Ogrozd (lat. Ribes uva-crispa, engl. gooseberry; njem. Stachelbeere) je bliski rođak ribizle/ribiza. Pripadaju istom rodu: Ribes. Plodovi ogrozda su jestivi i ukusni. Veoma su zdravi. Lišće i korijen također imaju ljekovita svojstva. Bobice ogrozda sadrže mnoštvo nutrijenata – bogate su dijetalnim vlaknima, vitaminima, mineralima, antioksidansima…
Izgled biljke i okus plodova
Ogrozd je grmolika biljka, raste oko metar i po u visinu i širinu. Spada u bobičasto voće. Plodovi izgledaju kao ribizla, ali mogu biti veliki poput grožđa. Plodovi ogrozda koji raste u divljini su manji nego kod uzgojenog, ali su također ukusni. Između slatkog i kiselog, okusom mogu podsjetiti na razdeliju/zerdeliju (Prunus cerasifera).
Oštro trnje, ali se isplati
Ogrozd se štiti oštrim trnjem, a bobice rastu direktno iz stabljike. Preporučujemo da prilikom branja navučete neke čvrste rukavice. Kada su bobice zrele, mekane su i slatke. Ako su nezrele, oporog su okusa i opna im je čvršća. Nezreli plodovi su savršeni za pravljenje džemova i marmelada.
Ogrozd: riznica zdravlja
Plodovi ogrozda sadrže visoke razine magnezija i kalija, koji su ključni za normalno funkcioniranje naših stanica/ćelija u tijelu i mišića. Konzumacija ovog voća također može smanjiti krvni pritisak. Ogrozd sadrži i visok nivo kvercetina, antioksidansa koji, pored ostalog, djeluje protuupalno – smatra se i da smanjuje rizik i od srčanog udara te od karcinoma. Kvercetin je moćan saveznik u borbi protiv sezonskih alergija.
Prirodna pomoć protiv alergije
Ogrozd se smatra prirodnim lijekom protiv alergije, upravo jer sadrži visok nivo kvercetina. Kvercetin djeluje i kao antihistaminik, koji ublažava simptome alergije.
Sastav
Porcija plodova ogrozda sadrži puno vitamina C: oko 55% preporučenog dnevnog unosa za žene i 46% za muškarce. Ogrozd je također bogat izvor kalcija. Pored toga, sadrži i mineralne soli, antioksidanse, željezo, organske kiseline te vitamine A, B i C.
Nutritivna vrijednost plodova ogrozda na 100 grama
Nutritivna vrijednost plodova ogrozda na 100 grama.htm
| Energija | 184 kJ (44 kcal) |
||
| Ugljikohidrati | 10.18 g |
||
| Dijetalna vlakna | 4.3 g |
||
| Masnoće | 0.58 g |
||
| Proteini | 0.88 g |
||
| Vitamini | Količina | Preporučena dnevna doza |
|
| Vitamin A | 15 μg | 2% |
|
| Tiamin (vitamin B1) | 0.04 mg | 3% |
|
| Riboflavin (B2) | 0.03 mg | 3% |
|
| Niacin (B3) | 0.3 mg | 2% |
|
| Pantotenska kiselina | 0.285 mg | 6% |
|
| Piridoksin (B6) | 0.08 mg | 6% |
|
| Folna kiselina (B9) | 6 μg | 2% |
|
| Vitamin C | 27.7 mg | 33% |
|
| Vitamin E | 0.37 mg | 2% |
|
| Minerali | Količina | Preporučena dnevna doza |
|
| Kalcij | 25 mg | 3% |
|
| Bakar | 0.07 mg | 4% |
|
| Željezo | 0.31 mg | 2% |
|
| Magnezij | 10 mg | 3% |
|
| Mangan | 0.144 mg | 7% |
|
| Fosfor | 27 mg | 4% |
|
| Kalij | 198 mg | 4% |
|
| Natrij | 1 mg | 0% |
|
| Cink | 0.12 mg | 1% |
|
| Ostali sastojci | Količina |
||
| Voda | 87.87 g |
||
Kako konzumirati plodove ogrozda
Bobice je najbolje jesti svježe. Od njih također možete napraviti džem i ukusan nadjev ili kremu. Mogu se koristiti i za pravljenje raznih slastica, poput slatke pite od ogrozda. Ako bobice uberete prije nego u potpunosti sazriju, bit će kiseliije i podobnije za upotrebu u kulinarstvu. Ako ih ostavite da sazriju na grmu, bit će mekše i slađe. Nezrele bobice su bogatije pektinom od zrelih.
Nezrele bobice su bolje za pravljenje deserta
Viši sadržaj pektina nezrele bobice čini savršenim za pravljenje džema i marmelade, gdje možete dodati i drugo bobičasto voće. Pektin je prirodna želatina, pa nije potrebno stavljanje dodatnih zgušnjivača. Sazrijevanjem plodova, pektin gubi svoju elastičnost i zbog toga zrele bobice nisu tako podobne za pravljenje deserta.
Možete ih osušiti ili zamrznuti
Plodove ogrozda možete sačuvati tako što ih osušite, od njih napravite turšiju ili neki sirup. Ogrozd možete koristiti za aromatiziranje vode i gaziranih pića. Od ogrozda se mogu praviti i voćna vina, kao i čaj. Svježe bobice možete zamrznuti, pa od njih napraviti desert usred zime.
Ogrozd, nekoć neizostavna namirnica
U prošlosti je ogrozd bio vrlo prisutna namirnica u prehrani naših starih. Prije nego što je industrijski šećer postao uobičajeno sladilo, tu je ulogu nerijetko imao upravo ogrozd. U tu svrhu su se bobice čuvale u zatvorenim posudama s vodom.
Listovi također jestivi, ali s njima oprezno
Čak se i listovi ogrozda mogu koristiti. Mlade listove jesti svježe, u salati, ili od njih napraviti ukusan čaj. Međutim, morate biti oprezni: oni sadrže malu dozu cijanovodične kiseline, baš kao i sjeme lana te sjemenke jabuke. U većim količinama, cijanovodična kiselina izaziva trovanje. Svježe lišće ogrozda nemojte konzumirati u velikim količinama!
Dvije osnovne vrste ogrozda
Kao što je ranije rečeno, ogrozd spada u rod Ribes, poput ribiza te još nekih hibridnih vrsta. Plodovi su kod nas najčešće žućkasto-zelene boje, ali mogu biti i žuti te crvenkasti. Hibridi mogu biti i tamnocrvene boje. Veličina i oblik bobica zavisi od sorte. Postoje dvije osnovne vrste ogrozda: europski i američki.
Europski ogrozd
Ogrozd koji prirodno nastanjuje Europu, sjeverozapadnu Afriku i južnozapadnu Aziju, stručno se naziva Ribes Uva-Crispa (ponekad i Ribes grossularia). Na latinskom uva znači plod/boba/bobica, a crispus znači namreškan/uvijen/isječen. Ovo crispus se može odnositi i na oblik listova, koji su uvijeniji od listova američkog ogrozda.
Američki ogrozd
Američki ogrozd je Ribes Hirtellum. Zovu ga i “dlakavi ogrozd”. Prirodno stanište mu je Sjeverna Amerika: Kanada, sjeveroistočni, centralni te sjeverni dijelovi SAD-a. Smatra se da su ga donijeli europski doseljenici te da se tamo biljka prilagodila i raširila.
Etimologija: zašto “guska”?
Na engleskom je “berry” bobica (plodovi voća koji rastu kao bobice: kupine, maline, borovnice, itd.). Na primjer, borovnica je blueberry: “blue” = plava, “berry” = bobica. Ogrozd je “gooseberry” – goose je na engleskom “guska”. Zašto baš guska, nije sasvim jasno. Recimo, njemačko ime za ogrozd – die Stachelbeere – mnogo je jasnije: beere je također bobica, a der Stachel je trn. Već znamo da je grm ogrozda “naoružan” oštrim trnjem. Ali, šta u nazivu ogrozda na engleskom jeziku znači ovo “guska”?
Različita objašnjenja
Ogrozd ili gooseberry: smatra se da je ovo “goose”, u engleskom nazivu ogrozda, ustvari iskrivljena verzija nizozemske riječi croesel ili kruisbes, možda i njemačke Krausebeere ili Kräuselbeere, a moguće i ranijih verzija francuske grosele ili groseille. Alternativno, “guska”, odnosno “goose” se povezuje i sa starom njemačkom rječju krus (uvijen, kovrčav), što na latinskom – grossularia – ima isto značenje.
Oxfordski rječnik: ogrozd ipak ima veze s guskom
U Oxfordskom rječniku engleskog jezika se navodi da riječ “goose”, u nazivu “gooseberry”, ne mora biti iskrivljena verzija neke riječi iz drugog jezika, već da upravo može biti povezana s guskama. Naime, imena mnogih biljaka su povezana sa životinjama, ali se kroz vrijeme ta veza zaboravila. Na primjer, Francuzi ogrozd zovu groseille à maquereau, odnosno “skušine-bobice”, “skuša-bobice” ili “skuša-ribizla”: nekada davno, u francuskoj kuhinji se riba skuša pripremala u umaku od bobica ogrozda. Tako se zadržao i naziv za ogrozd. Možemo pretpostaviti da je slično i s “guskom” na engleskom govornom području, odnosno, da se nekada guska pripremala u umaku od ogrozda.
“Rođen/a pod grmom ogrozda”
U 19. stoljeću, “gooseberry bush”, odnosno “grm ogrozda”, u engleskom slengu je bio naziv za stidne dlake. I danas “bush”, tj. grm, ima isto značenje. Zato kod njih postoji i izreka da je neko “rođen/a pod grmom ogrozda”. To se često koristi kao komičan i provokativan odgovor znatiželjnoj djeci, koja starije pitaju kako bebe dolaze na svijet. I kod nas postoji sličan odgovor, u blažoj verziji: “Donijela te roda.”
Gdje ogrozd raste?
U divljini, ogrozd uglavnom raste na obroncima i u svijetlim šumama. Pronalazimo ga u Europi, na Kavkazu, u sjeverozapadnoj Africi, jugozapadnoj Aziji te u Sjevernoj Americi.
Ogrozd možete uzgajati i sami
Ogrozd je relativno jednostavno uzgajati. Voli puno sunca, dobro podnosi minuse – ali ne i sušu. Ako biljku posadite na osunčano mjesto, u dobro drenirano, blago kiselo i vlažno tlo, grm ogrozda će rađati ukusne i zdrave plodove idućih 40-ak godina.
Zašto je ogrozd “zabranjeno voće”
Kao i crni ribiz, ogrozd je zabranjen u nekim državama SAD-a. Naime, ove biljke su sklone određenim gljivičnim oboljenjima (Cronartium ribicola), koje mogu biti fatalne za borove, ako se na njih prenesu. Godine 1911, u SAD-u je bilo zabranjeno uzgajati bilo koju biljku iz roda Ribes. Zabrana na federalnom nivou je ukinuta 1966. godine, prepuštajući odluku o uzgoju ovih biljaka svakoj pojedinačnoj saveznoj državi. Uzgoj ogrozda i srodnih biljaka je još uvijek zabranjen u nekim državama SAD-a, poput Massachusettsa.
Kada ogrozd sazrijeva?
Ogrozd cvjeta krajem proljeća, a cvjetovi rastu direktno iz stabljike. Plodovi uglavnom sazrijevaju od kraja šestog, pa do devetog mjeseca. To zavisi od vremena i klime u kojoj biljka raste. Najbolji način da saznate je li plod ogrozda zreo je da ga probate. Ne možete pogriješiti: zrele bobice su mekane, sočne i slatke. Ali ne zaboravite, za pravljenje džemova i marmelada, bolji su nezreli plodovi.
Zaključak
Ogrozd je bio neizostavna namirnica u prehrani naših starih. Grm ogrozda je lako uzgajati, potrebno mu je sunčano mjesto i dobro drenirano tlo. Bobice ogrozda su ukusne i veoma zdrave. Možete ih jesti svježe, ali i od njih praviti mnoge deserte, poput tople pite od ogrozda sa šlagom ili sa sladoledom od vanilije. Ogrozd je pun nutrijenata: od vitamina C, preko dijetalnih vlakana, do različitih antioksidansa, kao što je kvercetin. Nažalost, u današnje vrijeme ga rijetko možemo naći u prodavnicama i na pijaci. A ogrozd je samo jedna od nepravedno zaboravljenih biljaka…
