Jeste li znali da voće i povrće možemo sami uzgojiti, i to koristeći dijelove koje obično bacimo? Bez obzira na to živimo li u kući ili u stanu, na selu ili u gradu, možemo napraviti vlastiti vrt na vrlo jeftin, efikasan i zabavan način – od otpadaka ili viška onoga što inače koristimo.
Cvekla
Kada pripremamo cveklu/ciklu, obično odrežemo krajeve gomolja i bacimo ih, što je šteta. Ako gornji dio (iz kojeg rastu listovi) stavimo u plitku posudu s malo vode, listovi će nastaviti rasti, odnosno, izrast će novi.
Naime, osim samog gomolja, listovi su također jestivi. Na taj način ih možemo brati i koristiti svježe u salatama. Iako je ukusno i zdravo, iz nekog razloga, lišće cvekle se danas rijetko konzumira.
Za dugoročnije rezultate, kada taj gornji dio cvekle u vodi pusti korijenje, još ga je bolje posaditi u zemlju.
Mrkva
Slično kao i s cveklom i mnogim drugim povrćem i začinskim biljkama, vrhove mrkve bacamo, umjesto da ih iskoristimo. Oni se mogu na isti način reciklirati: odrezane vrhove stavimo u posudu s malo vode.
Zelene izdanke mrkve (lišće) možemo jesti svježe ili upotrebljavati kao začin. Ukusni su i puni nutrijenata, posebno kalija i vitamina K. Vrhove kasnije možemo presaditi u zemlju, kako bi biljka duže trajala.
Celer
Sličan je princip i s celerom, samo se ne koristi gornji dio gomolja, već donji, odnosno baza, gdje se nalazi korijen. Taj donji dio gomolja, koji inače samo odrežemo i bacimo, stavimo u posudu s vodom, a kada pusti korijenje, posadimo ga u zemlju. Već se u vodi, i to nakon samo nekoliko dana, počinju javljati nove stabljike.
Zelena salata
Ista je stvar i sa zelenom salatom: odrezani donji dio stavimo u vodu (par centimetara dubine) i na dasku prozora gdje ima dovoljno sunca. Dobro je i svako par dana listove poprskati vodom (špricaljkom). Kasnije možete biljku presaditi u saksiju sa zemljom ili, ako ste u mogućnosti, direktno u baštu.
Na ovaj način možemo reciklirati i kupus, kao i mnoge druge vrste lisnatog povrća.
Crveni luk
Luk je jednostavno uzgojiti iz ostataka, odnosno donjeg dijela lukovice. Umjesto da bacimo donji dio lukovice (2-3 cm), koji svakako odrežemo, također ga možemo staviti na vrh vlažnog tla ili iznad površine vode. Na taj način možemo iskorištavati zelena “pera” koja izrastu, a kasnije dobiti i sjeme iz cvijeta.
Mladi luk
Mladi luk je prilično jednostavno uzgojiti iz ostataka. Prilikom rezanja donjeg dijela biljke, gdje se nalazi korijen, ostavite nekoliko centimetara stabljike, pa te ostatke položite u posudu s vodom ili direktno u zemlju ako ima korijenje.
Za otprilike mjesec dana ćete moći koristiti ukusne i zdrave izdanke. Na isti način možemo uzgojiti i poriluk.
Češnjak
Nije potrebno posebno isticati brojne zdravstvene koristi češnjaka – pomaže u borbi protiv bakterija, virusa, gljivica, dobar je za kardiovaskularni sistem, za kožu, itd. Češnjak ili bijeli luk raste u glavicama, a glavica se sastoji od nekoliko češnjeva.
Svaki češanj predstavlja novu potencijalnu biljku, od koje ponovo možemo dobiti cijelu glavicu. Češnjeve možete posaditi i da budu blizu jedan drugom, u saksiji, a kako biste koristili zelene izdanke, koji su također jestivi i zdravi. U međuvremenu mogu služiti i kao lijepa ukrasna biljka.
Bosiljak
Kada kupite stručak svježeg bosiljka, većinu listova možete iskoristiti, ali ostavite ih nekoliko pri vrhu stabljike. Tu stabljiku (ili više njih) stavite u posudu s vodom, a već za nekoliko dana će se pojaviti prvi korjenčići.
Kada procijenite da se korijen dovoljno razvio, posadite stabljike u zemlju i dobili ste nekoliko novih biljaka, koje opet možete razmnožiti na isti način!
Ružmarin
Ružmarin je također zdrava, ukusna i popularna začinska biljka. Možemo ga uzgojiti na sličan način kao i bosiljak, s tim da će se kod reznica ružmarina korijen malo sporije razvijati. Probajte ih staviti u dublju posudu, a s manje vode i na toplo, osunčano mjesto.
Ružmarin je lakše uzgojiti preko mladih, zelenih reznica, nego onih starijih i drvenastih. Vrlo je bitno i da reznice budu zdrave i neoštećene. Na ovaj način možemo reciklirati i metvicu, origano, kadulju, majčinu dušicu. Njima također treba nešto duže da puste korijenje.
Krompir
Gomolj krompira ne da potencijalno predstavlja jednu novu biljku, već nekoliko njih. Kada uzmete krompir u ruku, pažljivo ga razgledajte. Primijetit ćete na njemu tzv. “oči”, iz kojih inače rastu klice. Svaki taj dio može biti nova biljka.
Dakle, krompir prepolovite ili isijecite npr. na tri ili više dijelova, ali da se na svakom dijelu nalaze “oči”. Ostavite ih da se malo osuše na zraku, a zatim ih posadite u zemlju (da “oko” ili klica ide prema gore) i svaki od tih dijelova će postati nova biljka, koja će dati određen broj novih gomolja.
To možete uraditi čak i ako nemate baštu: posadite krompir u neke malo veće, dublje posude. Naravno, krompir možete posaditi i cijeli, bez ikakvog rezanja.
Batat
Batat ili slatki krompir je veoma hranjiv i zdrav, a ima niži glikemijski indeks od “običnog” krompira. Inače, ove dvije biljke nisu u bliskom srodstvu, dijele samo ime. Pored svega ostalog što sadrži, batat je izuzetno bogat vitaminom A.
Batat je također prilično skup. Dobra je vijest da ga možemo uzgojiti i sami, odnosno reciklirati ono što kupimo. Prvo detektirajte koji je gornji, a koji donji dio gomolja batata. Obično je gornji onaj uži, “špicastiji”, a donji tuplji.
Stavite ga u čašu s vodom, tako da otprilike pola donjeg dijela gomolja bude u vodi. Vodu promijenite svako 2-3 dana. Na toj donjoj strani će batat pustiti korijen, a na gornjoj strani će početi rasti loza, odnosno lišće. Osim što lijepo izgleda, ti listovi su jestivi – možete ih pripremati kao špinat ili koristiti svježe, u salatama.
Gomolj batata također možemo prepoloviti i staviti u vodu, a stabljike, koje naknadno narastu i puste korijenje, razvojiti. Na taj način, od jednog batata, dobijemo više novih biljaka.
Napomena: lišće batata jestivo i ljekovito, ali je lišće običnog krompira otrovno!
Đumbir
Zbog svog specifičnog okusa, ali i brojnih zdravstvenih koristi, đumbir se odavno koristi kao začin i dodatak jelima. Lako ga je uzgojiti: otkinemo bilo koji dio koji na sebi ima “oči” (pupoljke), pa taj dio ili dijelove posadimo u neku veću posudu. Dobro ga je prethodno preko noći držati u vodi.
Nakon nekog vremena, rizom će pustiti korijenje i narast će zanimljiva stabljika. Možda to niste znali, ali lišće i izdanci đumbira su također jestivi i mogu se koristiti kao začin, slično kao listovi luka.
Na ovaj način đumbir možemo razmnožavati do “beskonačnosti”. Ovako možemo uzgajati i kurkumu.
Gljive
Gljive se, zbog svoje hranjivosti, nazivaju i “šumsko meso”. Nije ih lako uzgojiti, ali možete probati. Razdvojimo stapku i klobuk (“kišobran” ili “šešir”), koji pripremimo i pojedemo, a one stapke, koje ne iskoristimo, možemo posaditi.
Gljive, o kojoj god vrsti da se radi, vole toplo, vlažno okruženje. Ne podnose direktnu sunčevu svjetlost.
Napomena: ako sami berete gljive, uvijek budite sigurni da se radi o jestivoj vrsti! Neke vrste gljiva su veoma slične, gotovo identične, od kojih su neke jestive, a neke izuzetno otrovne!
Jagode možemo uzgojiti iz košpica
Sjeme jagode se nalazi na površini ploda. Kada nam “pod ruku” dođu ukusne, domaće jagode, od samo jednog ploda možemo dobiti mnogo novih biljaka. Čačkalicom pažljivo odvojimo sitne sjemenke od površine ploda. Na svakoj jagodi obično bude oko 200 sjemenki, tako da nećete odvajati baš svaku, nego možete npr. odvojiti njih 10-20. Ako imate cjedaljku kroz koju sjemenke neće propasti, properite ih, položite na papirni ubrus i pustite da se osuše. Posadite ih u zemlju i redovno prskajte vodom.
Postoji i druga metoda pomoću koje možemo uzgojiti jagode: nožem ogulimo nekoliko tankih površinskih slojeva ploda, pa te “trakice” posadimo u vrt ili u saksiju, također redovno zaljevamo. Ova metoda je lakša od prethodne, ali na ovaj način biljke mogu narasti suviše blizu jedna drugoj, pa ćemo ih kasnije trebati razdvajati.
Paradajz i paprike
Sjeme paradajza se nalazi unutar ploda, a sadimo ga slično kao i jagode: ili properemo, ostavimo da se osuši i posadimo, ili odrežemo najmanje jedan kolut paradajza koji sadrži sjeme, pa ga samo tako položimo u tlo i prekrijemo slojem zemlje.
Što se paprika tiče, bilo da se radi o običnim paprikama ili o nekim egzotičnim vrstama, uključujući one ljute, umjesto da bacimo sjeme, možemo ga posaditi. Dakle, kada vam se svidi neka vrsta paprike, jednostavno posadite sjeme i dobit ćete cijelu novu biljku ili više njih.
Avokado
Košpica avokada podsjeća na neko omanje, drvenasto jaje. Iz nje relativno lako možemo dobiti novu biljku. Postupak je sljedeći: košpicu avokada stavimo u čašu. Dno košpice, odnosno sjemenke (širi, tupi dio) se stalno treba nalaziti pod par centimetara vode, a ostatak treba biti na zraku.
Kako bi se košpica stabilizirala, obično se sa strana zabodu 3-4 čačkalice, koje onda položimo na rub čaše. Ako čaša nije mnogo šira od same košpice, onda to nije ni potrebno.
Neka čaša sa sjemenkom bude na toplom mjestu, ali ne na direktnom suncu. Važno je da dno uvijek bude pod vodom, pa nadolijevajte vodu kako ona bude isparavala.
Nakon mjesec ili nešto duže, sjemenka će se aktivirati. Kada se pojave prvi listovi, vrijeme je da se biljka presadi u zemlju.
Ananas
Ananas je zdravo voće zanimljivog izgleda. Sadrži mnoge vitamine i minerale, a najpoznatiji je po sadržaju bromelaina, enzima koji pospješuje probavu. Bromelain također ima protuupalno djelovanje i odličan je u borbi protiv alergija.
Ananas nije teško uzgojiti. Hoće li davati plodove, to najviše ovisi o tome koliko mu odgovara klima gdje je posađen, kao i način na koji ga njegujemo. U svakom slučaju ćemo dobiti interesantnu ukrasnu biljku.
Da bismo uzgojili ananas, prvo što trebamo uraditi je da “odvrnemo” dio s lišćem od ostatka ploda. Kada to obavimo, pri dnu lišća će biti i dio stabljike, iz kojeg kasnije raste korijen. Obično se uklone listovi koji rastu pri dnu (prva 3-4 reda, odnosno nekoliko centimetara).
Neki ljudi taj dio prvo stave u čašu s vodom, kako bi se formiralo korijenje, a tek onda ga posade u zemlju. Drugi sade direktno u saksiju, odnosno u zemlju, bez da čekaju da biljka u vodi pusti korijen.
Ananas voli toplo i osunčano mjesto, ali i redovno zalijevanje. Obično se preporučuje da ga zalijevamo odozgo, kako bi se voda zadržavala u listovima, odakle je biljka dalje iskorištava.
Nakon otprilike dvije godine, trebao bi se pojaviti cvijet, a koji će postati novi plod ananasa. Biljka će povremeno stvarati i izdanke, koji podsjećaju na taj početni dio s lišćem, a koje možemo otkinuti i posaditi na isti način kao i originalnu biljku.
Možemo li ovako uzgojiti svo voće i povrće?
Odgovor je – ne možemo. Na primjer, od ostataka ne možemo uzgojiti karfiol ili brokulu, pošto iz tih dijelova biljke ne može narasti korijen (radi se o cvjetnim glavicama). Kao što je ranije spomenuto, gljive je također teže uzgojiti, ali nije nemoguće. Slična stvar je i s korijanderom.
Srećom, većinu drugog voća, povrća i začinskih biljaka možemo uzgojiti od ostataka, koje bismo inače bacili, odnosno ne bismo ih iskoristili. Ovaj način recikliranja ne samo da je jeftin i koristan, nego je i zabavan. Neće izostati ni osjećaj ponosa kada budemo gledali ili jeli ono što smo sami posadili.