahar naziva SPIRE modelom.
SPIRE (spirala) označava:
- Spiritualno
- Fizičko (Physical)
- Intelektualno
- Relacijsko i
- Emocionalno blagostanje.
Po Ben-Shaharu, SPIRE model nam može služiti kao okvir za poticanje i razvijanje antifragilnosti. U nastavku ćemo ukratko opisati svaki od tih segmenata sreće.
Sreća i spiritualnost
Spiritualnost se ovdje odnosi na pronalazak neke svrhe u životu.
Ako se ujutro probudimo s osjećajem svrhe, mnogo ćemo lakše prebroditi nadolazeće prepreke i teškoće. To je jedan od elemenata od kojih se sastoji sreća i važan faktor antifragilnosti.
Fizičko blagostanje
Kada se radi o fizičkom blagostanju, većina nas će pomisliti na vježbanje.
To je istina: fizička aktivnost, uz zdravu prehranu, itekako može doprinijeti našoj antifragilnosti, a tako i ukupnoj sreći.
Međutim, valja pažnju obratiti i na stres, “tihog ubojicu”.
Mnogi su ljudi danas gotovo stalno pod stresom. Tu postoje neki konkretni razlozi (npr. problemi na poslu i slično), ali je stres često prisutan i bez nekog očiglednog razloga.
U svakom slučaju, nužno je naučiti kako neutralizirati bilo kakav suvišan stres. O tome nam ne ovisi samo sreća, nego i zdravlje. I najveći problem nije sam stres, već što sebi ne dopuštamo oporavak – dovoljno kvalitetnog sna, ali i odmora općenito.
U tome nam mogu pomoći meditacija, prakticiranje svjesne prisutnosti, kao i druge vježbe opuštanja.
Sreća i intelektualna znatiželja
Postoje istraživanja koja pokazuju da ljudi, koji su znatiželjni, koji istražuju i postavljaju pitanja, ne samo da su sretniji, već i duže žive.
I tu nije riječ o pukom postavljanju pitanja, nego o dubokoj involviranosti u neku materiju, što je opet stvar svrhovitosti i posvećenosti “višem cilju”.
Bilo da se radi o čitanju, kreativnom stvaralaštvu ili o prirodi, istinska povezanost s određenim interesom je jako važna za sreću.
Relacijsko blagostanje
Ovaj aspekt sreće se može nazvati i društvenim životom. Vrlo je bitan za razvijanje antifragilnosti.
Sreća se dobrim dijelom temelji na kvaliteti vremena koje provodimo s ljudima do kojih nam je stalo. Dakle, da bismo bili antifragilni u teškim razdobljima, važno je da imamo značajne odnose s drugim ljudima.
Kao što možemo pretpostaviti, ovdje se ne radi o tome da smo stalno među ljudima i da će veći broj poznanstava značiti i veću šansu za razvoj antifragilnosti. Naprotiv, naglasak je na dubini, odnosno na kvaliteti odnosa.
Sreća i emocije
Istinska sreća podrazumijeva da smo naučili prihvatiti neugodne emocije. One su neizbježan dio života svakog pojedinca.
Zar ovisnosti i drugi oblici štetnog ponašanja nisu, dobrim dijelom, pokušaj bijega od bolnih emocija? A znamo da to nikada nije uspješno. Dugoročno može stvoriti samo više patnje.
Čak postoje psihoterapijski pravci koji se uglavnom fokusiraju na prihvatanje negativnih emocija (npr. ACT).
Međutim, važno je istovremeno kultivirati i pozitivne emocije. Ben-Shahar ističe da je posebno korisno njegovati emociju zahvalnosti.
Još je Ciceron rekao da je zahvalnost majka svih vrlina. Kada cijenimo ono što je dobro u našem životu, to dobro se može samo povećavati.
Imamo nešto za pojesti. Imamo tekuću vodu, krov nad glavom. Mnogi ljudi nemaju te privilegije, koje često uzimamo zdravo za gotovo.
Možemo biti manje ili više zdravi, manje ili više pokretni, ali smo tu – sada i ovdje – živi smo. Ta činjenica je više nego dovoljna da osjećamo zahvalnost.
Zaključak: sreća je kontinuitet
Sve u svemu, sreća je nešto mnogo više od samog zadovoljstva. Ona je blagostanje našeg bića u cjelini (engl. wholebeing).
Prije svega, izuzetno je bitno pomiriti se s neugodnim, bolnim emocijama i prihvatiti ih kao važan dio sretnog života.
Traganje za srećom može samo izazvati dodatnu patnju. Umjesto želje da budemo sretni, mnogo je konstruktivnije njegovati antifragilnost. U tome nam može pomoći Ben-Shaharov SPIRE model.
Po SPIRE modelu, ako ulažemo u svoje spiritualno, fizičko, intelektualno, relacijsko i emocionalno blagostanje, onda stvaramo okvir za razvijanje antifragilnosti, a tu se krije istinska i dugoročna sreća.
Stvari se često ne odvijaju onako kako bismo htjeli, ali možemo naučiti da iz onoga, što nam se nađe na putu, izvučemo ono najbolje. Drugim riječima, mi smo po prirodi antifragilna bića i u stanju smo iz svake teškoće izaći kao jača i bolja verzija sebe.
Sreća, dakle, nije u pojedinačnom momentu. Ona se sastoji od više faktora i počiva na kontinuitetu. U pitanju je cjeloživotno putovanje.