Frustracija (lat. frustratio: razočarenje, obmana) je uobičajena emocionalna reakcija na otpor, odnosno na onemogućeno ispunjenje želja i ciljeva pojedinca. Pojednostavljeno rečeno, frustraciju možemo osjetiti onda kada nešto nije “po našem”, tj. kako smo mi zamislili da će biti. Ta se reakcija, u svojoj suštini, ne razlikuje od reakcije djeteta koje nije dobilo ono što želi.
Doduše, odrasla se osoba možda neće bacakati po podu te kroz plač i vrištanje iskazivati svoje nezadovoljstvo, ali kada smo frustrirani, to nas iscrpljuje, smanjuje nam produktivnost i općenito nam narušava kvalitetu života.
Frustracija može biti pozitivna
Kada smo u stanju frustriranosti, to ponekad može djelovati i inspirativno, pošto smo tada spremniji naći rješenje problema, sagledavamo stvari iz druge perspektive i može nam sinuti neka nova ideja. Frustracija nam može dati i snagu da ustrajemo u postizanju određenog cilja.
Frustracija može biti i veoma negativna
Ako se zbog frustracije vrtimo u krug, ako nas preplave osjećaji ljutnje, nezadovoljstva i razočarenja, onda se cjelokupna situacija može samo pogoršati. Naime, ne samo da se u tom stanju nećemo moći nositi sa konkretnim problemom, već ga nećemo moći jasno ni uočiti, a dodatnu patnju će izazivati sama svijest o (naizgled) bezizlaznoj situaciji.
Nije rijetkost da frustracija rezultira bijesom, čak i nasilnim ponašanjem. Frustracija se dovodi u direktnu vezu i sa određenim psihičkim problemima, poput anksioznih poremećaja, posebno kada se radi o dugotrajnoj frustriranosti pojedinca.
Kako prevazići frustraciju?
Dobra je vijest kako postoje jednostavne metode za nošenje sa frustracijama. Sasvim je normalno i prirodno ponekad biti frustriran, ali kako bismo izbjegli da nas frustracija nadvlada, možemo učiniti sljedeće: usmjeriti pažnju na sadašnji trenutak, cijeniti ono što već imamo te se fokusirati na ono što možemo uraditi u bliskoj budućnosti.
Prvi korak: usmjeriti pažnju na sadašnji trenutak
Kada smo frustrirani, onda nam je um zarobljen u prošlosti i u budućnosti, dok se sadašnjost zanemaruje. Intenzivno razmišljamo o tome koliko bi bilo bolje da su se stvari odvijale onako kako smo mi htjeli, a ne kako su se zaista odvile. Ujedno optužujemo sebe za neuspjehe i pogrešne poteze u prošlosti. Naravno, i svi drugi ljudi su nam krivi, posebno oni najbliži.
Kako bismo prekinuli taj začarani krug negativnih misli, kako bismo se smirili, potrebno je usmjeriti pažnju na sadašnji trenutak, na ono sada-i-ovdje.
Na primjer, to možemo uraditi ovako:
- Fokusirati se na disanje – Sjednite, zatvorite oči i samo se fokusirajte na disanje. Osjetite kako vam zrak lagano struji po rubovima nosnica. Dišite iz stomaka, a ne iz prsnog koša – kod pravilnog disanja, trbuh bi se trebao dizati i spuštati. Opustite se i posmatrajte vlastito disanje nekoliko minuta, a možete i duže.
- Fokusirati se na ono što nas trenutno okružuje – Dopustite sebi da primijetite ono što vas trenutno okružuje, da zaista doživite sadašnji trenutak. Osluhnite zvukove s ulice ili iz dvorišta, samo ih doživite. Sija sunce ili pada kiša. Možda je i mrak. Osjetite odjeću na sebi. Postanite potpuno svjesni vlastite okoline, bez imenovanja i nepotrebnih analiza. Samo budite tu nekoliko minuta. To će vas smiriti, opustiti, pomoći vam da se vratite u sadašnjost.
Drugi korak: cijeniti ono što imamo
Nakon što smo preusmjerili pažnju na sadašnjost, sada se možemo fokusirati na one pozitivne stvari u vlastitom životu, one koje bismo trebali cijeniti i na njima biti zahvalni. Dakle, trebamo sami sebe podsjetiti na stvari koje su zapravo luksuz, a mi ih uzimamo zdravo za gotovo.
Na primjer:
- Imam krov nad glavom.
- Imam direktan pristup pitkoj vodi.
- Ne moram svakodnevno brinuti hoću li imati šta jesti.
- Imam pristup internetu.
- Postoje osobe kojima je stalo do mene.
I ne nužno tim redoslijedom. Veliki, ogroman broj ljudi na svijetu nema ove privilegije. Zbog toga je potrebno podsjetiti se na sve ono na čemu možemo biti zahvalni, a toga ima i puno više nego što smo inače svjesni.
Treći korak: fokusirati se na ono što možemo uraditi
Nakon što smo se smirili, vratili u sadašnjost i podsjetili se na pozitivne strane vlastitog života, vrijeme je da zauzmemo jedan konstruktivniji pristup problemu koji nas frustrira.
Osnovno pitanje može biti: koji je to mali korak, koji sada ili u bliskoj budućnosti mogu napraviti, a kojim mogu poboljšati problematičnu situaciju?
Postavljajući sebi ovo pitanje, fokus vraćamo s onog imaginarnog, pasivnog i neproduktivnog (prošlosti i budućnosti) na ono realno, aktivno i produktivno, to jest na sadašnjost.
Pored toga, naglasak je i na ovom mali korak, gdje pred sebe ne stavljamo neke velike i neostvarive zadatke, nego se fokusiramo na nešto vrlo konkretno i ostvarivo, na nešto što nam neće predstavljati nepotreban pritisak i nešto što možemo obaviti odmah, bez odgađanja.
Također, ovakvo pitanje nam može pomoći da:
- bolje i objektivnije sagledamo problematičnu situaciju;
- pronađemo više različitih rješenja i pokušamo više puta, pošto malo toga u životu uspijeva iz prve;
- shvatimo kako smo previše toga sebi zadali ili se jednostavno radi o teškom periodu, pa je vrijeme da odvojimo jednu noć ili nekoliko dana i posvetimo se sebi – pojednostavimo stvari, opustimo se i napunimo baterije.
Frustracija: izbjeći ne možemo, ali prevazići možemo
Dakle, normalno je da ponekad budemo frustrirani. Frustracija je prirodna reakcija koja se može javiti kada naše želje, ciljevi i očekivanja nisu ispunjeni. Ona često djeluje i poticajno u našem suočavanju sa životnim izazovima. Neki pojedinci su manje tolerantni na frustraciju od drugih.
Snažne i dugotrajne frustracije narušavaju kvalitetu života frustrirane osobe, uključujući i negativan utjecaj na zdravlje. Frustracije ne možemo izbjeći, ne valja ih potiskivati, ali se s njima možemo suočiti i tako ih prevazići.
Od ključne je važnosti vratiti se u sadašnji trenutak. Valja se i podsjetiti na ono što već imamo i cijenimo u vlastitom životu. Konačno, trebamo se fokusirati na ono što možemo konkretno poduzeti kako bismo popravili problematičnu situaciju. Ovo posljednje ponekad može značiti da ne moramo poduzimati ništa posebno, već nam jednostavno treba neko vrijeme za relaksaciju i rekuperaciju.
A što ako imamo takvu sudbinu da nas okružuju samo toksični ljudi pored kojih nemamo dobro?