Dramatična scena
Godina je 2009. Francuski grad Mulhouse, u blizini granice s Njemačkom. Jesen, 17.10., hladno. Tri su sata iza ponoći.
Mračno i prljavo dvorište između dvije zgrade. Iza željezne kapije, na podu leži muškarac. Ruke i noge su mu svezane. Isprebijan je, pothlađen, ali još uvijek živ. Sijeva rotacija, stiže policija.
Anonimna dojava
Nekoliko minuta ranije, zvoni telefon u lokalnoj policijskoj stanici. Dežurni se javlja, a ženski glas, na francuskom jeziku i sa snažnim njemačkim naglaskom, govori:
-Idite u Rue de Tilleul, preko puta carinskog ureda. Tamo ćete pronaći svezanog čovjeka.
Nepoznata žena je nakon toga prekinula vezu. Dva patrolna vozila su se odmah zaputila prema navedenoj adresi. Policajci su brzo locirali ozlijeđenog muškarca. Kada su mu skinuli povez s usta, on je samo promrmljao: “Iza ovog stoji… Bamberski!”
Tužno okupljanje
Skoro trideset godina unazad, okupila se manja grupa uplakanih ljudi na mjesnom groblju u Pechbusqueu. Povod je posljednji ispraćaj iznenadno preminule Kalinke Bamberski. Dok svećenik izgovara molitvu, čuju se jecaji ožalošćenih roditelja i rodbine.
Nekoliko dana prije sahrane, Danielle je iz Njemačke nazvala bivšeg supruga. Kroz plač ga je obavijestila da je njihova Kalinka umrla. Shrvan i u šoku, André Bamberski je rezervirao prvi let za Zürich. Sletivši u Švicarsku, na aerodromu je unajmio automobil i krenuo prema jugu Njemačke, u Lindau.
Bamberski je Kalinki dao obećanje
U Lindauu je pronašao hotel u kojem će prenoćiti. Rano ujutro se zaputio u tamošnju bolnicu, gdje je želio vidjeti svoju Kalinku posljednji put.
Ozbiljni muškarac u bijeloj kuti je otvorio vratašca i izvukao ladicu rashladne komore. Na ležaju je bilo Kalinkino beživotno tijelo. Bamberski je jedva izdržao da ne izgubi svijest. Nakon što se isplakao, obećao je svojoj kćeri da neće stati dok ne otkrije sve okolnosti njene smrti.
Kasnije tog jutra, Bamberski leti nazad za Francusku. S njim ide sin Nicolas (11). Njih dvojica će tamo čekati da se iz Njemačke preveze Kalinkino tijelo, gdje će se i sahraniti. Sahrani će, pored ostalih, prisustvovati Danielle i dr. Krombach, također potreseni i ožalošćeni.
Kako je moguće da Kalinka umre?
Osim što je osjećao beskrajnu tugu zbog gubitka kćeri, Bamberski je bio frustriran, ljut, bijesan. Naravno, uobičajeno je da ljudi, kada tuguju za bližnjima – a tek roditelji za djecom – pokušavaju u tom gubitku pronaći neki smisao. Često je bilo kakvo objašnjenje bolje nego nikakvo.
Iako pobožan katolik, Bamberski Kalinkinu smrt nije pripisivao višoj sili. Naprotiv, on je sumnjao na ljudski faktor. Kao vrlo praktičan čovjek, otprilike je razmišljao: Kalinka je imala 14, gotovo 15 godina. Komunikativna, zdrava, aktivna, sportski tip… Jednu noć je zaspala i više se nije probudila. Zašto?!
Dr. Krombach ima dva objašnjenja
Danielle je Bamberskom rekla kako njen sadašnji suprug, Kalinkin i Nicolasov očuh, ima dva objašnjenja, odnosno da on sumnja na dva potencijalna uzroka Kalinkine smrti.
Po mišljenju dr. Krombacha, koji je inače specijalist interne medicine, prvi scenarij je toplotni udar. Kalinka je cijeli prethodni dan provela na jezeru, izlažući se jakom suncu.
Drugi scenarij, a taj je Bamberskom sigurno teže pao, kako je Kalinka umrla zbog odgođenih posljedica potresa mozga kojeg je zadobila kao dijete. Naime, jedne prilike, dok su još bili u Maroku, 1974. godine, Bamberski je izgubio kontrolu nad vozilom. Sletjeli su s ceste, a mala Kalinka je udarila glavom i zadobila potres mozga.
Bamberski ožalošćen, ali nepokolebljiv
U toj situaciji, veliki broj ljudi bi se prepustio samosažaljenju i apatiji. Neke bi to i uništilo. Većina osoba bi, nakon nekog vremena, prihvatila realnost i krenula dalje. Ali ne i André Bamberski. On je tražio da mu se iz Njemačke pošalje službeni obdukcijski nalaz.
Sve je više sumnjao da je Kalinka ubijena, iako za to nije imao nikakvih dokaza. Na početku će drugi ljudi njegova nastojanja interpretirati kao očaj jednog ožalošćenog oca, koji je bol preusmjerio u neko paranoično preispitivanje svih okolnosti smrti svoje kćeri. Možda su mislili i kako ga dodatno opterećuje grižnja savjesti jer nije bio pored nje kada je umrla.
Moguće da je Bamberski na početku upravo sebe krivio za Kalinkinu smrt. Kada je osoba ožalošćena, nije rijetkost da pogrešno zaključuje: “Da sam u Maroku manje radio, Danielle se ne bi osjećala usamljeno i Krombach je ne bi uspio zavesti. Djeca na kraju ne bi završila kod njih, u Njemačkoj. Možda bi, u tom slučaju, Kalinka danas bila živa…”
Slučaj K. Bamberski tek počinje
Naravno, ne možemo znati šta je sve Bamberskom prolazilo kroz glavu u to vrijeme. Činjenica je da su mu prijatelji i poznanici ubrzo počeli pružati sve veću podršku u njegovim teorijama o sumnjivim okolnostima Kalinkine smrti. Uspio je pokrenuti i pravosuđe. To će čak rezultirati zatezanjem diplomatskih odnosa između Francuske i Njemačke.
Bamberski će vrlo brzo početi kriviti jednu osobu za smrt svoje kćeri. Tu će osobu proganjati po Europi idućih trideset godina. Kako vrijeme bude prolazilo, podrška drugih ljudi će jenjavati. Izgubit će kontakt s većinom prijatelja, rodbine i kolega. Bit će usamljen, izoliran. Njegovo mentalno zdravlje i moralne vrijednosti će se dovoditi u pitanje.
Bamberski u jednom momentu napušta i posao, a svu energiju, vrijeme i novac usmjerava prema hvatanju osobe koju sumnjiči za Kalinkinu smrt.
Kasnije će reći: “To nije nikakva opsesija. Radi se o tome da sam Kalinki dao obećanje.”