Pravilan odgoj djece, prije svega, podrazumijeva odsustvo bilo kojeg oblika zlostavljanja. Ipak, čak i pored najbolje namjere, roditelji često nisu svjesni da korištenje uvredljivih riječi može predstavljati emocionalno zlostavljanje.
Odgoj i emocionalno zlostavljanje
Emocionalno nasilje, odnosno emocionalno zlostavljanje, sastoji se u sabotiranju osjećaja druge osobe i potkopavanja njene individualnosti.
Emocionalno zlostavljanje djece je štetno kao i ono fizičko, ako ne i štetnije. Prije svega, teže ga je primijetiti. Naravno, svi drugi oblici zlostavljanja (zapostavljanje djeteta, fizičko i seksualno zlostavljanje) najčešće su praćeni i emocionalnim zlostavljanjem.
Uvredljive riječi ugrožavaju mentalno zdravlje djeteta
Pravilan odgoj je kompleksan proces. Čak i ako se u nekom momentu tako ne čini, djeca uvijek upijaju riječi i ponašanje svojih roditelja. Istraživanja pokazuju da snishodljivost i uvredljive riječi mogu značajno narušiti mentalno zdravlje djeteta.
Smatra se kako ta vrsta toksičnosti, ne samo da predstavlja nepravilan odgoj i uništava samopouzdanje, već i u kasnijoj dobi može dovesti do raznih problema.
U te probleme mogu spadati:
- agresivno ponašanje;
- ovisnosti;
- loši izbori u privatnom i poslovnom životu;
- manjak empatije;
itd.
Loš odgoj kroz uvredljive riječi
Jedna od najgorih stvari kod nepravilnog odgoja je to, što roditelji ponekad ne moraju ni biti svjesni da djetetu nanose štetu. Zbog toga je važno unaprijed biti u stanju prepoznati neke od toksičnih izjava, a kako bismo mogli pažljivije birati riječi koje upućujemo svojoj djeci.
Navest ćemo 15 štetnih fraza koje roditelji upotrebljavaju.
1. “Da si bar kao…”
Kada na taj način dijete uspoređujete s nekim drugim, to mu narušava sliku o samome sebi. Djeci je to poruka da nisu dovoljno dobri, da su inferiorniji od drugih, što može rezultirati dugoročno negativnim samopoimanjem.
Ako jedno dijete tako uspoređujete s njegovom/njenom sestrom ili bratom, to može dovesti do pojave nezdravog rivalstva te ozbiljno narušiti odnos među njima. Osim toga, dijete iz toga zaključuje da se mora truditi kako bi zaradilo vašu ljubav, što je također vrlo nezdravo.
2. “Šta bih ja bez tebe?”
Ovo se može činiti kao potpuno nevina i bezazlena izjava, ali i ona predstavlja loš odgoj, odnosno, djetetu šalje pogrešnu poruku. Naime, time se dijete prisilno stavlja u ulogu odrasle osobe. Dijete treba vidjeti njegovatelja i odgajatelja u vama, a ne vi u njemu.
3. “Prođi se toga.”
Kada je dijete uznemireno zbog nečega, kada ga nešto muči ili intrigira, ovakve izjave su vrlo pogrešne. Time djetetu poručujete da njegovi ili njeni osjećaji nisu važni.
Tako se šalje i jedna skrivena poruka djetetu, a to je da ono nije u stanju reagirati adekvatno, da pretjeruje. Jer, ako se dijete uzbudilo oko nečega, a roditelj se ponaša kao da to nije bitno, onda ono, dijete, ne treba vjerovati samome sebi, svojoj procjeni i svojim osjećajima. To može ostaviti dugoročne posljedice na samopouzdanje.
Pored toga, iz takve vaše reakcije i riječi, dijete može zaključiti da vam nije stalo do njegovih ili njenih osjećaja. Na primjer, ako ono iz vaše izjave “čita” da je pretjerano reagiralo na neku situaciju, može se zapitati, kako to da vam ipak nije stalo do njegovih osjećaja? Upravo to poručuju izjave poput “prođi se toga”, “dosta više s tim”, “zaboravi”, “joj, tebe”, itd.
Umjesto toga, dobar odgoj podrazumijeva da djetetu date prostora da se nosi s vlastitim emocijama, bez da ga osuđujete i kritizirate. Tako će i ono samo puno brže prihvatiti situaciju – o čemu god da se radi. To su prilike kada dijete uči nositi se sa svojim osjećajima, procjenjivati ih i prihvatati (umjesto da ih izbjegava ili potiskuje).
4. “Zašto nisi bolji/bolja u…”
Ako na ovaj i slične načine dovodite u pitanje sposobnosti djeteta, to može rezultirati njihovim odustajanjem od te aktivnosti. Dakle, ako dijete “pitate” zašto nije društvenije, zašto nije bolje u sportu, u sviranju instrumenta, matematici, stranom jeziku, pomaganju u kućnim obavezama ili bilo kojoj drugoj aktivnosti, to itekako može narušiti djetetovo samopouzdanje.
Sjetimo se, djeca uvijek analiziraju ono što im roditelji poručuju. U ovom slučaju, osnovna poruka je da nisu dovoljno dobri.
Kada dijete misli da nije dovoljno dobro u nečemu, onda će zaključiti i kako to nije u stanju uraditi. Zato može odustati, što još više narušava djetetovo samopouzdanje. Sve ovo izaziva duboku sumnju u vlastite sposobnosti i stvara veliku nesigurnost, što lako može voditi do anksioznosti i depresije.
5. “Nije to bilo tako.”
Slično je i: “Nikad ja to nisam rekla/rekao.” Ovakve stvari možete govoriti djetetu samo ako ste u to sto posto sigurni, a najbolje ih je izbjegavati. Velika je šansa da se ni vi dobro ne sjećate je li tako bilo ili nije, ali kada izjavite da sigurno nikada nije bilo ili da nikada nije rečeno, to na dijete može ostaviti ozbiljne posljedice. Naravno i ton je tu vrlo bitan.
Dakle, ovdje se ne radi o nekom sitnom nesporazumu, nego o direktnom dovođenju u pitanje djetetovog poimanja realnosti. Takav oblik emocionalnog zlostavljanja u psihologiji se naziva “izluđivanje” (engl. gaslighting).
Patološke ličnosti koriste ovu metodu kako bi manipulirale svojim žrtvama (ljubavnim partnerima, prijateljima, pa i djecom), pošto ih na taj način “drže pod kontrolom”. Naime, žrtva počne preispitivati vlastitu mogućnost prosuđivanja, odnosno više ne vjeruje sama sebi, pa onda još više ovisi o zlostavljaču.
Nažalost, može se desiti da roditelji i nehotice proizvedu kod djece sličan efekt. To ima katastrofalan učinak na samopouzdanje djeteta te negativno djeluje na njegovu/njenu percepciju svijeta.
6. “Ti to govoriš samo da privučeš pažnju.”
Ako kažete djetetu da je nešto reklo samo kako bi privuklo pozornost, time negirate njegove osjećaje. Zbog toga se dijete osjeća kao da njegovo/njeno mišljenje nije važno. Ono iz toga uči potiskivati vlastito mišljenje i osjećaje, a to ne samo da je nezdravo, nego može biti i opasno.
7. “Volim te, ali…”
Kada djetetu date kompliment ili mu izjavite ljubav, a odmah iza toga uslijedi kritika, to također spada u štetne izjave, odnosno u loš odgoj. “Volim te, ali da bar bolje slušaš.” Ili: “Pametna si, ali si lijena.” Ili: “Super si to napravio, ali nisi ono drugo…” I tako dalje.
Taj “kompliment”, tj. prvi dio rečenice, onaj prije “ali”, samo naglašava onaj drugi, kritički i glavni dio. Dakle, ne radi se o nikakvom komplimentu ili o izjavi ljubavi, nego se radi o direktnom napadu na samopoštovanje djeteta. To nije ništa drugo, nego neka vrsta pojačane kritike.
Dijete iz toga zaključuje da nije sposobno ni dovoljno vrijedno, da je nedostojno vaše ljubavi i ljubavi drugih ljudi, što vrlo negativno utječe na emocionalni razvoj djeteta.
8. “Nije slučajno što svi misle da si glup/a!”
Ovo “glup” ili “glupa” možete zamijeniti s bilo kojom drugom uvredom – rezultat će biti isti. Kada dijete čuje da roditelj izjavljuje kako postoji svojevrsni konsenzus oko toga da je to dijete glupo, lijeno, debelo, nesposobno, lažljivo, itd., to ostavlja neizbrisive tragove u svijesti djeteta.
Čak i u momentima najveće uzbuđenosti i neposlušnosti, dijete stalno upija ono što mu roditelji govore. Da cijeli svijet govori jedno, a roditelj drugo, dijete će stalno davati prednost roditelju. Kada roditelj kaže da “svi misle”, onda je to strašan udarac na dječju psihu, ali prvenstveno jer (i) roditelj tako misli.
Takav odgoj kod djece u kasnijoj dobi dovodi do duboke nesigurnosti, mržnje prema sebi te raznih drugih mentalnih problema.
9. “Zar ne možeš ništa uraditi kako treba?”
Slično kao i druge štetne izjave, ova također predstavlja loš odgoj i udar na emocije djeteta. Dijete neće razmišljati o tome kako ste vi možda imali težak dan ili da su se tako i prema vama odnosili u djetinjstvu. Naprotiv, djeca izjave i ponašanje roditelja upijaju i interpretiraju prilično bukvalno.
Dakle, ako djetetu kažete nešto poput “zar ne možeš ništa uraditi kako treba”, ono to interpretira kao: “Ja ne mogu ništa uraditi kako treba.” Dijete u to počinje vjerovati, zbog toga gubi samopouzdanje i razvija samoprijezir.
Moguće je da će dijete onda nastojati premašiti vaša očekivanja, a kako bi dobilo željenu (ali unaprijed nedostižnu) ljubav i odobravanje.
10. “Ti si uvijek tako teška/težak…”
Kada djetetu govorite da je problematičnog karaktera ili teške naravi, ono će to internalizirati, usvojiti kao činjenicu, što će se uskoro početi manifestirati i kroz djetetovo ponašanje.
Otprilike, ono što će dijete u takvim izjavama čuti je: “To, što si ti težak tip, ne samo da je činjenica, nego je to i moje očekivanje od tebe, koje trebaš ispuniti.”
Kao roditelji, djeci vlastitim primjerom i riječima postavljamo ideale i standarde. Ako djetetu govorite da je glupo, ono će zaista zaključiti da je “glupo”, “pokvareno”, “nesposobno”, “problematično”, itd.
Umjesto da djeci govorite takve negativne stvari, probajte s pozitivnim kvalifikacijama, pa će se i njihovo ponašanje usmjeravati u boljem pravcu.
11. “Zašto me ne voliš?”
Emocionalno zlostavljanje je usko povezano s pasivno-agresivnim izjavama i ponašanjem, a rečenice poput “zašto me ne voliš” je jedan od takvih primjera. Dijete u tom slučaju može pomisliti kako neće biti prihvaćeno ni voljeno, osim ako svu svoju pažnju ne usmjeri na vas.
I tako, umjesto da svoje vrijeme provodi u igri, učenju i razvijanju, dijete energiju mora koristiti kako bi vama pokušalo dokazati svoju ljubav.
12. “Ma to je smiješno…”
Ako roditelj djetetu kaže da je smiješno to što ono misli ili govori (tj. da to nešto nema smisla), još je jedan od načina obezvrjeđivanja osjećaja djeteta. To također predstavlja i relativizaciju problema o kojima dijete govori.
Takve izjave mogu dovesti do toga da dijete postane nesigurno oko izražavanja vlastitog mišljenja i osjećaja, pa ih može početi zadržavati u sebi.
13. “Toliko toga sam žrtvovala/žrtvovao zbog tebe.”
Loš odgoj se često sastoji i od ovakvih izjava. Roditelji ponekad zaboravljaju da roditeljstvo, samo po sebi, unaprijed podrazumijeva žrtvu i odricanje od mnogih stvari. Ali, zašto zbog toga kriviti djecu?
Vodite li dobar život ili ne, to je vaša, a ne odgovornost djeteta. Djeca nikada ne bi smjela imati osjećaj da su vam na teret ili da na bilo koji način narušavaju kvalitetu vašeg života. Takve optužbe ne samo da su potpuno neopravdane, nego i djeci mogu nanijeti veliku štetu.
14. “Ne valja to, nije kako treba.”
Ako djeci namećete previsoke standarde i od njih zahtijevate savršenstvo, to će se veoma loše odraziti na njihovo psihičko zdravlje. Počet će misliti da, ako nisu perfektni, ne zaslužuju vaše odobravanje i ljubav.
Prije svega, perfekcionizam je opasan jer je neostvariv, nedostižan. Zbog toga su takve tendencije obično praćene frustracijom, pretjeranom samokritikom, povlačenjem u sebe, stalnim stresom i anksioznošću…
15. Ignoriranje kroz šutnju
Kada dijete kaže ili uradi nešto što vam se ne sviđa, postoji šansa da ćete prestati pričati s tim djetetom na neko vrijeme. To je prirodno, ali ne spada u dobar odgoj.
Dijete će početi misliti da nije dovoljno vrijedno, da ne zaslužuje vašu pažnju. Takvo ignoriranje kroz šutnju (engl. silent treatment), oblik je kazne, spada u emocionalno zlostavljanje djece i ne daje nikakve pozitivne rezultate.
Dijete iz toga neće zaključiti ništa korisno. Neće biti u stanju naučiti kako da kontrolira vlastite emocije i da razgovara o problemima. Sve to može ostaviti ozbiljne posljedice, pa tako i u odrasloj dobi.
Pravilan i nepravilan odgoj: “Ispeci, pa reci.”
Za pravilan odgoj je izuzetno važno da roditelji budu svjesni koliko snažno njihove rječi utječu na dječju psihu. Omalovažavajuće, uvredljive, pasivno-agresivne izjave mogu ostaviti dubok trag i izazvati razne mentalne probleme kod djece. Posljedice takvih izjava i ponašanja mogu trajati doživotno.
Naravno, svi imamo neke strahove, nesigurnosti, komplekse, frustracije. Zato ponekad kažemo nešto što ne bismo trebali. Bez obzira na to, roditelji moraju naučiti pažljivo birati riječi koje upućuju svojoj djeci, po principu”ispeci, pa reci”.
Djeca u roditeljima vide vođe i uzore. Zato je bolje s djecom razgovarati, dopustiti im da izraze vlastito mišljenje i osjećaje. To nikako ne znači da ih treba razmaziti i poticati neko neprihvatljivo ponašanje. Međutim, uvrede ne samo da neće pomoći, nego mogu stvoriti nepopravljivu štetu.
Smiren i pozitivan stav, razumijevanje, slušanje, ohrabrivanje, itd., uvijek će dati bolje rezultate od kritike i uvreda. Pravilan odgoj se zasniva na afirmaciji, dok je negacija uglavnom siguran put u patnju i propast.
