Nezdrava briga može biti ozbiljan problem i treba je razlikovati od normalne brige.
Uobičajena, zdrava, normalna briga podrazumijeva našu zaokupljenost nekom problematičnom situacijom i predviđanje evenualnih negativnih ishoda te situacije.
Kroz razvoj ljudskog roda, briga nam je pomagala da pažnju usmjerimo na određenu opasnost, detektiramo je, procijenimo te na taj način izbjegnemo. U tom smislu, briga nam i danas pomaže u suočavanju sa svakodnevnim izazovima.
Nezdrava briga
U ovom procesu ponekad dođe do svojevrsnog isčašenja i on se ne odvija kako bi trebao. Naš um biva zarobljen u beskonačnim pokušajima “pronalaska rješenja”, preplavljen negativnim mislima i zamišljanjima najgorih scenarija. To uglavnom ima vrlo malo ili nema nikakve veze sa stvarnom situacijom.
Ova pretjerana, nezdrava briga je uglavnom usmjerena na kompleksnije probleme, bez jasnog rješenja, što pojačava osjećaj bespomoćnosti, pa tako i zabrinutosti.
Opsesivne misli
Pretjerana briga je dio jednog šireg problema, kojeg nazivamo opsesivnim mislima, odnosno opsesivnim razmišljanjem. Opsesivno razmišljanje se sastoji iz naše nemogućnosti da uspostavimo kontrolu nad navirućim, ponavljajućim i uznemirujućim mislima, slikama, idejama.
Opsesivne misli za sobom nose različite osjećaje, emocije, kao i promjene u obrascima ponašanja. Bez stručne pomoći, osoba sklona opsesivnom razmišljanju upada u začarani krug. S obzirom na to da su opsesivne misli veoma neugodne i uznemirujuće, osoba ih pokušava potisnuti i/ili se boriti s njima, ali na taj način ih samo hrani te se problem produbljuje.
Ruminacija
Ruminacija je drugi oblik opsesivnog razmišljanja. Dok je pretjerana briga uglavnom usmjerena na budućnost, ruminacija predstavlja opsjednutost prošlošću.
Osoba osjeća krivnju, žaljenje i ljutnju zbog ranijih grešaka, gubitaka, onog što je uradila ili zbog onog što nije uradila (a smatra da je trebala), zauvijek izgubljenih prilika, sa nepovratnim, katastrofalnim ishodima.
Ruminacija uklučuje i osuđujući, sve-ili-ništa samokriticizam, duboko uvjerenje kako bi sadašnja ili buduća patnja mogle biti izbjegnute – “samo da su bar stvari drugačije napravljene u prošlosti…”
Posljedice
Kao da same po sebi već nisu problem, opsesivne misli dodatno narušavaju kvalitetu života pojedinca, ograničavaju nas u svakodnevnim aktivnostima, izazivaju mnoge dodatne probleme – kako psihičke, tako i fizičke. Usko su povezane sa oblicima depresije, a jedan su od definirajućih simptoma za sve tipove anksioznih poremećaja.
Kod uznemirujućih misli često može pomoći redovno prakticiranje meditacije, joge i qigonga, svjesne prisutnosti, vježbi disanja, progresivne mišićne relaksacije te drugih tehnika opuštanja.
Zanimljivo je spomenuti da unutar kognitivno-bihevioralne terapije i srodnih pravaca postoji skup psihoterapeutskih tehnika koji se fokusira upravo na “ispravljanje” negativnih automatskih misli. Taj se proces naziva kognitivno restrukturiranje.
U svakom slučaju, najbolje je prvo razgovarati sa stručnom osobom, odnosno sa psihoterapeutom, kako bi se odredilo radi li se o nekoj konkretnoj dijagnozi i koji je najbolji način da se problem riješi.
