Negdje na pola puta između Norveške i Sjevernog pola, nalazi se skupina otoka poznata kao Svalbard. Ponekad se naziva i Spitsbergen, pošto je upravo Spitsbergen najveći i jedini stalno naseljeni otok u tom arhipelagu.
Zaista neobično mjesto
Svalbard je interesantno mjesto, a što više o njemu istražujete, postaje sve zanimljivije. U prošlosti su se oko njega otimale mnoge sile, uključujući Nizozemsku, Englesku, Norvešku, Dansku, Njemačku, Francusku…
Razlozi? Lov, ribolov, lov na kitove, kasnije rudnici uglja, istraživanja, eventualna nalazišta nafte, a najviše strateški položaj.
Svalbard pripada Norveškoj, ali…
Od 1920. godine, Svalbard pripada Kraljevini Norveškoj, ali sa određenim ograničenjima i obavezama.
Na primjer:
- Norveška ne može koristiti Svalbard u svrhe ratovanja (npr. ne smije na njemu praviti vojne baze, iako je prisutna obalna straža);
- odgovorna je za očuvanje okoliša na tom području;
- ne smije se miješati u ekonomske aktivnosti na osnovu nacionalne pripadnosti (državljani i firme drugih zemalja – prvenstveno potpisnica sporazuma – imaju jednaka prava na lov, rudna bogatstva, komercijalne aktivnosti, itd.);
- nema istu poreznu politiku kao na kopnu, zbog čega su porezi mnogo manji na Svalbardu nego u samoj Norveškoj;
itd.
Dakle, Svalbard je demilitarizirana, ekonomski slobodna zona. Možda i najinteresantnije: da biste tamo živjeli, nije vam potrebna viza, boravišna niti radna dozvola.
Glavni grad: Longyearbyen
Longyearbyen je glavni grad i najveće naselje na Svalbardu. Po svom administrativnom uređenju, najviše i podsjeća na prosječan norveški grad.
Svalbard: zanimljivosti
Evo još nekih interesantnih činjenica vezanih za Svalbard:
1. Glavni grad: Longyearbyen
Longyearbyen je glavni grad i najveće naselje na Svalbardu. Po svom administrativnom uređenju, najviše i podsjeća na prosječan norveški grad.
2. Sami sjever
Longyearbyen je najsjeverniji grad na svijetu. Istina, na svijetu postoje naselja koja se nalaze i sjevernije od njega, ali ona nisu stalno nastanjena, već se koriste ili samo privremeno ili sezonski.
3. Nazvao ga po sebi
To najveće mjesto i administrativni centar Svalbarda je osnovao američki poduzetnik John Munroe Longyear 1906. godine, kada je osnovao prvi rudnik uglja i naselje oko njega. Mjesto je nazvao Longyear City. Skromno.
4. Preuzimaju ga Norvežani
Deset godina kasnije, 1916., rudarske aktivnosti od Longyeara i njegove Artic Coal Company preuzima norveška kompanija Store Norske (i danas aktivna), a grad biva preimenovan u – Longyearbyen.
5. Ipak zadržali ime osnivača
“Byen” na norveškom znači “grad”. Dakle, ponorvežili su ono “city”, ali su zadržali ime osnivača.
6. Kako se izgovara “Longyearbyen”?
Mještani ime grada izgovaraju otprilike kao “long-jeR-bi(e)n”.
7. Svalbard: malo stanovnika iz puno zemalja
U Longyearbyenu živi preko 2 000 ljudi, a dolaze iz 50 različitih zemalja. Na cijelom Svalbardu ima 2 667 stanovnika (po popisu iz 2016. godine).
8. Norvežani u većini
Većinu stanovništva na Svalbardu čine Norvežani (oko 70%), a ostalo su Rusi, Ukrajinci, Poljaci te državljani drugih zemalja. Stanovništvo u Longyearbyenu, pored većinskih Norvežana, čine uglavnom Tajlanđani, Šveđani, Danci, Rusi i Nijemci.
9. Odličan internet
Iako neobičan, Longyearbyen je pravi grad. Tamo ćete pronaći prodavnice, kafiće, restorane, kao i razne sportske, turističke te kulturne ponude i manifestacije. Imaju i jako dobar internet, bolji nego u mnogim europskim gradovima.
10. Javni saobraćaj
U Longyearbyenu postoji javni prijevoz (bus) te dvije taxi firme. Ljeti je moguće iznajmiti i bicikle.
11. Kako doći na Svalbard?
S obzirom na to da se radi o arhipelagu, ljudi iz drugih zemalja na Svalbard i sa Svalbarda uglavnom putuju zračnim putem. Tamo postoje tri aerodroma, a glavni (Svalbard Airport) je udaljen 3 kilometra od Longyearbyena.
12. Svalbard nije baš tako “prohodan”
Naselja na Svalbardu nisu međusobno povezana cestama. Kako bi putovali iz jednog u drugo mjesto, lokalno stanovništvo i turisti koriste brodove (kroz cijelu godinu), manje avione i helikoptere, a zimi najviše motorne sanjke.
13. Saonice popularne i neophodne
Na Svalbardu je registrirano više motornih saonica, nego ljudi.
14. Ljeti sunce ne zalazi, zimi ne izlazi.
Polarni dan ili ponoćno sunce u Longyearbyenu traje od 20.04. do 23.08., a polarna noć od 26.10. do 15.02. – zimska kombinacija punog mjeseca i snijega može pružati dodatno osvjetljenje.
15. Na Svalbardu je zabranjeno umrijeti?
Dobro, nije baš zabranjeno, ali… Na Svalbardu je hladno. Arktički hladno. Tlo je uglavnom trajno smrznuto, pa se organske tvari sporo razgrađuju, gotovo nikako. Iz tog razloga, starije i teško bolesne osobe, one koje se unaprijed ne odluče na kremiranje, prebacuju se na kopno, gdje čekaju svoje posljednje dane.
16. Zašto je “zabranjeno” umrijeti?
Dakle, tijela umrlih se sporo razgrađuju, tj. dugo ostaju očuvana. Lokalci su toga svjesni još od 1950. godine. I to nije problem estetike, moralnih ili vjerskih uvjerenja, nego – sigurnosti.
Naime, istraživači su 1998. godine iskopali tijela šestorice rudara i u njima našli još uvijek žive kulture smrtonosnog virusa. Inače, ti nesretni rudari su umrli 1918. godine (80 godina prije iskopavanja!), u strašnoj pandemiji influenze (u kombinaciji s bakterijskom pneumonijom), koja je u to vrijeme harala svijetom i odnijela više života nego Prvi svjetski rat – oko 5% tadašnje svjetske populacije.
17. Zabranjeno i rađati?
Nekoliko mjeseci prije poroda, trudnice se prebacuju na kopno (ako ne u Norvešku, onda u zemlju čije državljanstvo majka ima). Iako postoji bolnica u Longyearbyenu, jednostavno nije dovoljno dobro opremljena. Drugim riječima, vlasti na Svalbardu ne žele komplikacije.
18. Svalbard: nema prehlade, nema gripe.
Zbog spomenute hladnoće, virusi i bakterije tamo teško opstaju. Zato, kada se majka nakon porođaja vrati s bebom, oboje moraju neko vrijeme provesti u karanteni. Prvo, da se oni prilagode, ali još važnije, da ne bi donijeli neku zarazu s kopna. Vlasti na Svalbardu su vrlo oprezne i kada je koronavirus u pitanju.
19. Nigdje bez puške
Na Svalbardu ima više polarnih medvjeda, nego ljudi – njih preko 3 000. Ako idete van naseljenog mjesta, zakon nalaže da morate biti propisno naoružani. Bolje spriječiti, nego liječiti.
20. Posljednji zabilježeni napad na Svalbardu
Posljednji napad sa fatalnim posljedicama desio se 05.08.2011. godine, kada je polarni medvjed nasrnuo na grupu mladih istraživača iz Britanije, koji su kampirali nekih 40 kilometara od Longyearbyena. Poginuo je sedamnaestogodišnji Horatio Chapple, a još četvoro je bilo ozlijeđeno. Medvjeda je na kraju upucao vođa ekspedicije, koji je i sam bio žrtva napada.
21. Svalbard je vrlo sigurno mjesto
Svalbard godišnje posjeti preko 100 000 turista. Sve turističke aktivnosti su veoma pažljivo isplanirane od strane lokalnih vlasti. Ozbiljno paze na sigurnost ljudi, ali i na zaštitu okoliša. Incidenti poput spomenutog napada medvjeda su zaista rijetkost i uglavnom su posljedica ljudske nepažnje.
22. Svalbard, autentična divljina
Priroda na Svalbardu je gotovo netaknuta. Posljednja prava i velika europska divljina. Skoro vanzemaljski pejzaž – planine, fjordovi i ledenjaci, egzotične polarne životinje (nije ništa neobično na ulici sresti soba ili vidjeti kitove kako izranjaju iz mora). A zimi i danju i noću nebom dominira polarna svjetlost (aurora borealis).
23. Kako se kretati po Svalbardu?
Već je spomenuto da Svalbard možete obilaziti brodovima i sniježnim saonicama, ali isto tako i čamcima, kajacima, kanuima, psećim zapregama, biciklima, itd. Sve ovisi o vašim interesima i o sezoni. Naravno, ljeti su popularne i duge šetnje.
24. Stanovnici najviše vole zimu
Zima je mnogim lokalnim stanovnicima najdraži period, pošto su za vrijeme polarne noći (koja traje otprilike 4 mjeseca) svi posebno druželjubivi. Sastaju se po pubovima i klubovima, priređuju se koncerti i izložbe…
25. Najsjeverniji blues festival
Početak sezone mraka se u Longyearbyenu obilježava najsjevernijim blues festivalom na svijetu – Dark Season Blues. Festival traje četiri dana, a prvi put je održan 2003. godine.
26. Udaljenost od Svalbarda od Sjevernog pola
Glavni grad Svalbarda je od Sjevernog pola udaljen samo 1316 kilometara. Nije greška: 1 kilometar i 316 metara.
27. Sve je “najsjevernije”
Ne čudi onda što Svalbard ima najsjeverniji poštanski ured na svijetu, najsjeverniji univerzitet, bankomat, crkvu, itd.
28. Nema hladnije pive
Na Svalbardu je smještena i najsjevernija pivnica na svijetu – Svalbard Bryggeri. Osnovana je 2011., ali pravu proizvodnju počela tek 2015. godine. Naime, po dotadašnjem norveškom zakonu, na Svalbardu je bilo zabranjeno proizvoditi alkoholna pića u komercijalne svrhe. Zakon se promijenio 2014. godine.
Kako god, Svalbard ima nekoliko svojih vrsta piva. Posebno je zanimljivo da, u proizvodnji tog piva, 16% vode dolazi od otopljenih dijelova ledenjaka Bogerbreen, starog preko 2000 godina!
29. Obavezno izuvanje
I kod nas je red izuti cipele kada ulazimo u kuću, ali je Svalbard i u tome otišao korak dalje. Naime, svugdje se morate izuti, čak i kada ulazite u najluksuznije restorane i hotele.
Navodno, taj se običaj zadržao još iz vremena rudarske groznice, kako se obućom ne bi unosila ugljena prašina. Ali i bez toga, pošto je riječ o polarnoj divljini, tamo ćete sigurno uvijek na čizmama imati snijega ili blata, tako da je izuvanje razumljivo.
30. Brojevi kao imena
Umjesto imena, ulice u Longyearbyenu imaju brojeve.
31. Koliko dugo traje putovanje od kopna do Svalbarda?
Let od Osla do Longyearbyena traje 3 sata, a od Tromsøa 90 minuta.
32. Puno napuštenih rudnika
Zbog ekonomske neisplativosti, sigurnosnih razloga i geopolotičkih nadmetanja (prvenstveno između Norveške i Rusije), mnogi rudnici uglja na Svalbardu su napušteni. Međutim, rudarstvo je i dalje dominantna komercijalna aktivnost.
33. Sve više turista i istraživača
Pored rudarstva, na Svalbardu sve veću ulogu zauzimaju turizam, edukacija i istraživanja.
34. Na Svalbardu možete završiti fakultet
Univerzitetski centar na Svalbardu (UNIS – The University Centre in Svalbard) je u državnom vlasništvu Kraljevine Norveške. Broji broji oko 350 studenata (podatak iz 2010. godine), koji dolaze iz raznih zemalja. Predavanja i službena komunikacija se odvijaju na engleskom jeziku, a studiranje je besplatno.
Treba li spomenuti da je to najsjevernija visokoškolska ustanova na svijetu? I da svi studenti moraju naučiti baratati oružjem? Ipak su to istraživači Arktika (biologija, geologija, geofizika, tehnologija), koji vrijeme uglavnom provode na terenu, tj. u arktičkoj divljini.
35. Najveća banka sjemena
Oko 4 kilometra od Longyearbyena, nalazi se Svalbard Global Seed Vault. To je najveća banka genetskog materijala svjetskih poljoprivrednih kultura.
Ukopano duboko u planinu i okovano permafrostom, ovo skladište ima kapacitet za pohranu 4.5 miliona uzoraka sjemena biljaka iz svih krajeva svijeta (svaki uzorak sadrži oko 500 sjemena). Procjenjuje se da je već pohranjeno milion uzoraka.
Ako bi, u slučaju ratova, prirodnih katastrofa ili nekih drugih razloga, došlo do izumiranja određene sorte, rezervno sjeme te biljke spremno čeka u sigurnoj utrobi ledenog Svalbarda.
36. Zaboravili na Svalbard
Svalbard su otkrili Vikinzi 1194. godine, ali je ovaj udaljeni arhipelag kasnije bio zaboravljen, sve dok ga ponovo nije otkrio nizozemski moreplovac Willem Barentz 1596. godine.
37. Svalbard ili Spitsbergen?
Barentz je mjesto nazvao Spitsbergen (“oštre planine” ili “špic-planine”). Spitsbergen je najveći i jedini stalno naseljeni otok u svalbardskom arhipelagu. Dugo se taj naziv koristio za cijelo otočje, a često se i danas koristi.
38. Longyearbyen nije jedini grad
Drugo po veličini mjesto na Svalbardu je Barentsburg. Očito, ime je dobilo po Barentzu. Gradić je smješten 55 kilometara od Longyearbyena, a u njemu živi oko 500 stanovnika.
39. Svalbard je go!
Svalbard je, kao što je već spomenuto, otkrio Willem Barentz. Zanimljivo, na engleskom jeziku “barren” znači “golo, nepolodno, jalovo”. Sigurno bi se i u nizozemskom mogla naći riječ istog korijena i značenja. Zašto je to interesantno? Zato što cijelu površinu Svalbarda čini manje od 10% vegetacije – i to u ljetnim mjesecima.
40. Баренцбург
Da kojim slučajem zalutate u Barentsburg, pomislili biste da se nalazite u Rusiji. Stanovništvo uglavnom Rusi i Ukrajinci – rudari, njihove žene i djeca, administracija, turistički radnici, istraživači. Manji je od Longyearbyena, ali također pruža razne turističke ponude i sadržaje.
41. Barentsburg: ruski ili norveški?
Barentsburg su osnovali Nizozemci, zbog rudnika uglja. Desetak godina kasnije (1932.), koncesiju prodaju Sovjetskom Savezu. Od tada do danas, gradom upravlja ruska nacionalna firma Arktikugol. Činjenica je da je sve pod norveškom upravom, ali Rusija ima određenu slobodu.
42. Pyramiden: svalbardski “grad duhova”
Svalbard ima svoj “grad duhova”, a zove se Pyramiden (doslovno: piramida, nazvano po obliku obližnje planine). Ovo rudarsko mjesto su osnovali Šveđani 1910. i prodali ga Sovjetskom Savezu 1927. godine.
Pyramiden je napušten 1998. i danas služi kao turistička atrakcija. Zbog hladne klime, cijeli je kompleks veoma dobro očuvan, što najviše i doprinosi postapokaliptičnoj atmosferi ovog neobičnog mjesta.
43. “Zaštićen kao polarni medvjed”
Svalbard je jedno od rijetkih mjesta na svijetu gdje polarni medvjedi mogu živjeti prirodno i slobodno. Zbog izuzetne snage i brzine ovih moćnih životinja, susreti s ljudima mogu biti vrlo opasni. Takve situacije su rijetke, ali se moraju poduzeti određene mjere prilikom kretanja izvan naseljenog mjesta.
S druge strane, ukoliko bi došlo do toga da neko upuca polarnog medvjeda, to bi dovelo do veoma opsežne i temeljite istrage, gdje bi se morala dokazati neposredna ugroženost života čovjeka i da nije bilo ama baš nikakvog drugog rješenja. Naime, kao što je već rečeno, vlasti na Svalbardu veoma ozbiljno pristupaju zaštiti okoliša, a posebno kada se radi o polarnim medvjedima.
44. Ny-Ålesund: sjevernije i od Longyearbyena
Dok je Longyearbyen najsjeverniji grad na svijetu, Ny-Ålesund je najsjevernije mjesto sa stalno naseljenim civilnim stanovništvom.
Nekada također rudarsko naselje, danas je u Ny-Ålesundu smješteno 16 stalnih istraživačkih stanica iz deset različitih zemalja (Norveške, Italije, Kine, Nizozemske, Japana, itd.). I druge zemlje sudjeluju u raznim istraživačkim projektima.
45. Raj za istraživače
S obzirom na svoj položaj i na blizinu Sjevernog pola, Svalbard je idealno mjesto za istraživače koji se bave ekologijom, seizmologijom, biologijom, meteorologijom i slično. Naime, druga mjesta na istoj geografskoj širini nemaju ni približno tako umjerenu klimu.
46. “Šta radiš, čovječe”
Istraživači na Svalbardu bilježe povećanje temperature, topljenje leda i permafrosta, što za direktnu posljedicu ima nestajanje prirodnih staništa arktičkih životinja, kao i promjene u hranidbenom lancu. Direktno ili indirektno, iza svega leži ljudski faktor.
47. Temperatura na Svalbardu
Svalbard ima kratka, hladna i suha ljeta, a duge, sniježne i vjetrovite zime. Prosječna ljetna temperatura se kreće od 3 do 7 °C, dok zimi pada između −13 i −20 °C.
Najniža temperatura izmjerena na Svalbardu iznosila je −46.3 °C, 1986. godine, a najviša 23.0 °C, 2020. godine.
48. Tamo žive plavi kitovi, ali i mnoge druge životinje
Plavi ili plavetni kit (Balaenoptera musculus) je najveća životinja na svijetu koja je ikada postojala. Može živjeti i preko stotinu godina, a masa odrasle jedinke u prosjeku iznosi 140 tona. Ljudi su ovu veličanstvenu životinju gotovo istrijebili, iako im se broj u zadnje vrijeme popravlja. Moguće ih je vidjeti u vodama oko Svalbarda.
Pored bijelih medvjeda i plavih kitova, na Svalbardu se mogu sresti i mnoge druge morske te kopnene životinje, poput arktičke lisice, morža, raznih vrsta ptica… U naseljenim mjestima nije rijetkost vidjeti svalbardske sobove, posebnu podvrstu soba, koji tamo nemaju prirodnih neprijatelja, a navikli su se i na ljude.
49. Životinje i ljudi
Prirodna hrana polarnih medvjeda su foke (tuljani), ali i morževi, čak i neke vrste kitova. Zbog promjene klime i sve manje leda na moru, prisiljeni su tražiti hranu na otoku. Ta promjena dovodi do povećanog broja medvjeda koji love na kopnu, a pošto su gladni, onda i ne zaziru toliko od ulaska u kampove i ljudska naselja. Pametnom dosta.
50. Treba li viza za Svalbard?
Svalbard ne spada u Schengenski prostor, pa viza nije potrebna. Čak ni boravišna ni radna dozvola. Međutim, da biste došli na prostor Svalbarda, teško ćete zaobići vizni režim drugih teritorija, a prvenstveno Norvešku. Kako inače doći do tamo?
51. Alkohol i duhan relativno jeftini
Tamo nema norveških poreza, pa su, pored ostalog, tax & duty free alkohol te duhanski proizvodi jeftiniji nego na kopnu. Zato su svježe namirnice, poput mlijeka, voća i povrća, veoma skupe. Život na Svalbardu općenito nije jeftin.
52. Posebna pravila za kupovinu alkohola
Stanovnici Svalbarda moraju kupiti dozvolu kako bi mogli kupovati alkohol. Imaju mjesečno ograničenje kupovine – postoji vrlo precizan popis količine i vrste alkoholnih pića koje smiju kupiti. Također, zabranjeno im je iznositi alkohol taj van Svalbarda.
Vlasti na taj način pokušavaju spriječiti eventualni šverc. Valja napomenuti da se ova pravila ne odnose na turiste.
53. Nema poreza, ali nema ni “socijale”
Ukoliko želite živjeti tamo, lokalnim vlastima morate dokazati da već imate posao i stalno mjesto stanovanja. Drugim riječima, na Svalbardu ne smijete biti “siromašni”. Oni tako i objašnjavaju nisku stopu kriminala tamo: svi zaposleni, svi sretni. U slučaju bilo kakvog odstupanja od pravila – instant deportacija.
Svalbard: zaključak
U svakom slučaju, Svalbard je zaista jedinstveno mjesto. Predstavlja neuobičajen spoj civilizacije i prave arktičke divljine. Tamo možete obilaziti ledenjake, gledati kitove, polarne medvjede i druge životinje u njihovom prirodnom okruženju, ali se i družiti s lokalnim stanovnicima, jesti internacionalnu hranu i prisustvovati najsjevernijim koncertima i izložbama na svijetu…
U ovom videu možete pogledati neke od prirodnih ljepota Svalbarda: