Depresija je ozbiljna i kompleksna bolest. Procjenjuje se da od ovog poremećaja raspoloženja pati preko 264 miliona ljudi na svijetu. Statistički, depresija je prisutnija kod žena, ali ona pogađa oba spola i sve dobne skupine – djecu, omladinu, starije…
Simptomi mogu biti relativno blagi i prolazni, ali i vrlo teški te drastično narušiti kvalitetu života i zdravlje pojedinca. Posebno je opasna jer u najgorim slučajevima može rezultirati i suicidom.
Depresija nije “obična” tuga
Depresija je pojam koji se često koristi kada se žele opisati osjećanja tuge, bezvoljnosti i lošeg raspoloženja. Na primjer, ako prolazimo kroz težak period u životu, često ćemo reći da smo “pali u depresiju”. To je prilično uobičajeno u svakodnevnom govoru.
Međutim, problemi nastupaju u suprotnoj situaciji, kada osoba zaista pati od depresivnog poremećaja, a tegobe kroz koje prolazi pripisuje vanjskim okolnostima i/ili vlastitoj slabosti. Ovo najčešće za sobom povlači i osjećaj srama, neuspjeha, samooptuživanje itd., što samo dodatno pogoršava to ionako problematično stanje.
Zato je veoma važno utvrditi jesu li negativne misli i osjećaji normalna i prolazna pojava, koja odgovara konkretnoj situaciji, ili se radi o mentalnom poremećaju.
Depresija i društvo: nerazumijevanje kao problem
Iako gotovo da ne postoji osoba koja nije čula za depresiju, činjenica je da ni struka ne zna dovoljno o ovoj kompleksnoj bolesti. Pogotovo je slabo poznaje šira javnost, što može predstavljati veliki problem osobama koje boluju od depresije, ali i ljudima oko njih.
Naime, podrška okoline je vrlo važan faktor u liječenju depresije, a nepoznavanje ove bolesti vodi upravo do manjka empatije i izostanka adekvatne podrške. Tako oboljele osobe, umjesto na ohrabrenje i razumijevanje, često nailaze na podsmijeh, kritike i osude.
Na primjer:
“Ma kako ćeš ti biti depresivna, vidi kako imaš finu djecu.”
“Ima ljudi kojima je sto puta teže nego tebi, pa nisu depresivni.”
“Trgni se, nemoj biti slabić…”
“Motika je najbolji lijek za depresiju!”
I tako dalje. Činjenica je da u javnosti vladaju mnoge zablude o depresiji.
Kako god, zbog takve vrste pritiska od strane društva, mnoge oboljele osobe izbjegavaju potražiti stručnu pomoć. Između same bolesti i nerazumijevanja okoline, situacija se može samo pogoršati.
Zato je izuzetno važno da svi skupa, kao društvo, budemo dovoljno upoznati s depresijom. Na taj način ćemo moći lakše uočiti eventualne simptome kod nas samih, ali i imati više razumijevanja prema drugim ljudima koji pate od ovog poremećaja.
Vrste depresije
Postoji nekoliko oblika depresije, odnosno više vrsta depresivnog poremećaja. Navest ćemo neke od najpoznatijih i ukratko ih opisati.
Velika depresija (depresija major)
Kada se kaže “depresija”, obično se misli na veliki depresivni poremećaj. Naime, klinička, unipolarna, velika ili teška depresija, odnosno, depresija major (engl. major depression) se javlja kod velikog broja ljudi, a simptomi mogu biti prilično ozbiljni te drastično utjecati na svakodnevni život pojedinca.
Velika depresija se pojavljuje u epizodama, a najčešće je karakteriziraju osjećaji ekstremne tuge i/ili bezvoljnosti, koji mogu trajati mjesecima. Velika depresivna epizoda je period od 14 dana ili duže u kojem pojedinac proživljava neke od simptoma depresije.
Distimija
Distimija je dugotrajni oblik depresije. Naziva se i kronična depresija ili dugotrajni depresivni poremećaj. Simptomi su uglavnom nešto blaži nego kod velike depresije, ali to ne znači da distimija manje negativno utječe na život osobe koja od nje pati.
Velika depresija i distimija se mogu preklapati i po vrsti i po dužini trajanja simptoma. Zbog nedovoljno jasnih granica između ta dva oblika depresije u pojedinim slučajevima, u najnovijem izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje (DSM-V), izraz “distimija” ili “distimični poremećaj” se više ne koristi. Sada naziv “dugotrajni depresivni poremećaj” uključuje i distimiju i dugotrajnu veliku depresiju.
Bipolarni poremećaj
Bipolarni afektivni poremećaj se sastoji od naizmjeničnih epizoda manije i depresije. Ranije je bio i poznat kao manična depresija, odnosno manično-depresivna bolest. Raspoloženje oboljelih osoba može varirati između ekstremnog uzbuđenja do velike potištenosti. Teži oblici mogu uključivati paranoju i halucinacije. Simptomi depresivnih faza uglavnom odgovaraju onima kod velike depresije.
Postporođajna depresija
Postpartalna, postnatalna ili poslijeporođajna depresija, kao što i sam naziv govori, javlja se nakon porođaja ili čak za vrijeme trudnoće. Zapravo se radi o velikoj depresivnoj epizodi, tj. simptomi su isti kao i kod velike depresije. Ako se ne liječi, postporođajna depresija može trajati mjesecima ili i duže.
Sezonska depresija
Sezonska depresija ili sezonski afektivni poremećaj (engl. SAD) se obično javlja u jesen i zimu, kada dani kraće traju i ima sve manje sunčeve svjetlosti. Zato se naziva i jesenski blues ili zimska depresija.
Sezonska depresija se obično povlači dolaskom proljeća i ljeta. Predstavlja jedan od lakših oblika depresije, ali je neki oblik tretmana ipak potreban.
Psihotična depresija
Može se reći da je psihotična depresija zapravo velika depresija s elementima psihoze. Ti elementi mogu podrazumijevati halucinacije (npr. glasove ili mirise koji ne postoje), deluzije ili sumanute ideje (uvjerenja koja ne odgovaraju stvarnosti), paranoju…
Predmenstrualni disforični poremećaj
Predmenstrualni disforični poremećaj (engl. PMDD) podsjeća na PMS, ali su simptomi PMDD-a mnogo intenzivniji. Postoji i povećan rizik od suicida. Procjenjuje se da 1 od 20 žena pati od ovog poremećaja.
PMDD se obično povlači par dana nakon početka menzesa, ali može trajati i duže, pa je potreban neki oblik liječenja.
Situacijska depresija
Situacijska ili reaktivna depresija je kratkotrajni oblik depresije i spada u poremećaje prilagodbe. Do pojave situacijske depresije može doći nakon što osoba doživi neko traumatično iskustvo (napad, bolest, smrt drage osobe, problemi u školi, na poslu, u braku, itd.). Dakle, radi se o poremećaju koji je direktno vezan za neki stresan događaj ili više takvih događaja.
Simptomi depresije
Postoje specifični znakovi i simptomi na osnovu kojih se može odrediti da li se radi o depresiji ili tek o privremenom neraspoloženju.
Nažalost, to nije uvijek tako lako. Kao što smo mogli vidjeti u prethodnom poglavlju, depresija podrazumijeva nekoliko različitih oblika, može se javljati zajedno s nekim drugim poremećajima (npr. često s anksioznim poremećajima), a simptomi variraju od osobe do osobe.
Ipak, ovo su neki od uobičajenih simptoma depresije:
- loše raspoloženje, tuga, beznađe, ispraznost;
- pesimističan pogled na svijet, ruminacija, osjećaj krivnje, bezvrijednosti, bespomoćnosti;
- nagle promjene raspoloženja;
- bijes, frustriranost, iritabilnost (čak i kada su u pitanju sitnice);
- gubitak interesa za neke ili za sve dotadašnje aktivnosti (hobi, druženje, sport, seks, itd.);
- poremećaji spavanja (nesanica ili previše spavanja);
- manjak energije, umor, iscrpljenost;
- usporen govor i kretnje;
- značajno povećanje želje za hranom i debljanje ili gubitak i apetita i kilograma;
- tjeskoba, nervoza, napetost, uznemirenost;
- ubrzan rad srca, pretjerano znojenje;
- mentalna magla: otežano razmišljanje, koncentracija, pamćenje, donošenje odluka;
- suicidalne misli;
- fizički problemi poput bolova u leđima, glavobolje, grčeva u mišićima, probavnih tegoba
itd.
Depresija: dijagnoza
Klinička depresija se ne manifestira jednako kod svakog pojedinca. Neki ljudi mogu imati samo jedan ili dva od nabrojanih simptoma, dok je kod drugih izražen veći broj njih. I simptomi mogu biti različiti kod različitih ljudi.
Na primjer, jedna osoba može biti vrlo frustrirana i imati napade bijesa, druga se gotovo potpuno povući u sebe, a treća proživljavati nagle promjene raspoloženja te prelaziti iz jedne krajnosti u drugu.
Važno je napomenuti da dijagnozu, a tako i pravilan tretman, može i treba uspostaviti samo stručno lice, odnosno psihoterapeut (psihijatar ili psiholog). Procjena se obavlja kroz razgovor, pošto standardni laboratorijski testovi ne mogu puno pomoći kada je depresija u pitanju.
Depresija se ne dijagnosticira samo na osnovu vrste, broja, učestalosti i intenziteta simptoma, nego se uzima u obzir i koliko dugo oni traju. To se može razlikovati od osobe do osobe, kao i oblika te stadija bolesti.
Potencijalni uzroci depresije
Postoji nekoliko mogućih uzroka depresije. Smatra se da depresija ne nastaje zbog jednog jedinog uzroka, nego se radi o kombinaciji više njih. Izgleda da je u pitanju međusobno djelovanje biološke predisponiranosti i vanjskih faktora.
U nastavku ćemo navesti neke od potencijalnih uzroka depresije.
Genetika
Depresija se češće javlja kod osoba čiji bliski srodnici (npr. jedno od roditelja, brat, sestra) pate od nje ili nekog drugog poremećaja raspoloženja. Drugim riječima, smatra se da genetika može biti jedan od faktora rizika, ali to ne znači da je i presudna.
Traume iz djetinjstva
Naš mozak je plastičan. Stalno se prilagođava novim podražajima. Ako doživimo neku traumu, posebno u ranom djetinjstvu, to može značajno promijeniti način na koji naš mozak kasnije reagira na strah i na stresne događaje općenito.
Struktura mozga
Istraživanja su pokazala da postoji veza između depresije i smanjene aktivnosti u prednjem dijelu mozga (lobus, frontalni ili čeoni režanj). Doduše, još uvijek nije jasno da li je depresija posljedica ili je uzrok te smanjene aktivnosti.
Postojeći zdravstveni problemi
Neke bolesti i stanja povećavaju rizik od pojave depresije. Zapravo, depresija je jedna od najčešćih komplikacija kada su u pitanju bolesti poput težih oblika raka, problema sa srcem, bolesti bubrega, multiple skleroze, dijabetesa…
Depresija se češće javlja i kod osoba koje imaju poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD). Dugotrajni problemi sa spavanjem također mogu doprinijeti pojavi depresije.
Opijati
Depresija može dovesti do alkoholizma i narkomanije. S druge strane, zloupotreba alkohola i drugih opojnih sredstava povećava rizik od razvoja depresije. Procjenjuje se da preko 20% osoba koje konzumiraju psihoaktivne tvari (uključujući alkohol) također pate i od depresije.
Na taj način, veza između depresije i opijata lako postaje začarani krug. Osoba koja pati od depresije pokušava otkloniti neugodne misli i osjećanja uzimanjem alkohola i/ili droge. To može donijeti kratkotrajno olakšanje, ali dugoročno značajno pogoršava samu depresiju, ujedno povećavajući potrebu za opijatima…
Slično vrijedi i za prejedanje te za sve druge nezdrave navike.
Ostali faktori rizika
Pored već nabrojanih, ovo su još neki od faktora koji mogu povećati rizik od razvoja depresije:
- nisko samopouzdanje;
- pretjerana samokritičnost;
- postojeći mentalni problemi;
- određeni lijekovi;
- stresni događaji (smrt voljene osobe, gubitak posla, razvod, ali i sve velike životne promjene, poput vjenčanja, preseljenja, promjene posla, odlaska u penziju, itd.).
Dakle, mnogi različiti faktori utječu na razvoj depresije, pa je vrlo teško utvrditi konkretne uzroke, kao i predvidjeti kod koga će se depresija pojaviti i hoće li ikako.
Može li se depresija izliječiti?
Depresija je prilično složena i nedovoljno istražena bolest. Često se javlja u “valovima”, tj. u fazama. Ona uključuje fizičke, psihičke, socijalne te razne druge elemente. Na nju djeluje puno faktora, a sama može utjecati na sve aspekte života.
Dobra vijest je da se depresija, uz pravu dijagnozu i adekvatan tretman, može vrlo uspješno staviti pod kontrolu. Liječenje podrazumijeva psihoterapiju, a po potrebi i uzimanje medikamenata (antidepresiva).
Depresija: razgovor ili antidepresivi?
Iako su ponekad neophodni, sami lijekovi ne mogu predstavljati dugoročnu opciju. Što se psihoterapije tiče, danas se kod depresije uglavnom koristi kognitivno-bihevioralna terapija i srodni pristupi (npr. ACT), kao i interpersonalna te psihodinamska/psihodinamična terapija.
Osoba u sklopu psihoterapije uči razne tehnike za suočavanje sa stresom i neugodnim mislima, počinje uočavati iracionalne misli, primjenjuje konstruktivnije mentalne obrasce, usvaja zdravije životne navike…
Terapija može trajati kraće ili duže i biti grupna ili individualna. U svakom slučaju, treba naći odgovarajućeg psihoterapeuta te uložiti vrijeme i energiju u vlastiti oporavak. I dok je sasvim normalno mijenjati psihoterapeute, samu terapiju ne bi trebalo prekidati na svoju ruku.
Razumijevanje i podrška partnera, djece, prijatelja, roditelja i drugih bliskih ljudi može značajno ubrzati oporavak. Najvažnije je da osoba ima razumijevanja sama prema sebi, da bude strpljiva i dosljedna, pa ni uspjeh neće izostati.
