Feynmanova tehnika je jednostavna, ali moćna metoda za bolje učenje. Bilo da trebamo svladati školsko gradivo, nove vještine na poslu ili samo imamo želju bolje razumjeti neku ideju ili pojavu, Feynmanova tehnika nam može olakšati taj proces.
U ovom tekstu ćemo objasniti u čemu se ova metoda sastoji i navesti nekoliko konkretnih primjera. Također, donosimo besplatnu infografiku i besplatnu e-knjigu s dodatnim savjetima i objašnjenjima te zanimljivostima i fotografijama iz života Richarda Feynmana.
Feynmanova tehnika: 4 ključna koraka
Feynmanova tehnika se može podijeliti na četiri koraka:
1. Izabrati gradivo i proučiti ga
Izabrati i precizirati ono što želimo naučiti ili bolje shvatiti. Tu temu pažljivo proučiti i zabilježiti ključne informacije, pokušavajući ih razumjeti što dublje.
2. Objasniti ga na jednostavan način
Kada proučimo gradivo, zamislimo da ga trebamo objasniti nekome bez ikakvog predznanja o tome – recimo, nekom djetetu.
3. Identificirati praznine u znanju
Ako naiđemo na dijelove koje nismo u stanju objasniti jednostavnim jezikom, vraćamo se materijalu i fokus stavljamo na ta mjesta koja nam nisu dovoljno jasna.
4. Ponoviti i dodatno pojednostaviti
Nakon što smo se vratili na problematične dijelove te popunili praznine u znanju, ponavljamo proces i nastojimo ga dodatno pojednostaviti.
Cilj je imati jasan, sažet i lako razumljiv prikaz izabrane teme.
Dakle:
- proučiti temu;
- objasniti je na jednostavan način;
- pronaći rupe u znanju;
- ponoviti i još više pojednostaviti.
Zašto je Feynmanova tehnika efikasna?
Feynmanova tehnika nam pomaže da bolje shvatimo kompleksne ideje i procese. Ona sadrži najmanje dva važna elementa: aktivno objašnjavanje i pojednostavljivanje. Ta dva elementa doprinose dubljem razumijevanju gradiva i izbjegavanju tzv. iluzije znanja.
Besplatno preuzmite infografiku “Feynmanova tehnika”:
“Krhko je znanje” (iluzija znanja)
Postoji nešto što se naziva “iluzija znanja”, odnosno kognitivna precijenjenost ili iluzija dubine objašnjenja (engl. illusion of explanatory depth).
Svi smo to nekada doživjeli, bar u školi ili na fakultetu: bili smo na predavanju, možda imamo i bilješke, sve smo pročitali i činilo nam se da dobro poznajemo gradivo. Međutim, kada dođemo na ispit, uskoro uvidimo da se ne možemo sjetiti onoga što smo mislili da smo zapamtili. Ili, ako nam profesor postavi neko potpitanje, shvatimo da ne razumijemo ni osnove onoga za šta smo bili sigurni da smo naučili.
Taj je fenomen često prisutan i u svakodnevnom životu. Na primjer, ponekad gledamo vijesti ili čitamo knjigu, ali to radimo pasivno – prepoznajemo informacije, bez da ih analiziramo. Na kraju imamo dojam da poznajemo određenu materiju, ali to je samo površinsko znanje, a ne ono dubinsko.
Također, svakodnevno koristimo mnoge pojmove, vještine i procese, bez da o njima znamo puno, iako imamo takav dojam. Recimo, od ranog djetinjstva koristimo toalet, ali na kojem principu radi vodokotlić? A bežični internet (Wi-Fi)? Zašto neke vježbe potiču rast mišićnog tkiva? Čuli smo za ph vrijednost tla – na koji način je ona povezana sa zdravljem biljaka? Svi imamo omiljenu vrstu muzike (ili više njih), ali zašto ona djeluje na naše emocije i na koji način? I tako dalje.
Primjer: stres
Naslanjajući se na prethodno rečeno, kada bi nas neko pitao znamo li šta je to stres, naš odgovor bi možda glasio: “Kakvo glupo pitanje! Naravno da znam – svi ga proživljavamo, a i stalno se priča o stresu!”
Međutim, da nas neka osoba, koja nije upoznata s konceptom stresa (npr. neki pripadnik plemena Hadzabe), upita da definiramo stres, koliko bi nas to bilo u stanju uraditi? Dakle, svojim riječima, u jednoj rečenici, pružiti što precizniju definiciju stresa: “Stres je…”
Ako bi nas taj Hadza dalje nastavio ispitivati, ali zašto dolazi do stresa, koji mehanizmi leže iza toga? Da li bismo mu znali objasniti i koliko detaljno? Koliko bismo tehnika za suočavanje sa stresom znali nabrojati i opisati?
Dakle, iluzija znanja je mnogo prisutnija nego što nam se to možda čini, čak i kod pojava za koje smo sigurni da ih vrlo dobro poznajemo. Bilo da već znamo ponešto o stresu ili da, kao mnogi, samo podrazumijevamo da o njemu znamo “sve”, Feynmanova tehnika nam u svakom slučaju može pomoći da ga bolje razumijemo. Poslužimo se ranije nabrojanim koracima.
1. Izabrati gradivo i proučiti ga
U ovom slučaju, za gradivo koje trebamo obraditi smo izabrali stres. Sada trebamo pronaći pouzdan izvor ili izvore i pokušati što bolje razumjeti koncept stresa: o čemu se radi, zašto se javlja, postoji li više vrsta stresa, kako se bolje nositi s njim, koji su zdravi mehanizmi suočavanja sa stresom, itd.
Kada je Faynmanova tehnika u pitanju, ovaj prvi korak podrazumijeva da što bolje pokušamo razumjeti tematiku koju obrađujemo.
2. Objasniti na jednostavan način
Sada, kada smo proučili koncept stresa, pokušavamo ga objasniti na jednostavan i kreativan način, kao da objašnjavamo djetetu ili bilo kojoj osobi koja nije upućena u problematiku.
Objašnjenje bi, na primjer, moglo glasiti ovako: naš mozak je poput izviđača na jarbolu jedrenjaka, koji kroz durbin gleda naširoko i nadaleko po moru, dežurajući u slučaju bilo kakvih problema. Kada ugleda neku potencijalnu opasnost (oluju u daljini, neprijateljski brod ili nešto treće), taj mornar koristi zviždaljku i tako diže uzbunu, pa se ostatak posade može pripremiti za nadolazeći napad ili promijeniti smjer kretanja broda, tj. pobjeći od onoga što bi ih moglo ugroziti.
Tako i naš mozak pokušava uočiti opasnosti. Ako se pojave, oglašava uzbunu u tijelu: srce jače kuca, ubrzava se disanje, mišići se napnu… Tada smo i mi u stanju uzbune, u stanju stresa. Kao i posada iz našeg primjera, postajemo spremni za borbu ili za bijeg od opasnosti. Ponekad se možemo i samo “ukočiti”, kao što bi se ukočili i mornari da se opasnost pojavi iznenada.
To je vrlo koristan mehanizam za suočavanje s opasnostima. Mornari na brodu će na taj način biti spremni izbjeći opasne stijene, jake struje, nevrijeme, neprijateljski raspoložene brodove, kao i moguće probleme na samom brodu – požar, rupu kroz koji ulazi voda, pokidano jedro…
Ali, ako bi izviđač na jarbolu stalno proglašavao uzbunu, čak i kada nema prave opasnosti ili kada problem nije tako veliki, to više ne bi bilo ni korisno ni zdravo. Posada bi se iscrpila i sva bi se energija trošila na (lažne) uzbune, umjesto na putovanje.
Dakle, super je da na vrijeme uočavamo probleme i opasnosti, ali je i važno da ih pravilno raspoznajemo. Ako smo stalno pod stresom, nećemo moći biti produktivni, to će nas iscrpiti i vrlo loše djelovati na naše zdravlje.
3. Identificirati praznine u znanju
Možda u ovom trenu procijenimo da nam je objašnjenje ipak malo previše složeno, posebno ako smo zamislili da objašnjavamo nekom mlađem djetetu. Možda nas to zamišljeno dijete i pita: “A zašto taj izviđač na brodu vidi malu opasnost kao veliku? Kako da stalno ne diže uzbunu bez razloga?”
Ako nismo sigurni u odgovor, vraćamo se na materijal iz kojeg smo i učili o toj temi. U ovom slučaju bismo dodatno čitali o stresu, kao i o tehnikama relaksacije te drugim metodama suočavanja sa stresom.
4. Ponoviti i dodatno pojednostaviti
Ponovo pokušavamo pružiti objašnjenje, koje bi sada trebalo biti potpunije i još jednostavnije. Na primer: mi u sebi imamo jedan prirodan alarm. Kada se pojavi neka opasnost, tada smo pod stresom i alarm se upali – ubrza nam se rad srca i disanje, postanemo napeti (spremni na borbu ili na bijeg), znojimo se…
Opasnost može biti velika ili manja, a kada je velika, pali se veliki alarm.Na primjer, ako imamo kontrolni u školi, to je manja opasnost. Trebao bi se upaliti mali alarm. On će nam pomoći da se više potrudimo i da bolje naučimo. Ako bi se u tom slučaju upalio veliki alarm, to bi nam izazvalo previše nervoze i ne bismo bili u stanju učiti, a moguće ni jesti niti spavati kako treba.
Dakle, ne valja da se pali veliki alarm ako opasnost nije velika. Posebno nije dobro da se previše često stalno pali i da to dugo traje. To se ponekad dešava čak i kada nema nikakve stvarne opasnosti, ni velike ni male, što je iscrpljujuće i vrlo nezdravo.
Da bi alarm ispravno radio, potrebno je voditi zdrav način života, a to uključuje zdravu prehranu, kretanje, druženje, dovoljno sna, uvođenje korisnih aktivnosti preko dana, redovno opuštanje, itd.
Ako je alarm neispravan, tj. kada nepotrebno reagira, često smo pod stresom. U tom slučaju je vrlo korisno porazgovarati sa psihoterapeutom, odnosno stručnom osobom koja se upravo bavi tim “neispravnim alarmima”.
Prednosti Feynmanove metode
Spomenuli smo iluziju znanja, odnosno, pogrešno uvjerenje da o nečemu znamo više nego što je to slučaj. Feynmanova tehnika će nas usmjeriti da pokušamo što bolje razumjeti neku temu.
Zatim ćemo temu aktivno objašnjavati zamišljenoj (ili stvarnoj) osobi, a to je suprotnost, u pozitivnom smislu, od toga da samo pasivno prelazimo preko informacija.
Isto tako, pojednostavljivanje će nam pokazati razumijemo li određeni koncept dovoljno dobro, a izlažući ga, ujedno ćemo otkriti praznine u vlastitom znanju.
Kada se vratimo gradivu i sebi razjasnimo te problematične dijelove, onda ponovo objašnjavamo, ovaj put sa dodatnim pojednostavljivanjem. Na taj način ćemo i ponoviti informacije.
Prema Feynmanu, kada kompleksne ideje možemo objasniti jednostavno, to obično znači da smo ih zaista razumjeli.
Feynmanova tehnika će biti još moćnija ako je udružimo s nekim drugim metodama učenja (npr. ponavljanje u razmacima) i različitim mnemotehnikama.
Feynmanova tehnika i čovjek iza nje (besplatna e-knjiga)
Američki fizičar Richard Phillips Feynman (1918.- 1988.), po kojem je ova tehnika i nazvana, bio je interesantan tip. S jedne strane, briljantan fizičar i matematičar, nobelovac i uvaženi profesor teorijske fizike, kojeg su kolege opisivale kao drugog Einsteina.
S druge strane, nije se uklapao u postojeće norme: spavao je po studentskim domovima i zavodio studentice, često odlazio u striptiz barove, svirao bongose s orkestrom, naučio slikati “po stare dane” i održavao izložbe pod pseudonimom, čak je i glumio u filmu…
Svoju prvu suprugu je oženio, iako mu je rečeno da će ona brzo umrijeti. Tako je i bilo, a on će joj, godinama kasnije, napisati ljubavno pismo, kojeg nikada nikome neće pokazati (pismo će biti pronađeno tek nakon njegove smrti).
Više detalja o Feynmanovoj tehnici, ali i o zanimljivostima iz njegove biografije, uključujući i spomenuto pismo te brojne fotografije, možete pronaći u besplatnoj e-knjizi “Feynmanova tehnika i čovjek iza nje”:
Zaključak
Feynman je, pored ostalog, bio poznat po svom talentu da vrlo kompleksne teme objasni na jednostavan način.
Osim toga, stalno je preispitivao svoje znanje o pojavama koje ga okružuju te ideje s kojima se susreće: je li to zaista tako, zašto je to tako, mogu li to objasniti jednostavnim riječima, razumijem li dobro tematiku, mogu li sve te elemente povezati u cjelinu?
Feynmanova tehnika učenja se upravo u tome i sastoji: pokušati što bolje razumjeti neko gradivo, pojednostaviti ga i na taj način ga pokušati objasniti. Ključ je u postavljanju pitanja i pronalaženju praznina u vlastitom znanju.
