ADHD kod odraslih osoba: nije sve u hiperaktivnosti

ADHD kod odraslih osoba može značajno narušiti kvalitetu života, a posebno ako nije dijagnosticiran ili je uspostavljena neka pogrešna dijagnoza. “ADHD” je skraćenica od engl. naziva Attention deficit/hyperactivity disorder – poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje, a ranije je bio poznat kao ADD. Radi se o kompleksnom, nedovoljno istraženom te vrlo interesantnom neurorazvojnom poremećaju.

O čemu je zapravo riječ?

Uz ADHD su vezane mnoge zablude. Na primjer, uglavnom se smatra da od njega pate samo djeca, što je pogrešno – ADHD kod odraslih nije ništa manje prisutan.

Prije se čak nije ni razmatrala mogućnost da bi odrasli ljudi mogli imati ADHD. Postoje najmanje dva razloga za to. Kao prvo, stvorena je predrasuda kako je ovaj poremećaj isključivo vezan uz neko (očigledno) hiperaktivno ponašanje. Kao drugo, od odrasle osobe se očekuje da bude funkcionalna, odgovorna i produktivna. Ako se ne uklapa u društvo, onda je jednostavno lijena, glupa, nesposobna, itd.

Stvar je otežavala i činjenica da je ADHD  kod odraslih često zamaskiran drugim poremećajima i problemima – anksioznošću, depresijom, perfekcionizmom, problemima sa spavanjem, ovisnostima…

Simptomi ADHD-a kod odraslih

Simptomi ADHD-a kod odraslih osoba se mogu značajno razlikovati od onih koji se javljaju kod djece, kao što se razlikuju i od osobe do osobe.

Navest ćemo neke od najčešćih simptoma ADHD-a kod odraslih osoba. Radi bolje preglednosti, simptomi su podijeljeni u sljedeće kategorije:

• problemi s koncentracijom;

• hiperfokusiranost;

• neorganiziranost i zaboravljivost;

• impulsivnost;

• emocionalni problemi;

• hiperaktivnost i nemir.

Problemi s koncentracijom

Odrasle osobe s ADHD-om itekako mogu biti fokusirane na ono što ih stvarno zanima. S druge strane, uglavnom imaju problema sa zadržavanjem pažnje na svakodnevnim zadacima i obavezama.

Kada je u pitanju koncentracija, ovo su neki od simptoma ADHD-a kod odraslih:

• lako vas mogu omesti sitnice koje drugi i ne primjećuju;

• imate toliko misli odjednom, da vam predstavlja problem slijediti samo jednu od njih;

• teško vam se fokusirati na ono što čitate ili na razgovor s drugom osobom;

• ne završavate započeto, čak ni kada se radi o jednostavnim stvarima;

• često previđate detalje, što dovodi do grešaka;

• sve vam brzo dosadi, pa stalno tražite nešto “novo”;

itd.

Hiperfokusiranost

ADHD kod odraslih se može manifestirati i kroz hiperfokusiranost, odnosno kroz naglašeno usmjeravanje pažnje na određenu aktivnost. Osobe sa ADHD-om mogu do te mjere uroniti u neki zadatak, da “isključe” sve ostalo – izgube pojam o vremenu i zaborave na sve druge obaveze.

Hiperfokusiranje može biti izuzetno korisno kada se usmjeri na produktivne aktivnosti, ali može i stvarati probleme, posebno u međuljudskim odnosima.

Neorganiziranost i zaboravljivost

Život odrasle osobe je ionako težak i prepun izazova, a ljudima s ADHD-om se može činiti i nemoguć. Naime, ADHD kod odraslih se često ogleda u otežanoj organizaciji svakodnevnih obaveza.

Neki od simptoma iz te kategorije su:

• odgađanje obaveza (prokrastinacija);

• sklonost kašnjenju;

• neurednost – kuća, auto ili ured su pretrpani nepotrebnim stvarima;

• nezavršavanje započetog;

• zaboravljanje na rokove, dogovore i obaveze;

• često gubljenje i zametanje stvari (npr. ključeva, mobitela, računa…);

• pogrešna procjena potrebnog vremena za obavljanje nekog zadataka;

itd.

Impulsivnost

Simptomi ADHD-a kod odraslih, vezani za impulsivnost, mogu biti:

• slaba samokontrola;

• sklonost ovisničkom ponašanju;

• upadanje drugima u riječ;

• brzopleti komentari (suprotno od “ispeci, pa reci”);

• osjećaj nemira i/ili dosade u socijalnim situacijama (npr. tokom dugih predavanja ili sastanaka);

itd.

Emocionalni problemi

ADHD kod odraslih osoba uglavnom podrazumijeva i razne probleme na emocionalnom planu, a posebno kada su u pitanju emocije poput frustracije i bijesa. Ovo su neki od tih problema:

• pretjerana osjetljivost na stres;

• razdražljivost (“kratak fitilj”);

• nagle promjene raspoloženja;

• nisko samopouzdanje, nesigurnost i osjećaj neuspjeha;

• gubitak motivacije;

• preosjetljivost na kritiku;

itd.

Hiperaktivnost

Činjenica je da ADHD kod odraslih može izgledati slično kao i kod djece, posebno kada je u pitanju hiperaktivnost (što ne znači da sva djeca moraju pokazivati hiperaktivno ponašanje). Uglavnom, takvi pojedinci su izuzetno energični, kao “na struju” i slično.

Međutim, simptomi ADHD-a kod odraslih osoba ipak mogu biti dosta suptilniji, skriveniji. Drugim riječima, tada je samu hiperaktivnost teže prepoznati. Nju uglavnom karakteriziraju:

• unutrašnji nemir;

• osjećaj dosade u većini situacija;

• žudnja za rizicima i uzbuđenjem;

• ponekad neobuzdana pričljivost;

• zaokupljenost sa više stvari odjednom;

• vrpoljenje, nemogućnost mirovanja na jednom mjestu;

itd.

ADHD kod odraslih osoba: problemi na više nivoa

Ljudi koji pate od nedijagnosticiranog i netretiranog ADHD-a se nalaze pod stalnim stresom. Okolina takvu osobu može doživljavati kao glupu, lijenu, neodgovornu, a to isto (ili gore) za sebe misli i sama ta osoba.

Sve to dodatno pogoršava stanje pojedinca sa ADHD-om. Ovaj poremećaj, direktno i indirektno, može negativno utjecati na svaki aspekt života ljudi koji od njega pate.

Fizički i psihički problemi

Simptomi ADHD-a kod odraslih mogu izazvati i pogoršati druge zdravstvene probleme, kao što su:

• kompulzivno prejedanje;

• zloupotreba alkohola i droga;

• anksioznost;

• stalna napetost i stres;

• nisko samopouzdanje.

Pored toga, zbog ADHD-a možete preskakati preglede, izbjegavati odlazak kod doktora, zanemarivati stručne savjete i upute, zaboraviti uzeti lijekove…

Poslovne i financijske teškoće

Ljudima ADHD može stvarati probleme u karijeri, a obično izaziva i snažan osjećaj neuspjeha: vrlo je teško slijediti pravila, poštovati rokove, kao i držati se uobičajene 9-5 rutine.

Upravljanje kućnim budžetom također može biti problematično – od neplaćenih računa do dugova zbog impulsivnog trošenja novca.

Problemi u vezama

ADHD itekako može otežati odnose sa drugim ljudima. Pojedinci koji se bore s ovim poremećajem tako od svojih bližnjih često slušaju prigovore kako trebaju pospremiti za sobom, više obraćati pažnju dok im se nešto govori, više se potruditi…

Također, osobe bliske onima s ADHD-om mogu biti nesretne jer (pogrešno) zaključuju da je taj neko neodgovoran, neosjetljiv, da ih ne voli i slično.

ADHD nije stvar karaktera ni volje

ADHD kod odraslih osoba često vodi do frustracije, osjećaja stida, beznađa, razočarenja, gubitka samopouzdanja… Takvi pojedinci se mogu osjećati kao da nikada neće biti u stanju preuzeti kontrolu nad vlastitim životom niti ostvariti svoj potencijal. Najgore je što za sve to krive isključivo sebe, smatrajući da jednostavno nisu dovoljno pametni, dobri, sposobni…

Zato čak i samo uspostavljanje dijagnoze na pojedinca može imati oslobađajući i ohrabrujući efekt. Kada osoba shvati da nije “do nje”, nego se radi o objektivnom neurorazvojnom poremećaju, onda je mnogo lakše suočiti se sa problematičnim simptomima, kao i sa eventualnim pratećim poremećajima (anksioznost, depresija, ovisnosti, itd.).

→  Zanimljivo je spomenuti kako kod osoba s ADHD-om može biti prisutan i tzv. “sindrom varalice” (engl. impostor syndrome). Tako, na primjer, osoba kojoj nije uspostavljena dijagnoza ADHD-a, a ona vjeruje da bi mogla patiti od ovog poremećaja, može pomisliti kako se ipak ne radi o ADHD-u, nego je jednostavno samo nesposobna, nenormalna i slično, što samo produžava patnju.

ADHD i pogrešne dijagnoze

ADHD ima mnoge sličnosti sa anksioznim poremećajima, ali i sa poremećajima autističnog spektra. Zato nije rijetkost da se, na primjer, djetetu, koje ima neki oblik autizma, pogrešno dijagnosticira ADHD.

Ali, isto tako, odraslim pojedincima se nerijetko, umjesto ADHD-a, dijagnosticiraju depresija, generalizirani anksiozni poremećaj, PTSP, opsesivno-kompulzivni poremćaj, itd. Tako osoba može godinama ići na psihoterapiju i uzimati lijekove, bez naročitih rezultata (naprotiv, može još dodatno sebe kriviti jer “nije u stanju biti normalna”).

Razlog je što je primarni uzrok ostalih problema upravo ADHD, a ostalo su sekundarne dijagnoze (podrazumijeva se da je nužno tretirati i te prateće dijagnoze).

Može li se ADHD izliječiti?

Logično, prvi i najvažniji korak je uspostavljanje prave dijagnoze. Slično kao i kod djece, ADHD kod odraslih se može liječiti uvođenjem određenih promjena u životni stil i psihoterapije (gdje se uče tehnike suočavanja s negativnim mislima i ponašanjem), a u nekim slučajevima se koriste i medikamenti.

Međutim, možda “liječenje” baš i nije najadekvatniji izraz. Naime, dok ADHD može ozbiljno narušavati kvalitetu života, također je činjenica kako se jednostavno radi o drugačijem načinu funkcioniranja mozga. Može li se – i treba li se – “izliječiti” način rada nečijeg mozga?

Osobe s ADHD-om trebaju shvatiti da, koliko god da ih taj poremećaj može ometati u svakodnevnom životu, on također ima i svojih prednosti. Takve osobe su često vrlo inteligentne, kreativne i originalne, ali treba naučiti kako da se te kvalitete iskoriste na pravi način.

Zato je važno prihvatiti vlastite slabosti, popravljati ono što se popraviti može, ali i usmjeriti energiju na svoje jake strane. Naravno, to je proces i uvijek ima mjesta za napredak.

Kako se nositi s ADHD-om?

Jednostavniji način života i uvođenje zdravih navika mogu značajno ublažiti simptome ADHD-a: od redovnog vježbanja i bolje prehrane, preko pravljenja dnevnog rasporeda, do prakticiranja tehnika opuštanja.

Fizička aktivnost i zdrava prehrana

Redovna fizička aktivnost podiže raspoloženje i pomaže da se oslobodimo viška energije. Zdrava prehrana podrazumijeva da jedemo manje, češće i raznovrsnije, a da izbjegavamo rafinirane ugljikohidrate i ostale štetne tvari. Ne treba zaboraviti na dovoljan unos vode.

Kvalitetan san

ADHD kod odraslih često uključuje i probleme sa spavanjem. Kada je čovjek neispavan, simptomi se mogu samo pogoršati – povećava se stres, a slabi koncentracija i smanjuje produktivnost.

Zato je važno ozbiljnije se posvetiti higijeni spavanja. Odlazak u krevet u isto vrijeme, održavanje zdrave jutarnje rutine, prakticiranje tehnika relaksacije – sve to može pomoći.

Upravljanje vremenom

Ljudi koji pate od ADHD-a se inače prilično loše snalaze u vremenu. Iz tog razloga, planiranje je jedna od ključnih stvari. Potrebno je ideje, zadatke i aktivnosti unaprijed zapisati, sve podijeliti u male (vrlo male) korake, praviti podsjetnike, postavljati i držati se rokova…

Pošto osobe s ADHD-om lako izgube pojam o vremenu, onda mogu toliko uroniti u određenu aktivnost, da dođe do preplavljenosti informacijama i zamorom. Zato je vrlo važno u dnevni raspored uračunati i pauze. Nije loša ideja u tu svrhu koristiti alarme, po principu Pomodoro tehnike.

Njegovanje međuljudskih odnosa

ADHD kod odraslih osoba se može negativno odražavati na odnose s drugim ljudima – ljubavne, rodbinske, prijateljske, poslovne… Kako bi se takvi problemi popravili i izbjegli, važno je aktivno obraćati pažnju na ono što drugi govore.

Također, uvijek je pametnije prvo razmisliti i ne brzati s odgovorima i komentarima (usmeno ili pismeno). U svakom slučaju se treba okružiti ljudima koji će imati razumijevanja i pružiti vam podršku u nošenju s ovim poremećajem.

Prakticiranje “svjesne prisutnosti” (mindfulness)

Ljudi zbog ADHD-a često nisu u stanju slijediti ni najjednostavnije misli. Međutim, redovno meditiranje i prakticiranje svjesne prisutnosti dokazano pomaže kod smirivanja uma i postizanja bolje kontrole nad emocijama.

U tom procesu treba biti strpljiv, dosljedan i realan. Umjesto da svaki dan meditiramo po 20 minuta, na početku to može biti 10, 5 ili čak samo par minuta. Bolje i kratko, nego nikako. Vremenom možemo povećavati te intervale, a vrlo brzo će se pokazati pozitivni rezultati.

Svjesnu prisutnost (punu svjesnost, mindfulness) možemo prakticirati bilo kada i bilo gdje – dok peremo suđe ili zube, hodamo, pa čak i pričamo s nekim. Na taj način smo prisutni u sadašnjem trenutku, pa i manje podložni upadanju u vrtloge misli.

ADHD kod odraslih: najvažnije je imati razumijevanja za sebe

Osobe koje pate od ADHD-a su sklone “sve ili ništa” načinu razmišljanja, što je povezano i sa stalnim odgađanjem obaveza (prokrastinacijom). Takvi pojedinci su uglavnom vrlo kreativni i puni energije, žele uraditi toliko toga, ali često ne mogu ni početi. To onda rezultira padom samopouzdanja, samooptuživanjem, potišćenošću, kao i pokušajima traženja utjehe u alkoholu, drogama, prejedanju…

Kako bismo preuzeli kontrolu nad ADHD-om i od njega iskoristili ono najbolje, potrebno je u život uvesti određene promjene, napraviti strukturu na dnevnom nivou, pažljivo planirati i podijeliti sve aktivnosti na male (pa čak i smiješno male) korake.

To što neko informacije procesira na drugačiji način i svijet vidi različito od drugih, ne mora biti nužno mana, nego je velika prednost. Najvažnije je biti strpljiv i imati razumijevanja prema sebi. Na kraju krajeva, nije u pitanju trka, nego maraton.