Kada nam neko spomene živi svijet Australije, obično ćemo pomisliti na opasne pauke, krokodile, meduze… Ali, tu je i quokka, nasmiješena zvijezda Instagrama. Evo nekih zanimljivih činjenica o ovim simpatičnim australskim tobolčarima.
Quokka: upoznajte kvoku
Quokka (Setonix brachyurus) zbog očiju i repa mnoge može podsjetiti na štakora, ali ona je zapravo vrlo blizak rođak kengura/klokana. Drugi naziv za kvoku i jeste kratkorepi valabi (valabi, engl. wallaby, je također srodnik kengura).
Dimenzije i životni vijek
Prosječna quokka teži između 2.5 i 5 kilograma, tijelo joj je dužine 40 do 54 centimetra, a rep između 25 i 30 centimetara. To je prilično kratak rep za jednog makropoda – zbog toga je “kratkorepa”. Kvoke se mogu penjati po drveću i grmlju. U prosjeku žive oko 10 godina.
Glavno stanište otok Rottnest, Zapadna Australija
Quokka živi na jugozapadu savezne države Zapadne Australije, na nekoliko manjih otoka, kao i na kopnu. Njihova najveća i najstabilnija populacija je smještena na otoku Rottnest (površina: 18.9 kvadratnih kilometara), udaljenom oko 34 kilometra od Pertha.
Lokalci otok Rottnest nazivaju “Rotto”, a populacija kvoka na Rottu iznosi otprilike 10 000, dok ih na kopnu ima oko 4 000. Na otoku Bald (eng. Bald Island, “ćelavi otok” ili – “goli otok”) živi između 600 i 1000 jedinki.
Po njima je “Rotto” i dobio ime
Godine 1696., ugledavši kvoke, nizozemski kapetan Willem de Vlamingh je pomislio da se radi o nekakvim golemim štakorima, pa je otok nazvao Rattennest, odnosno Rotte nest – “gnijezdo štakora”. Riječ “quokka” je izvedena iz domorodačkog jezika (Nyungar), vjerovatno od lokalne riječi gwaga.
Najsretnija životinja na svijetu
Ako u web pretraživač upišete “najsretnija životinja” na bilo kojem jeziku, sigurno će vam prvi, ako ne i jedini rezultati biti upravo – quokka. Ove životinje ne samo da su slatke, nego su i veoma društvene, pa često iz znatiželje prilaze razdraganim turistima. Pretpostavlja se da su kvoke tako otvorene prema ljudima jer je otok Rottnest odvojen od kopna već 7 000 godina.
Valja spomenuti da je upravo “bijeli čovjek”, odnosno doseljenici, glavni razlog zašto se stanište kvoka tako drastično smanjilo. Ranije su nastanjivale mnogo šire područje Zapadne Australije.
Zašto se “smiju”?
Prije svega, quokka izgleda sretno i prijateljski jer je stalno “u osmijehu”. Pretpostavlja se da je ovaj osmijeh zapravo rezultat evolucije: na taj se način dodatno rashlađuje, slično kao psi i mačke. Kvoke su krznene životinje, a u Australiji je vruće.
Quokka je uglavnom noćna životinja
Kvoke se također rashlađuju spavajući i odmarajući u hladu preko dana, a postaju aktivnije kad zađe sunce, tj. kad zahladi. Zbog toga se na Rottnestu preporučuje poseban oprez vozačima u sumrak, iako su kvoke prilično okretne i znaju se pobrinuti za sebe.
Quokka i rodbina
Ne samo da kvoke izgledaju kao minijaturne verzije kengura veličine domaće mačke, već spadaju u istu porodicu – Macropodidae (grč. makro – veliko, pod – stopalo). Postoji preko 50 različitih vrsta makropoda, a quokka je jedini predstavnik roda Setonix. Stručni naziv za kvoke je Setonix brachyurus.
Ovo “brachyurus” na latinskom, a od starogrčkog, znači “kratkorepi”. Dakle, kvokini rođaci su svi kenguri/klokani i slične vrste, što je posebno primijetno kada se kreću: kvoke skakuću na sličan način.
Mladunče može spasiti majku
Nakon mjesec dana trudnoće, ženka rađa jedno mladunče. Engleski naziv za mladunče quokke je “joey”. Quokka može roditi dva puta godišnje, a za života u prosjeku na svijet donese oko 17 malih joey-ja. Mladunče u majčinom tobolcu živi pola godine. Nakon što napusti tobolac, majku doji još par mjeseci, a potpuno prohoda osam mjeseci nakon rođenja.
Ženke su spolno zrele sa 18 mjeseci. Kada ženku kvoke, koja nosi mladunče u tobolcu, napadne predator, ona ga može ispustiti iz tobolca. Logično, tada će mladunče proizvoditi glasne zvukove, cviliti, što može odvratiti pažnju predatora i omogućiti majci da pobjegne. To zvuči okrutno, ali u suprotnom bi stradali i mladunče i majka.
Prehrana: rep im ne služi kao ukras
Kvoke jedu travu, lišće, stabljike i koru mnogih lokalnih biljaka. Ako je potrebno, quokka može preživjeti bez hrane i vode duži vremenski period, zahvaljujući zalihama koje pohranjuje u – rep.
Kvoku ne smijete hraniti niti dirati
Kvoke su neodoljive i veoma znatiželjne, pa je turistima teško obuzdati se, a da slatkoj kvoki ne daju komad sendviča ili malo soka (što bi ona rado prihvatila). Međutim, “ljudska hrana” je opasna za zdravlje kvoka.
Kako stvar ne bi prepustili slučaju, tamošnje vlasti su uvele zakone i stroge kazne za kršenje tih zakona. Na primjer, hranjenje kvoke može rezultirati kaznom od 300 australskih dolara. Diranje je također zabranjeno, a maksimalna kazna za okrutnost prema kvokama može iznositi $50 000, kao i 5 godina zatvora. Izvoz je također strogo zabranjen.
Kvoke su senzacija na društvenim mrežama
Turisti posjećuju ovaj dio Australije prvenstveno kako bi uživo vidjeli kvoke, ali i iskoristili priliku za jedinstven “selfie” s ovim interesantnim životinjama. Preko 500 000 ljudi posjeti mali otok Rottnest svake godine. Fotografiranju s kvokom nisu odoljele ni mnoge slavne osobe, poput Rogera Federera, Margot Robbie, Hugha Jackmana, Tash Oakley, Martina Clunesa, Teri Hatcher…
Ako ikada budete u prilici da uživo vidite kvoke, zapamtite, ne smijete ih hraniti niti dirati. Zapravo, kvokama nemate potrebu ni prilaziti, one su tako prijateljski raspoložene, da će vam same doći.
Quokka je divlja životinja
Slatka je i umiljata, ali je kvoka ipak divlja životinja. Ako se osjeti ugroženo, branit će se. Svake godine se prijavljuje po nekoliko ujeda kvoke. Najčešće su u pitanju djeca, koja su manje pažljiva od odraslih. U većini slučajeva, do ujeda dolazi slučajno, kada quokka pokušava “oteti” čokoladicu ili grickalice djetetu iz ruke.
Rotto, kažnjenička kolonija
Čudno zvuči, ali svoju brojnost na Rottu quokka može zahvaliti – kriminalcima. Naime, 1830-tih godina, vlasti su donijele odluku da otok Rottnest postane kažnjenička kolonija za Aboridžine koji su prekršili zakon – koliko su zla i nepravde bijelci, kolonizatori, napravili autohtonom stanovništvu, Aboridžinima, to je tek posebna priča. Kao kažnjenička kolonija, Rotto je bio nedostupan javnosti, nije se moglo graditi i sl., pa je priroda ostala netaknuta, uključujući i kvoke.
Najsretnija životinja nesretne prošlosti
Za razliku od kvoka na otoku, one na kopnu nisu imale sreće. Doseljavanjem ljudi, izgradnjom objekata i poljoprivrednih zemljišta, quokka je potisnuta sa svog prirodnog staništa. Osim toga, ljudi su ih lovili, čak i trovali, pošto su ih smatrali štetočinama koje im jedu biljke. Zato je otok Rottnest, na neki način, kvokama i utočište i zatvor.
Quokka je ugrožena vrsta
Lisice su uvezene u Australiju 1930-tih, a omiljena hrana im je upravo quokka. Pored lisice, jedu ih i divlje mačke, kao i neke vrste zmija. Osim prirodnih neprijatelja, kvoke su ogrožene zbog krčenja zemljišta, povremenih požara i bolesti kojima su sklone kao mala i izolirana populacija.
Nažalost, u Australiji je do danas izumrla trećina zaštićenih vrsta, uključujući 16 vrsta i podvrsta tobolčara, koji su nestali zauvijek. Nadajmo se da će upravo popularnost kvoke promijeniti trend pada populacije te spriječiti izumiranje.
Čokoladna uskrsna quokka?
Zečevi su za stanovnike Australije velike štetočine, tako da baš i nisu omiljen motiv za Uskrs. Od 2017. godine, tvornica čokolade Margaret River prodaje Chokka the Quokka (“čoko kvoka”). Komad čokolade u obliku kvoke košta 25 australskih dolara, a kompanija dio zarade donira u svrhe zaštite i očivanja ove neobične vrste.
