Bijes rijetko povezujemo sa anksioznošću. Jedan od razloga može biti i to što su osobe, koje stalno brinu, najčešće pažljive, pristojne, odgovorne, uspješne… Nastoje ugoditi drugim ljudima i pretjerano su samokritične.
Međutim, ispod anksioznosti se nalazi upravo bijes, kao primarna emocija.
Fizičke manifestacije
Bijes je moćna emocija i ako se ne kontrolira na pravi način, može izazvati ozbiljne zdravstvene posljedice. Jedna studija, koju je objavilo Američko udruženje psihologa (American Psychological Association – APA), pokazala je da su anksioznost i bijes opasni za zdravlje.
Ovaj “užasni duo” ili “užasna dvojka”, kako ga nazivaju (engl. terrible twos), povećava rizik od bolesti – posebno rizik od oboljenja gornjih dišnih puteva, narušava imunitet, podiže nivo lipida u organizmu, pogoršava bol te predstavlja veći rizik od smrti, prvenstveno uslijed kardiovaskularnih bolesti, ali i od drugih uzroka.
Bijes je više od emocije
Jedna druga studija, provedena na Univerzitetu Concordia, pokazala je da za četiri miliona osoba, koje pate od generaliziranog anskioznog poremećaja, bijes nije samo “obična” emocija: on je i svojevrsni katalizator koji zapravo pojačava anksioznost.
To se posebno odnosi na slučaj kada bijes nije izražen, nego je potisnut, zakopan negdje duboko u nama, nema nekih vidljivih znakova, a mi iznutra ključamo.
Veza između bijesa i anksioznosti nije očita
Možete se zapitati: “Kako neko, ko izbjegava svađe i sukobe, može biti osoba koja je ispunjena bijesom?”
To je dobro pitanje. Na prvu, veza između bijesa i anskioznosti ne samo da nije očita, nego te dvije emocije mogu izgledati i nepovezive. Ali, ključne riječi su: društvena pravila i potiskivanje.
Nepopularne emocije
Izražavanje ljutnje, a posebno bijesa, nisu društveno prihvatljivi oblici ponašanja. Ne samo da se takvi oblici ponašanja ne nagrađuju, već se često i kažnjavaju.
Djeca se uglavnom od rane dobi uče da je ružno ljutiti se, da je bijes nešto loše, nepristojno, bezobrazno, da se ljute samo usijane glave te da moraju naučiti kontrolirati svoje emocije i ponašanje.
Potisnute emocije su tempirana bomba
Mi od djetinjstva učimo sakrivati i potiskivati emocije. Kada se odrasla osoba uplaši svoje ljutnje ili bijesa (a to je već nagovještaj problema), ona te emocije i potisne.
Čak i ako smo postali majstori u sakrivanju i potiskivanju svojih osjećaja, to ne može trajati vječno – oni će uvijek isplivati na površinu, na ovaj ili na onaj način.
Mi se možemo praviti da nas neka situacija ili osoba nije uzrujala, da nas neki problem nije izbacio iz takta, ali negiranje vlastitog emocionalnog stanja, kakvo ono zaista jeste, potpuno je pogrešno, nezdravo i opasno. Potisnute emocije su tempirana bomba.
Djeca uče po modelu
Djeca uče tako što oponašaju svoje roditelje, odnosno odgajatelje. Ako Mama ili Tata ne znaju na pravi način upravljati svojim osjećajima i ponašanjem, koje onda poruke djetetu prenose?
U suštini, da se neugodni osjećaji ne smiju izražavati, priznavati niti potvrđivati. Ali takve “lekcije” mogu izazvati dugoročne posljedice u životu djeteta, kasnije odrasle osobe. One često dovode do osjećaja izgubljenosti, srama i vlastite bezvrijednosti.
Sve počinje u djetinjstvu
Ako dijete ne može izraziti svoju ljutnju ili bijes kada mu, na primjer, školski nasilnik otme užinu ili mu se cijeli razred “opali smijati” jer je nešto pogrešno pročitao naglas. U tom slučaju to dijete može zaključiti da je sigurno moralo napraviti nešto pogrešno.
S vremenom, takvo dijete će postati uvjereno da s njim ili s njom nešto duboko nije u redu, da mu/joj nešto fali, da je manje vrijedan/vrijedna od drugih ljudi.
Nažalost, potisnuti osjećaj poniženja i bijesa ne mogu samo tako nestati…
Bijes ulazi, ali ne izlazi
Prelaskom u odraslo doba, takva osoba odrasta u svojevrsnom emocionalnom ćorsokaku, odnosno u slijepoj ulici.
Naime, ona emocije doživljava, ali je taj odnos prilično jednosmjeran: emocije “ulaze”, ali ne “izlaze”, tj. osoba ih samo nastavlja potiskivati. U ovom slučaju, potiskuje bijes.
Nezdrave vještine suočavanja
To samo dovodi do nastavka usvajanja nezdravih vještina suočavanja (engl. coping skills). Na primjer, jedna od takvih nezdravih vještina je pretjerana opreznost – jer, ako u roditeljima niste mogli imati podršku i sigurnost za izražavanje svojih osjećaja, kome onda možete vjerovati?
Također, može se javiti i neka vrsta ovisnosti o odobravanju od strane drugih ljudi, nedostatak povjerenja prema sebi, drugima i svijetu općenito, stalnu sumnju u samoga sebe, kao i ugađanje drugim ljudima, a kako vas ne bi odbacili, kao što su vas “odbacili” vaši roditelji.
Kako to prekinuti?
Velika promjena nastupa kada shvatite da se svi vaši strahovi, vezani za eventualno izražavanje bijesa, svode na strah od ove dvije stvari:
- Kada biste imali priliku osloboditi sav potisnuti bijes, velika je šansa da biste u tom slučaju mogli izazvati veliku fizičku i psihičku štetu drugim ljudima.
- Ljudi, do kojih vam je stalo, više vas ne bi cijenili ni voljeli.
Koraci koji mogu pomoći
Ne postoji neko instant rješenje koje svim osobama može jednako pomoći u kontroli bijesa, ali ovi koraci mogu smanjiti prateću anksioznost:
1. Budite svjesni svojih osjećaja
Budući da većinu nas niko nikada nije naučio kako se nositi s ljutnjom i bijesom, važno je da dozvolimo sebi neko određeno vrijeme i prostor kako bismo se udubili u to stanje emocionalne uznemirenosti.
Ponekad nije cilj “popraviti” problem, već upravo naučiti živjeti u miru s neugodnim osjećajima.
2. Ljutnja je normalna emocija
Ljutnja nije “loša” emocija, a itekako može biti prikladan odgovor na nepravdu. Zdrava ljutnja može dovesti, na primjer, do povoljnijih ishoda u poslovnim pregovorima, kao i do veće motiviranosti da promijenimo nešto što smatramo lošim u svom životu ili u svijetu.
3. Procijenite isplati li se ulaziti u sukob
Postavljanje čvrstih i dosljednih granica će vam pomoći da odlučite kada je mudro suprostaviti se osobi ili situaciji koja vas frustrira, a kada je bolje jednostavno odšetati.
Obratite pažnju na svoje misli, kako biste ostali prisutni u sadašnjem trenutku. Vježbe koje se temelje na svjesnoj prisutnosti (mindfulness), uključujući i meditaciju, mogu biti od velike pomoći u takvim situacijama.
Kada ste zaista prisutni u sadašnjem trenutku, sada-i-ovdje, nećete više problem gledati kroz iskrivljenu prizmu prošlih iskustava.
Anksiozan ili tjeskoban um ne voli neizvjesnost, pa dok razmišljate kako se postaviti, stalnim vraćanjem na sadašnjost izbjegnite zamku zvanu katastrofiziranje.
4. Pomirite se s traumama iz djetinjstva
Ovo je težak zadatak, to je sigurno. Možda su roditelji (biološki ili ne) loše ili nedovoljno dobro postupali s nama. Kako god, činjenica da oni ne žive naš život.
Dok god na sebe gledamo kao na žrtvu, sami sebi ne dopuštamo da se usredotočimo na svoje jake strane i na postizanje vlastitih ciljeva.
Odgovarajuća psihoterapija osobi može pomoći da osnovna negativna bazična uvjerenja (engl. core beliefs) sagleda iz jedne druge perspektive te da se oporavi od događaja iz prošlosti.
5. Vi učite druge kako da se ponašaju prema vama
Kada ste uznemireni, vi imate pravo na svoje osjećaje. To su vaši osjećaji. Ako vas druge osobe u tom trenutku ne podržavaju na način na koji trebate ili želite, dajte im to do znanja. Samo imajte na umu, vaša reakcija je i vaša odgovornost.
Ključ uspjeha
Ključ uspjeha kod upravljanja bijesom je znati kako izraziti bijes u odgovarajućem momentu, odgovarajućim intenzitetom i prema odgovarajućim ljudima.
Kako god, što se više posvetite sebi, a manje drugim ljudima (uključujući i roditelje te druge osobe iz djetinjstva), što se više fokusirate na sadašnji trenutak, a manje na prošlost i budućnost, ljutnja, bijes, anksioznost i druge “negativne” emocije će vam biti sve manje strašne i neugodne. I mirnije ćete spavati noću.
